Pvri vazu-nasihat hadži Mehmed-efendije Potogije

Neziraga hizmećar Gazi Husrev-begovedžamije je pripremio šilte i klupu na koji će hadži Mehmed-efendija staviti svoj kitab. Počinje bismilom, otkopčava svoju anteriju premitaču i iz nje vadi pogolem kitab i nastavlja.
 
Kada je Allah dž.š. jaratiso na ovaj dunjaluk Adema a.s. oma mu je davo meleka Džebraila a.s. koji ga je ućio kako će vjerovati i ušta će vjerovati. Nije ga ućio nikakvijem bresposlicama nego kako će živjeti, kako bi Allah dž. š. bijo razi ono što radi. U ovome ćitabu govori ovaj veliki alim, da je Allah dž.š. iznad svega: da sve znade, da sve vidi i da svećuje, što Negovi robovi radu i u ime koga radu.
Mesela, ako neko dojde u đamiju da ga neko vidi kakav je on mumin to se Velikom Rabbu nemere sakriti. Ćvrst iman je mizanterezija i na ovom svijetu, jerbo insan ni na ovom svijetu nemere sve sakriti isto ko što nemere sakriti ni lip jag, kada se insan najaga, što će rijeti da i oni svi okolo su rahat sa time insanom. Isto je i na drugu stranu kadanekakav pogansuz dojde među ćiste jude svi oni okolo jedva ćekaju da ga se otarasu. Mesela, has musliman koji je hakuze vjeruje Allaha dž.š. ko da ga vidi od hajra je svojoj kući, bližoj i dajoj akrebi, mahali i cijelom vilajetu đi vatanu i cijelom ummetu. Ono svešto viđaš oko sebe na zemji i u zemji davo je Allah dž.š. svojim robovima, da u tomu vide ibret, da u tome uživaju, da naučavaju, proučavaju i druge poučavaju.
 
Mesela, stani pod bilo koju mivku eto rićemo jabuku uskini nekoliko listova izvrni ih na onu stranu koja je okrenuta zemji pa ćeš omah da vidiš da one žilice kroz koje prolazihrana mivki nisu iste u svakog lista. Upitajmo se okle jabuka sladka dobiva slas, a juta jabuka kiselinu, a kad gledaš jabuka - jabuka. To je Allah dž.š., efendum, ostavijo da učeni judi ibret uzimaju i da šire svoje znanje. Ja sam vama uzeo samo jabuku ko urnek, a koliko je Allah dž.š. prosuo razne mivke po ovome dunjaluku koji je on stvorio. Koliko mivki ima da su otrov, ali i to je Allah dž.š. davo judima da izučavaju, jerbo more biti da i tu ima nešto što je hajr za čovjeka, a učeni judi će se sa tim da bavu. Mesela, imamo gjive koje se jedu, a i one koje su otrovne, pa i te koje su otrovne imaju neki hajr u sebi more bit ilađ. Pametnu insanu nije teško to sve da odgonetne i razabere đi je, zašto je tu na ovom dunjaluku.
 
Mesela, uzmimo razno razne hajvane koje je Allah davo judima da se nima koriste: konje, deve, magarad, volove, mazge, ovce i da sve ne nabrajam. Ima tica malijeh da more stati sva u po juske od oraha, a ima orlova ćija su krila kada hin raskrili dva-tri metra. Svako hajvanče je Allah dž.š. davo da neki vuku i prinose teret, s nekima da se hranimo, da uzimamo vunu, da se insan oblači, a od nekijeda imamo više koristi. Pametnom insanu nije teško da to sve razabere i da čvrsto vjeruje uAllaha dž.š. koji ga je stvorio, a onaj, efendum, koji nemere da to razabere ne treba da se juti da je s pameti niži od hajvana. Kada sam bio u Stambolu i slušo muderise često su nama talebi govorili:
’’Efendum, postoji Rabb i rob. Rabb je Allah dž.š., a rob je, efendum, ono što robuje Allahu.”
 
Izutra kada se dignemo na sabah otvorimo penđere i čujemo cvrkut ptica, to sve, efendum, Allahu zikir čini, a brezobraznik koji se proteže u svojijem kućnim hajinama jednak je hajvančetu koji leži u svom đubretu. Hajvan ne zna i onaj čije je hajvanče odgovoran je prid Bogom i judima za tog hajvana.
 
Onaj ćojek koji ne misli na Allaha mora da očekuje gazapluk, ti taki brezobraznici koji Allaha dž.š. inćar činu koji mislu samo kako će da samo sebe da zadovoju sebi su najveći neprijateji. Kada asiju poklopi belaj onda se pita šta to biva samnom. Ja takijem mogu kazat:
’’Asiluk donosi belajluk.”
 
Da nas Allah dž.š. sačuva od sviju belaja.