Prilog o Aliji Izetbegoviću

  • Štampa
Detalji
Objavljeno srijeda, 19 Oktobar 2011 11:47
Autor Admir Mulaosmanović

 

Pad Berlinskog zida 9. novembra 1989. godine, na simboličkoj ali i na realpolitičkoj razini otvorio je procese koji su duboko preobrazili Europu i prevazišli njenu dotadašnju polariziranost na istočni i zapadni blok. Mnogi su i u bivšoj Jugoslaviji u tome događaju vidjeli veličanstven historijski trenutak koji se ne odigrava često i koji sa sobom mora nositi velike i značajne promjene. Te promjene, dakako, trebale su biti pozitivne, a najznačajnije bi se ogledale u dosezanju individualnih i kolektivnih sloboda, poštovanju ljudskih prava i jednoj općoj pravednosti i pravičnosti. Sretan ishod kraha komunizma – pad Berlinskog zida zapravo najizravnije svjedoči o propasti ovoga društveno – političkog sistema – najavljivali su, zapravo, svi. Od ondašnjih i budućih predsjednika država, diplomata i intelektualaca do estradnih umjetnika širom Starog kontinenta pričalo se i pjevušilo o vjetru promjena koji je zahvatio čitav svijet.  

Jedna od osoba koja je sanjarila o promjenama, a u prvom redu krahu totalitarnog režima, bio je i Alija Izetbegović. "Svoje izlaganje sa zadovoljstvom počinjem vraćajući moje i vaše sjećanje na minulu 1989. godinu, u kojoj je na ogromnim prostorima i za mnoge milione ljudi svanula sloboda. U čitavom mileniju ima samo nekoliko datuma koji se mogu uporediti sa ovom slavnom godinom". Upravo ovako budući predsjednik započeo je svoj govor na osnivačkoj skupštini SDA 26. 5. 1990. godine i pokazao svoju oduševljenost tek odigranim historijskim eventualijama i nadu u nadolazeći period.

Jedan od osnovnih zahtjeva novih političkih snaga u Jugoslaviji postao je zahtjev za uvažavanjem posebnosti određenog etniciteta/kolektiviteta i, odnosno, republike/države. Bosna i Hercegovina je u ovakvoj situaciji i shodno unutarnjim odnosima bila u izrazito teškom, a Bošnjaci, vjerovatno, u najnezavidnijem položaju među jugoslavenskim narodima. Izetbegović se u ovakvim okolnostima odlučio za politiku ekvidistance, djelovanje koje su mu naknadno predbacivali kao politiku izbjegavanja suočavanja sa problemima. U načelu, politika ekvidistance podrazumijevala je da se prema hrvatskim i srpskim zahtjevima odnosi s istih političkih pozicija. Suštinski, ovom politikom se nastojala izgraditi bošnjačko – muslimanska politička platforma. Dva temeljna principa na kojima je trebala počivati ta politika bila su suverena BiH i samobitnost bošnjačko – muslimanskog naroda. Jedini pravi put, prema prevladavajućem mišljenju, ka ostvarenju ovih ciljeva/principa bila je politička akcija kojom bi se povratila poljuljana bosanskohercegovačka državnost.

Prilikom govora na predizbornom skupu u Velikoj Kladuši (15. 9. 1990.) pred oko 200 hiljada ljudi Izetbegović je sasvim jasno postavio stvari. "Naš ideal je građanska republika. (…) Za Bosnu smo zabrinuti, ali u pogledu Bosne postoje tri opcije: Bosna u Federativnoj Jugoslaviji – prihvatljiva opcija, Bosna u konfederativnoj Jugoslaviji – također prihvatljiva opcija, i konačno, nezavisna i slobodna Bosna. Moram reći ovdje otvoreno, ako se ostvare prijetnje da Hrvatska i Slovenija izađu iz Jugoslavije, Bosna neće ostati u Krnjoj Jugoslaviji. Drugim riječima, Bosna neće i ne pristaje da ostane u velikoj Srbiji i da bude njen dio. Ako do toga dođe, mi ćemo proglasiti nezavisnost Bosne i tada ćemo rješavati u kojoj novoj konstalaciji će se Bosna naći, kao suverena republika koja koristi svoj suverenitet".

