Sa desnog ramena
- Detalji
- Objavljeno srijeda, 16 Mart 2005 20:55
- Autor Abdunnur Tvrtković
Tekst posvećen Nusretu Fazlibegoviću, jednom od 13 mladomuslimanskih šehida
Bio jedan mladić koji je puno stajao pa su ga boljele noge. Kada god bi htio da se odmori od stajanja prestajao bi disati. Kada bi pio vodu nije mu bila potrebna nikakva rijeka, ni česma, niti ikakva posuda. Kada mu se približio čas rastanka sa ovim svijetom, njegova majka je imala priliku vidjeti ga ali je to odbila.
*
U principu, u suštini, većinom i uglavnom naš narod ne voli biti previše servilan zato što je preveć ponosan. Mi, za razliku od mnogih muslimana na istoku, imamo jednu poznatu rečenicu kojom ne dozvoljavamo da se «veličine» odmaknu previše od nas: «Ma ko si!» Ta rečenica nas štiti da oni koji su nam neko ne bi postali Neko. Ali ta ista rečenica nas često odvede tamo gdje ne treba pa se prema onima koji su neko odnosimo kao da su niko.
*
Bio jedan režim koji je tvrdio da nema Boga. Taj režim je proganjao vjernike i mislio da nikada neće propasti. U tom režimu bila je jedna od ćelija u kojoj je bio hladni bazen. U tom bazenu danima je živio, patio se i čuvao svoju vjeru jedan – mladi musliman. Ne mogavši pokolebati njegovu ideju komunisti su odlučili da ga ubiju. Silna ljubav mladićeve majke nije nestala ni prestala, nego je otišla tamo gdje se ne može i ne smije zamjeriti majkama: u stanje šoka. Snagu za oproštajnu posjetu smogli su otac, sestra i brat.
*
U rahatluku poput ovog našeg može se puno učiniti za islam i muslimane ako se razbije sama priroda rahatluka koja neminovno odvraća od rada. Jedan od načina tog razbijanja je sjećanje na one koji su radili za vjeru, ljude i ljudska prava onda kada je to bilo najteže. Njih se sjetiti pa osjetiti stid - pred njihovim herojstvom... E taj i takav stid je zapravo snaga koja razbija rahatluk i potiče čovjeka da se prene i da što više od sebe.
*
Kako li se trebao ponašati otac u tom trenutku? Da li da prikrije tugu «pa da ispadne ravnodušan»?! Da li da se prepusti moždanoj kapi pa da oteža sinu i te zadnje trenutke života!
Babo ga je zagrlio i tražio halala jer je u griži savjesti taj tragični svršetak povezivao sa strogim islamskim odgojem na kojem je insistirao kao roditelj. «Ne babo! Ja tebi treba da zahvalim što si me odgojio u islamskom duhu. Ja sam lično izabrao svoj put zahvaljujući Allahu». Zatim se okrenuo bratu i sestri i rekao im: «Dušman nikada ne smije da vas skrene sa pravoga puta».
*
Bio jedan narod i još je, u poziciji da izgubi svoju budućnost zbog zaboravljanja heroja svoje prošlosti. Pa ima li danas iko ko će dostavljati Zemlji ono što meleci dostavljaju nebesima: istinu sa desnog ramena.
(o rahmetli Nusretu Fazlibegoviću možete više pročitati u knjizi «13 mladomuslimanskih šehida», autora prof. Ismeta Kasumagića.)