Poremećaji na naftnom tržištu
- Detalji
- Objavljeno ponedjeljak, 25 April 2011 06:50
- Autor Redakcija
Utjecaj političkih nemira u Sjevernoj Africi i na arapskom Srednjem istoku nije ograničen na vlade i narode zemalja ovog regiona. Do sada je šok uslijed krvavih sukoba u libijskom gradu Bengaziju i Manami u Bahreinu podigao cijenu nafte po jednom barelu na 116 dolara. Ali, dokle će rasti cijena nafte na svjetskom tržištu? Da li će ovim trendom biti oboren rekord cijene od 147 dolara po barelu od prije tri godine?
Stručnjaci svjetskog tržišta nafte kažu da je ostvarenje ove prognoze s obzirom na trenutnu političku situaciju nekih glavnih proizvođača nafte vjerovatnoća koja nije daleko od stvarnosti.
Od vremena kada se dogodila industrijska revolucija u Evropi, svijet je ušao u novu eru. Industrijska ekonomija je promovirala nove proizvodne instrumente. Za gorivo u novoj industriji su se koristili novi energenti. Prvo ugalj, a zatim nafta i plin su bili u upotrebi kao glavno gorivo. Sada, i pored toga što se koriste nuklearna energija i čiste energije, kao što su vjetar i solarna energija, ipak i dalje nafta i plin igraju primarnu ulogu u cirkulaciji svjetske ekonomije.
Iako se govori da cijena nafte na svjetskom tržištu ovisi o dva ekonomska faktora - potražnji i ponudi, političke i ekonomske okolnosti zemalja proizvođača i uvoznika nafte su uvijek bile i jesu važan faktor na ovom polju.
U ljeto 2009. godine cijena crnog zlata se iz raznih razloga, kao što su rast svjetske likvidnosti te optimizam u međunarodnu ekonomiju proistekao iz pozitivnih indeksa, po jednom barelu popela na skoro 150 dolara.
2009. godine vrhunac razvoj privreda Kine i Indije te njihove široke potrebe u izvorima energije su ponovo unijele optimizam na tržište nafte. Međutim, djelatnici naftnih berzi u Njujorku i Londonu su tada saopćili da ponuda ne zadovoljava potražnju. Nije proteklo mnogo vremena i mjehurić je eksplodirao. Svjetsko finansijsko tržište, koje je iznad svojih mogućnosti dalo kredite klijentima, strmoglavilo se i doživjelo pad. Amerika je bila prva žrtva. Najveća ekonomska recesija u novom stoljeću je izbila smanjenjem potražnje energenata na berzama što je oborilo cijenu po jednom barelu nafte i do 30 dolara.
U zadnja tri mjeseca 2010. godine, kada svjetska ekonomija još nije izašla iz krize, Srednji istok i posebno njegov arapski dio kao najveća regija s proizvodnjom nafte se suočio s krizom. Ta kriza je stigavši u Egipat rasplamsala zabrinutost u vezi strateškog tjesnaca zvanog Suecki kanal te opasnosti od nesigurnog transporta goriva sa Srednjeg istoka u Evropu, Ameriku i druge zapadne zemlje uvoznice nafte. Sada se ova kriza, uz zabrinutost Zapada zbog mogućeg neosiguranja isporuka nafte, proširila i na Bahrein i Libiju. Posebno je zanimljiva Libija čija naftna područja svakodnevno padaju u ruke i pristalica i protivnika Gadafijevog režima.
Povijest uspona i padova naftnog tržišta pokazuje da za vrijeme ekonomskih i političkih kriza i širenja njihova obima do svjetskog tržišta crnog zlata, Zapad uvijek gaji nadu u Saudijsku Arabiju radi nadoknade bilo kakvog deficita na tržištu.
Danas ta zemlja slijedi taj isti pristup na tržištu energenata neophodnih industrijskim zemljama uvoznicama nafte kako bi nadoknadila smanjenje proizvodnje nafte u Libiji. Saudijska Arabija, kao najveći proizvođač nafte, dnevno izvozi devet miliona barela nafte. Energetske rezerve Saudijaca su uvijek bile oslonac za Zapad. Međutim, energetski stručnjaci kažu da se preuveličava snaga Saudijske Arabije te da ni ova zemlja, koja je sada također pogođena političkom krizom legitimiteta, neće ostati imuna na posljednja dešavanja.
Alen Donken, ministar za svjetski razvoj u vladi Velike Britanije, upozorio je kako je moguće da cijena jednog barela nafte dosegne i 250 dolara i tako ponovo dovede u krizu nedovoljno oporavljenu ekonomiju svijeta.
Teško je prognozirati kakve bi posljedice po svjetsku ekonomiju imala cijena nafte od 250 dolara po jednom barelu. Neki kažu da visoka cijena nafte opravdava investiranja u zamjenske energente. Međutim, prisutna je još jedna hipoteza: kada cijena nafte uhvati zamah i kada se rasplamsa, tada poraste i mogućnost izbijanja ”naftnog rata”.