Nezavisnost je, kako se Izetbegovićev govor mogao protumačiti, značila i slobodu, a ostajanje u Jugoslaviji predstavljalo je prihvatljivu opciju koju je nalagao politički pragmatizam. SDA s Izetbegovićem na čelu, politikom ekvidistance, tražila je, dakle, rješenje 'negdje između'. Tu, 'negdje između', kako se da vidjeti, kohabitirali su snovi o nezavisnoj Bosni i realiteti političkog stanja unutar BiH i Jugoslavije koji Bosni i Bošnjacima nisu bili naklonjeni.

Totalna konfrontacija pro i antibosanskih snaga dogodila se tokom diskusije o Memorandumu o suverenitetu BiH i Platformi Predsjedništva o položaju BiH u Skupštini BiH. Rano, 15. oktobra '91, dokumenti su usvojeni uz napuštanje skupštinske sale većine srpskih predstavnika (SDS, SPO) tokom glasanja. Tadašnji predsjednik SDS – a, a današnji haški optuženik, Radovan Karadžić, izrekao je veliku prijetnju Bosni i Hercegovini i Bošnjacima zbog političkog razmišljanja i djelovanja koji su u fokusu imali Bosnu i Hercegovinu i njenu nezavisnost i opstojnost riječima da nezavisna BiH znači pakao i mogući nestanak muslimana u njoj. Izetbegović je na ove prijetnje odgovorio na nivou istinskog državnika. "Riječi g. Karadžića možda na najbolji način pokazuju zašto mi možda nećemo da ostanemo u krnjoj Jugoslaviji. Takvu Jugoslaviju koju hoće g. Karadžić više niko neće. Takvu Jugoslaviju su ovakve prijetnje u očima jugoslavenskih naroda, Albanaca, Makedonaca, Slovenaca, Hrvata, Muslimana, jednostavno omrzli. I u očima Evrope, na način kako to Karadžić radi. Međutim, Karadžić je samo izraz jednog načina, jednog pristupa. Mi smo se sve nadali da će srpski narod doći do svoje demokratske tradicije, da će srpski narod obnoviti one svoje demokratske tradicije po kojima je bio poznat. Ovaj način istupanja, ove prijetnje, ne služe mu na čast. Muslimanski narod neće nestati"!

Političko – sigurnosna situacija u BiH nakon ovog skupštinskog zasjedanja  postajala je sve bremenitija, a samo jedno pitanje odlučivalo je o neograničenom broju mogućih scenarija i raspleta u republici – Suverenitet! Dana 10. januara ’92, održana je sjednica Predsjedništva Bosne i Hercegovine sa samo jednom tačkom dnevnog reda – Aktualna situacija u Republici. Dan prije proglašena je RS BiH što je predstavljalo izravan udar na teritorijalni integritet i ustavnu poziciju BiH. Izetbegović je rekao da bi takav čin, proglašenje RS BiH, u uređenoj državi doveo do izlaska vojske i hapšenje organizatora jer se radi o protudržavnom udaru, no, u Bosni se na takav politički akt može samo odgovoriti političkim protuaktom. Tada je izrekao i riječi koje su jasno davale do znanja da je svjestan da nezavisnost sa sobom nosi rat ali i da je takav rasplet neizbježan. "Ponosan čovjek, sve može, ali pognuti glavu ne mogu (…) Poget glavu nećemo, makar ostali bez nje. Svakom je drag život. Ako treba da se tućemo, pa i to ćemo. Ako smo do toga došli ovdje. Mi smo mnoge stvari tolerisali, ali ima nekakva granica preko koje se ne može. Pokušavaju nam demontirati krov nad glavom, da bi imali veliku kuću. Da bi velika država bila. Mi treba da ostanemo potpuno bez države. Mi ne možemo imati ni malu državu. Jer drugi hoće da imaju veliku državu, da svaki Srbin bude u toj državi. Mi treba da platimo cijenom tom, da mi nemamo države više nikako".

Ovaj skromni prilog povodom godišnjice smrti predsjednika Izetbegovića napisan je iz razloga da se ne zaborave neke značajne pozitivne osobine koje političar, a posebno bošnjački, treba imati. Kod Izetbegovića su barem dvije bile jasno izražene. Kompromisno djelovanje, s jedne, i odlučnost da se ne ide ispod donje crte, s druge strane.

