Ništa nas više ne može zaustaviti

  • Štampa
Detalji
Objavljeno ponedjeljak, 07 Oktobar 2002 17:22
Autor Elmir Husić

Danas sam se učlanio u SDA, mama. Već znam da ćeš dobiti koju sijedu. I ja ću, pa ne mari. Znam da će mi, kao i bezbroj puta do sada, reći kako treba sačekati, kako treba razmisliti i kako ima i mnogo pametnijeg posla od tamo neke stranke, neke politike... Reći ćeš da ima drugih koji od toga žive i koji time treba da se bave.

 

Reći ćeš još mnogo toga, a ja ću ćutati, mama. Ja ću ćutati da ne bih povrijedio ni tebe ni sebe mama. Ja ću ćutati znajući negdje duboko u sebi da sam kako i obično, kad to ja vagam u pravu. A mama, zar ti ne znaš da je svanuo dan. Da su ulice ponovo oživile i da ljudi zaboravljaju strah. Da se mi budimo, mama, i da nas više ništa ne može zaustaviti. Nikakve vode više ne mogu odnijeti, mama, ono što mi danas stvaramo. I ja hoću da budem dio toga. Ja hoću danas da nosim oznake i boje naše stranke. Sutra kad pobjedimo, ja ću ih skinuti. Ali danas, mama, svi je moramo ponijeti u srcu, da bi je mogli sutra sami skinuti, bez jarma i voda koje prijete.

 

Da, i kazaćeš da se moji drugovi nisu učlanili. Pa šta, ja jesam i ponosan sam na to, kao što bih bio ponosan kad bi i ti to učinila. Ne mari, ako nećeš, ja sam tu mama.

I za tebe i za tatu i za sviju nas. Ja sam tu da stanem i otvorim svoje na silu zatvorene kapke. Ja sam tu da našu pobjedu pretvorim u konačan trijumf koji će, valjda, biti dovoljan da razbije onaj tvoj strah. Onaj strah tvoje i desetina drugih generacija koji vam je nametnuo šapat muhadžera u Sarajevskom polju, dok su bježali sa pomahnitale vode, dok su bježali tražeći spas.

Ja sam se učlanio u SDA, da se više nikad taj šapat ne čuje. Da vjetar više nikad ne donese zebnju u srcu sa hladne vode. Da nikad više niko ne zaustavi naš pobjednički hod, mama. Nikad više niko, mama, niko. Niko sem nas samih, ako nam bude volja.

Nek nam je sretno mama. Svima skupa, na istom putu, uz pomoć Božiju, jaču od svih voda i svih ljudi sa vode, i vjetrova što nose šapat i zadah učmalog straha. Gotovo je mama. Osvješćenje prelazi u euforiju. Sve je spremno, sve nas čeka, sve nas zove, mama. Da pokupimo, da se osvjestimo i krenemo dalje. Krenimo, mama!!!