Stav za srednji stav
- Detalji
- Objavljeno nedjelja, 08 Septembar 2002 17:21
- Autor Abdunnur Tvrtković
Kada se od čovjeka zahtijeva određena vrsta postupanja u formi naređenog, ili postupak kojim se kroz formu zabranjenog traži klonjenje od nečega, čovjek može učiniti samo jednu devijaciju. Onu suprotnu. Naređeno može ne izvršiti, zabranjeno može prekršiti. Odstupanje u bilo kojoj varijanti dobija odrednicu kontriranja.
Kada se od čovjeka zahtijeva stav prema nekome ili nečemu, mogućnost njegovog odstupanja je kompleksnija. U takvom slučaju on ne mora zastraniti u samo jednom, suprotnom, smjeru. On se od pravilnog poimanja stvari može udaljiti prema dva puta. Može se svojim stavom kretati ka neprihvatljivom vrednovanju nekoga ili nečega, ili prema nedopustivom nipodaštavanju nekoga ili nečega. Iz nama nepreglednog broja mogućih ilustrativnih primjera izdvojimo primjer o poslanicima a.s. Jedni su ih vrijednovali do ravni božanstva a drugi ih nipodaštavali i kao poslanike i kao ljude.
Zato biti musliman, osim što podrazumijeva biti u pravoj vjeri, znači i biti u vjeri srednjega stava prema nekome ili nečem. Kad se kaže srednjeg ne misli se na prosječnost kojoj su zatvorena vrata intelektualnog, duhovnog i djelatnog napretka. Kad se kaže srednjeg, misli se na ispravnu sredinu između dvije krajnosti.
Proizilazi da je za poslušnost u pogledu izvršavanja Allahovih naredbi i klonjenja od stvari koje je On zabranio, vezana jedna mogućnost griješenja tj. postupak suprotan propisu. Kod formiranja stavova postoje dvije mogućnosti za griješenje, kroz vrednovanje i nipodaštavanje. Znači da nam je potreban veći oprez prilikom formiranja stavova.
Stav može biti dobar iako aktivnost ne valja. Npr: čovjek popije, ali smatra alkohol zabranjenim i osjeća se kao grješnik. U ovakvom slučaju njegova aktivnost ga svrstava u grešnike ali ga stav o zabrani alkohola zadržava među vjernicima. Ako je stav nakaradan, aktivnost iako pozitivna, ne ispunjava svoju svrhu. Čovjek klanja, ali ne zbog stava da je to naređeno nego zbog tradicije svojih predaka. Njegova klanjačka aktivnost ne može popraviti njegov status - na nebesima - koji je zadobio nakaradnim stavom o nepriznavanju obligatnosti namaza.
Dolazeći na tačku ovakvog zaključivanja, mi dolazimo na "odskočnu dasku" sa koje možemo izabrati bilo koga ili bilo šta kao objekat na kom ćemo ispitivati svoje stavove. Ovom prilikom smatram za shodno izabrati nemuslimane. Ne ulazeći u složenost ovog pitanja želim ga maksimalno suziti odabirući samo jednu njegovu nit.
Kakvi su naši stavovi prema nemuslimanima koji su nam, bez obzira htijući baš to ili ne, od velike koristi ?
<> u kojem trebamo donijeti stav za ovo pitanje je dosta teško. Pod težinom vremena podrazumijevam progone muslimana od dijela zapadnog svijeta kao i s druge strane oduševljenost dijela muslimana zapadnjačkom filozofijom življenja. To se u otežavajućem smislu odražava i na formiranje ispravnog stava o nemuslimanima.
Dva velika odstupanja od kojih se svako na svoju stranu naginje od sredine, islamske sredine, su:
1. nemuslimani neće nikada iz čista mira nauditi muslimanima.
2. svi nemuslimani su teški neprijatelji koji nikada ne mogu biti od koristi muslimanima.
Prvi stav nalazi se kod populacije koja je potpuno u vjerskom a to znači i u političkom smislu neosvještena. Ljudi sa ovakvim stavom su potpuno otrgnuti od majčinskog muslimanskog tijela. Oni su poput nedresiranog psa koji se uzimajući hranu od svakoga slasno oblizuje pred kakvim zatrovanim odreskom. Zagovornici drugog stava smatraju da je njihova "pozitivna krajnost" sasvim ispravna i dopuštena. Svjesni su da je ummet trenutno pod nemuslimanskom čizmom, ali nisu pri svijesti kad i od bose noge vide čizmu. A zaista ima nemuslimana koji nam iz bilo kojeg razloga mnogo koriste. Ne treba da nam je prioritetno otkrivati i dokučivati njihove motive. Uz, naravno, dovoljne mjere opreza, kojih se svi drže pa i mi, prioritet je ne zatvarati vrata njihovoj korisnosti po nas. Zauzmimo pošten islamski stav. Zauzmimo srednji stav. Ima ih koji nam, što bi se reklo - valjaju i to im se mora priznati. Ispred sebe samog se zahvaljujem, a nadam se da ću imati istomišljenika, autoru knjige "Velika prevara", koji je uložio veliki napor na prikupljanju i analiziranju informacija koje podupiru istinu. Mi muslimani smo najpreči da to cijenimo. Ne zbog toga što je septembar "povezan" sa nama, nego što istina treba da je povezana sa nama. Također se zahvaljujem britanskim časopisima "Guardian" i "Independiente" koji su u više navrata svojim izvještavanjem rekli i prikazali istinu u onim situacijama kada se činilo da istina nema pravo na svjedoke.