 

Lik i djelo Alije Izetbegovća

  • Štampa
Detalji
Objavljeno subota, 15 Oktobar 2011 09:57
Autor Redakcija

 

U organizaciji Osnovnog odbor Jablanica Udruženja ''Mladi muslimani'', u petak, 14. oktobra u kino sali u Jablanici održana je tribina ''Lik i djelo Alije Izetbegovića''. Gost predavač bio je Hasan Čengić. U prvom dijelu svoga obraćanja Čengić je istakao značaj Jablanice i njegovih stanovnika u odbrani BiH u agresiji 1992.-1995. ''Jablanica je bila vrlo važno mjesto za odbranu BiH. Da je pala, pao bi i Konjic, a onda i Sarajevo. Također je bila mjesto koje je prihvatilo jako mnogo muhadžira''.
U nastavku Čengić ističe da ne treba praviti ni od koga, pa ni od Alije Izetbegovića, kult ličnosti, kakav je bio slučaj sa Titom, bez obzira na Izetbegovićeve zasluge za BiH i njene građane prije svih Bošnjake. Posebno ne treba od Alije Izetbegovića graditi takvu ličnost jer je to njemu samom bilo strano. U nastavku donosimo dio izlaganja Hasana Čengića: ''Priča o Aliji je priča o nama. Priča o Bošnjačkom narodu. Alija je za svog života upoznao tri režima. Prvi između prvog i drugog Svjetskog rata, režim Kraljevine SHS koji je Alija gledao odozdo kao dječak. Alija je upoznao režim koji ga je gledao odozgo, kao broj, kao državnog neprijatelja koga treba pratiti. Alija se upoznao i sa komunističkim režimom i to u zatvoru. Jer je samo godinu dana po dolasku komunista na vlast uhapšen i osuđen na tri godine robije i samo godinu dana prije propasti komunističke vlasti izlazi iz zatvora. Ovo je velika simbolika. Između ta dva zatvora Alija je izvan zatvora, formalno na slobodi, ali u zatvoru, jer je cijelo vrijeme praćen, prisluškivan, prikupljale su se informacije za njega kao za državnog neprijatelja. U stvari Alija je od početka do kraja tog režima za taj režim bio kriv. Zašto, kako... nije važno, ali je kriv. Alija piše i objavljuje članke pod izmišljenim imenima, ali ga SDB i dalje prati. Biva uhapšen 1983. i optužuju ga zbog njegovog pisanja i zbog govora koje je vodio u svojoj kući sa suprugom i prijateljima. I zbog toga dobija 14 godina robije. Zato što je pisao i govorio. To je pravo lice komunizma, pravo ime, to je jedina istina o komunizmu, sve ostalo je privid. U toku suđenja 1983. godine komunistička štampa objavljuje tekstove zbog kojih se sudi Aliji. Među narodom se stvara atmosfera odobravanja, pa stiče među velikim procentom Bošnjačkog naroda odobravanje i simpatije.Treći režim koji je sam stvarao bilo je čudo bosanskog otpora. Po izlasku iz zatvora staje na čelo SDA i izgradnje demokratije. Alija je vodio proces izgradnje najveće političke stranke Bošnjaka u njihovoj povjesti. Vodio je proces vraćanja suvereniteta BiH i članstva u UN. Vodio je proces odbrane BiH i komandovao najsnažnijom Bosanskom vojskom u povijesti BiH.Ta vojska je zvanično na dan Dejtona imala 220.000 vojnika. Alija je upisao pravo ime svoga naroda i svoga jezika nakon što su bili zabranjeni više od stoljeća, upisao u Ustav države. Alija je vodio najteže domaće i međunarodne pregovore u historiji ove države. Alija je potpisao ugovor sa kojim smo nezadovoljni, većina nas, Dejton, ali ugovor koji je najjači te vrste u hiljadu godišnjoj historiji Bosne. Najjači je međunarodni ugovor te vrste, nikada više tako moćnih zemalja svijeta nije stavilo svoj potpis na neki papir kao što je to ovaj sporazum. Alija je bio običan čovjek i opredjeljen musliman, bio je jedan od nas. Alija je bio simbol svih nas, Bošnjak uspravljeni, odlučni, čestiti. Alija je uvijek radio za opće dobro, to je Alijina poruka, raditi za opće dobro i sam i zajedno, trajno bez prestanka i nikad ne računajući šta ja to dobivam''.
 

