Početi nešto i nije početak
- Detalji
- Objavljeno ponedjeljak, 15 April 2002 17:00
- Autor Emira Drinić
Bismillahirrahmanirrahim
Slava pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova, neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda s.a.v.s.
Početi nešto i nije početak. Evo, mi smo "počeli" da se dijelimo i razvrstavamo po ko zna kakvim kriterijima našeg intelektualnog razvoja i shvatanja. Glasno se izjašnjavamo kao muslimani, sljedbenici Kur´ana i Sunneta i svaki onaj, koji bi rekao drugačije, bio bi dočekan oštrom kritikom. A, jesmo li analizirali globalno stanje muslimana današnjice?
Jesmo li upoznati sa podacima da danas u svijetu ima veliki broj muslimana čiji budžet pojedinačno prevazilazi budžet jedne siromašne zemlje. Ne napadamo na privatnost tih ljudi nego na njihovu moralnu odgovornost kao muslimana. Palestina, Afganistan, muslimani u Indiji, danas su meta siromaštva na prvom mjestu, zatim su meta američko-cionističkog partnera koji se povodi onom, davno izrečenom krilaticom, "Cilj opravdava sredstva". Izuzeli smo muslimane drugih zemalja koji takođe imaju razloga da strepe. Da, mi smo počeli da se dijelimo, oni su počeli da nas istrebljuju, a ne boli nas, izgleda, taj početak. Ne boli nas, jer to i nije početak. Kraj nikada nije ni postojao da bismo sada bili na početku. Ni kod njih nije bilo kraja. Oni su umno došli do zaključka da trebaju da hladno izrabe svijest iz svih mozgova koji su odgojeni u duhu Islama, da ih napoje izvorom "zapadne civilizacije" i naposljetku, da njima upravljaju kao pijunima na šahovskoj ploči. Umno su došli na ideju da je bolji jedan pozapadnjačeni, intelektualno napredni musliman, nego cijela nacija muslimana koji ustuknu kada se spomene zapadna kultura. Zato su nas umno raselili iz svake zemlje u koju je kročila njihova noga u ulozi "zaštitnika". A mi i dalje raspravljamo o pitanjima koja nisu nužna u sitaciji u kojoj se danas nalazimo. Raspravljamo se, u zemlji u kojoj Šerijat nije pozitivno pravo, o posljedicama naših djela, koja zaista nisu za pohvalu, ali koja ne zaslužuju da budu na prijestolju naših umnih napora. Vrijeme je da se naučimo pravilno shvatati stvari. Vrijeme da damo prednost prioritetima, a naš prioritet jeste umna borba sa umnim neprijateljem. Muslimani neće uspjeti da se uhvate u koštac sa neprijateljima dok jasno ne razluče u svojim mozgovima šta im je cilj. Ako osjećamo da smo muslimani, ako srcem svjedočimo Istinu kojom nas je počeastio naš Gospodar, onda se nemamo čega bojati na putu oslobođenja muslimana iz mreže u koju smo djelimično sami sebe zapetljali svojim nemarom, a djelimično umnim naporom naših neprijatelja.