Crkveni miš nije musliman
- Detalji
- Objavljeno četvrtak, 04 April 2002 16:59
- Autor Abdunnur Tvrtković
Neki ljudi su dobri, prijazni, pošteni i korektni u odnosu prema drugim zbog svoje samodopadljivosti. Oni "dežuraju" pred ogledalom diveći se svojoj dobroti. To je vrsta ljudi koja teško i rijetko prelazi preko pragova zla i prevare. Ta vrlina im za podlogu nema vjerska načela, već je njeno ishodište vlastiti kriterij određivanja dobročinstva po kome na pijadestal vrijednote stavljaju sami sebe. Njihov kriterij za određivanje poštenja i pravednosti neće biti cjelovit niti uvijek tačan jer ne počiva na islamskim izvorima, ali će često puta biti sasvim dovoljan da natkrili, zadovolji, potpomogne i ispuni potrebe muslimana. U njihovom djelovanju nije najbitnija simpatija ili antipatija prema muslimanima, ključna je njihova ljubav prema "grimasi korektnosti" na njihovim licima kojom se opijaju posmatrajući je u ogledalu svjetonazorne narcisoidnosti.
Postoje i takvi ljudi koji su korektni prema drugima, ali ne iz samodopadljivosti, već zbog "pridobijanja tuđih srca". Za razliku od ranije spomenute grupe, oni će prevariti u tajnosti ali neće varati "u lice". Zbog velike težnje da pred drugima važe za poštene i objektivne, oni će činiti dobro i onima koje ne vole. Od ovakvih, mi možemo očekivati slijedeće: Da nas varaju kad ih ne vidimo, i da nas pomažu kad ih vidimo. Imajmo na umu da njihovim prevarama "ne smije" prisustvovati niko osim oni sami, pojedinačno, svaki za sebe. Ne dozvoljavajući da ovisimo o njihovim postupcima "nasamo", mi se možemo okoristiti njihovim djelovanjem "među četiri oka pa naviše".
Mnogo se može sresti ljudi koji će zbog straha od nečije nepravednosti i nepoštenja prema njima, biti pravedni i korektni prema drugima. Ovi ljudi se rukovode zdravim rezonskim interesom. Oni su svjesni da u slučaju pasivnog posmatranja nepravde koja pogađa nekog do koga im nije stalo, mogu doći u poziciju da i sami postanu žrtve nepravde. Oni znaju prepoznati vlastiti interes. Oni znaju pronaći zajednički interes sa onima sa kojima na prvi pogled nemaju ništa zajedničko. Oni zbog svog interesa znaju biti pošteni i korektni. Ovo je grupa koju mi svojim djelovanjem možemo činiti sve brojnijom ako im pokažemo da je naš interes i njihov. Ne mislim na interes u smislu težnje za srećom na ahiretu jer to potpada pod naše misionarstvo. Ja tretiram one situacije u kojima nemuslimani mogu imati isti sociološki interes kao i mi.
Naveo sam samo neke grupacije ljudi iz nemuslimanskog korpusa koje po svojim psihološko-moralnim odrednicama mogu koristiti našem ummetu. Time želim podsjetiti da svi nemuslimani nisu aktivni borci protiv islama. Želim naznačiti da mnogi od njih imaju psihološko-moralnu i sociološko-političku misao vodilju koja se nikako ne može utemeljiti na svekolikom oportunizmu spram muslimana i po svaku cijenu. Njihov psihološki motiv, socijalna afirmacija i politički interes ih često puta mogu navesti da stanu na našu stranu. Od nas se traži da to uočavamo, blagovremeno, svrsishodno i znalački iniciramo, te da kroz najljepši način komuniciranja sa njima ostvarujemo obostranu korist.
Na žalost mnogi od nas vjeruju da nam niko osim nas samih ne može biti od nikakve koristi. Takav zaključak izvlače oni čija je svijest sužena i razmišljanje atrofirano. Njima emocija služi kao vodič, lijenost kao izgovor, nemar im služi kao briga a neznanje kao dokaz.
Da li je Herakle bio musliman kada je rekao da bi Poslaniku a.s. oprao noge?
Da li je Kusala bio musliman kada je tokom propitivanja o Poslaniku a.s. rekao o njemu istinu?
Da li je Ebu Talib bio musliman kada je Poslaniku a.s. pružao pomoć i zaštitu?
Da li je židov koji je rekao da u slučaju pogibije sav imetak ostavlja Poslaniku a.s. bio musliman?
Da li je Nedžašija bio musliman kada je odlučio primiti muslimanske izbjeglice pod svoju zaštitu?
U današnjem vremenu nama je kao trajni ili privremeni saveznik potreban svako pa i crkveni miš. Ali izgleda da nam je najlakše zaključiti da crkveni miš nije musliman!