Na ahiret preselio Idriz Resić

  • Štampa
Detalji
Objavljeno petak, 30 Septembar 2011 11:53
Autor Redakcija

Dugogodišnji član Udruženja ''Mladi muslimani'' Idriz Resić, preselio je na ahiret. Dženaza mu je klanjana u haremu Begove džamije u petak, 30. septembra, iza džume namaza. Ukop je obavljen na mezarju Grlića brdo. 

 

Idriz Resić je rođen 1927. godine u selu Sokolovići Srez Rogatica. Upisuje GH Medresu 1938. godine. Drugi svjetski rat zatiče ga u Medresi, te se 1941. vraća u Sokoliviće kod roditelja. Sa roditeljima bježi za Sarajevo u toku 1942. izbjegavši pokolj četnika na tom terenu. Stanuje zajedno sa roditeljima u ul. Ispod Budakovića do 1947. kada mu se roditelji vraćaju na svoje ognjište. U septembru mjesecu 1942. nastavlja sa školovanjem u GHM do 1945. kada upisuje viši kurs za učitelje i završava ga u februaru 1946. Stupa na dužnost učitelja u selu Jeleć i tamo bude do aprila 1947. kada ga premještaju za učitelja u selo Bunovo.U oktobru napušta to mjesto, vraća se u Sarajevo i upisuje Višu Pedagošku školu, gdje ostaje do hapšenja članova Pkreta ''Mladi Muslimani'' 1949. Odmah po hapšenjima članova MM uspijeva pobjeći van BiH i odlazi prvo u Hrvatsku gdje ostaje izjesno vrijeme, a potom ide u Soveniju, Srbiju tj. Sandžak gdje ostaje do hapšenja. U organizaciju MM primljen je u februaru 1946. godine, a primio ga je Užičanin Avdo, jedan od rukovodioca MM. Nakon izvjesnog vremena predlažu ga za jednog od rukovodioca  te biva postavljen za rukovodioca za istočnu Bosnu. Uhapšen je 01.01.1950. U istrazi ostaje do aprila 1950. Osuđen je na robiju u trajanju od sedam godina sa prinudnim radom. Kazna mu je preinačena na pet godina i kaznu gubljenja građanskih prava u trajanju od tri godine. Odležao je cijelu kaznu. Robijao je KPD Zenica te u drugim zatvorima- radilištima. Nakon izlaska sa robije nastavlja školovanje u VPŠ te dobija zvanje nastavnika. Zapošljava se 1962. u srednjoj školi, prvo u Travniku, a potom u školi u Goraždu gdje predaje SH  i njemački jezik. Da po izlasku sa robije članovi MM nisu imali mira, te da su intenzivno pračeni, potvrđuju i zapisnici DB Goražde o praćenju Resića, i to oni od 15.05.1962.g. ; 30.05.1962.g.;18.04.1964.g.....
 

Sa Dana Kudsa upućena podrška stalnom članstvu Palestine u UN

  • Štampa
Detalji
Objavljeno ponedjeljak, 29 Avgust 2011 13:41
Autor Anes Dzunuzovic

 

Zadnjeg petka u ramazanu, iza džume namaza, obilježava se Dan Kudsa. Ove godine to je bio petak, 26. avgust. Udruženje ''Mladi muslimani'' obilježilo je Dan Kudsa prigodnom manifestacijom koja je održana u tri grada u Bosni i Hercegovini: Sarajevu, Mostaru i Kaknju. U Sarajevu je bila centralna manifestacija koja je održana u amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese. Gost predavač bio je reisu-l-ulema prof. dr. Mustafa ef. Cerić, a promovirana je i knjiga ''Izraelski lobi i vanjska politika Sjedinjenih Država''. Knjiga je sredinom ramazana izašla iz štampe u izdanju našeg Udruženja. Promotor knjige bio je Muhamed Mrahorović, bivši ambasador BiH u Jordanu, i dobar poznavalac stanja na Bliskom istoku. Učešće u programu manifestacije uzeli su još Edhem Bakšić, predsjednik Udruženja; te Anes Džunuzović, sekretar Udruženja. Moderator je bio Timur Gadžo.
Nakon uvodnog obraćanja predsjednika Udruženja Edhema Bakšića, te iskazane zahvale učesnicima manifestacije i gostima, riječ je data reisu Cerić. Uvaženi reis Cerić podcrtao je značaj ovog dana i podsjetio da se on obilježava već više tri decenije i da ga je ustanovio imam Homeini. To je dan sjećanja na Palestince i njihovo stradanje. Reis Cerić je posebno naglasio radosnu vijest iz Palestine da su se pomirile dvije političke opcije Hamas i Fatah. ''Sve mi ovdje možemo da razumijemo, ali nikako ne možemo da shvatimo sukob između Palestinaca i njihovih političkiih opcija, i stoga nas raduje vijest o pomirenju, ukoliko je iskrena'', kaže reis Cerić. Reis Cerić smatra da se pravedno rješenje u Palestini može dobiti kada Izrael shvati da se ne može ponašati kako se ponaša i kad prihvati Palestinu kao realnost. Napomenuo je da među Jevrejima postoje opcije koje se ne slažu sa politikom cionističkog Izraela, ali su nemoćne da bilo šta promjene. Sa druge strane i Palestinci moraju shvatiti da je Izrael tu i da se ništa ne dobija negiranjem njegovog postojanja. Reis je proučio i dovu za Palestinu i njene građane.
Za knjigu ''Izraelski lobi i vanjska politika Sjedninjenih Država'', promotor Mrahorović kaže da je knjiga male veličine, ali velikog sadržaja. Posebno je bitna što dolazi iz kruga zapadnih autora, uglednih univerzitetskih profesora, jer njihova riječ se dalje čuje od riječi kritičara izraelske politike sa istoka. A kolika je snaga izraelskog lobija govori činjenica da je ova knjiga izazvala velike polemike, te da su sami autori doživljavali određene neugodnosti.
Na kraju je sekretar Udruženja Anes Džunuzović govorio o anketi koju je Udruženje provelo među bh. političarima o tome da li treba podržati Palestinu u namjerama da na 66 sjednici Generalne Skupštine UN-a zatraže prijem u stalno članstvo, a zbog čega je nedavno u BiH bio i Mahmud Abas. Rezultati su bili očekivani, podršku su dali samo bošnjački političari. A razlog tomu nije vjerska bliskost, već činjenica da je lobi Izraela jak svugdje u svijetu i da je logika hrvatskih i srpskih političara da trebaju imati dobre odnose sa Izraelom, jer od toga imaju više koristi od podrške istini. Ponuđeno je i nekoliko zaključaka nastalih na bazi izlaganja reisa Cerića, te govora Muhameda Mrahorovića, i trenutnih političkih dešavanja u Palestini. Data je podrška približavanju stavova i pomirenju Fataha i Hamasa, data je podrška Palestini za proglašenje stalnom članicom UN-a, a traži se obustava radova oko i ispod Mesdžidul Aksa džamije, prve kible muslimana, i treće džamije po vrijednosti.
U prilog Danu Kudsa Udruženje ja štampalo i bilten Dan Kudsa u kojem se čitatelji upoznaju ukratko sa historijom Jerusalema, kroz prikaz značajnih vjerskih objekata svih triju vodećih religija, a sa naglaskom na Mesdžidul Aksa i Kubetul Sahra. 
Na manifestacijama u Mostaru i Kaknju prikazan je dokumentarni film Jerusalem – Istočna strana priče. U Kaknju je zbog nemogućnosti da se organizira Dan Kudsa u petak, program održan u srijedu, pa je upriličen i iftar za sve goste.  
 
 

Još članaka...

  1. Dan Kudsa 2011
  2. Posjeta EUFOR -ovog majora iz LOT tima Udruženju ’’Mladi muslimani’’
  3. Nova knjiga u izdanju Udruženja “Mladi muslimani“
  4. Dolazak Osmanlija u BiH

Podkategorije