Stoj čvrsto kao Igman planina!
Autor pjesme živi i radi u Holandiji, a pjesmu je napisao prilikom svog boravka u Bosni (proljeće 2006.)
Pogledaj Andaluziju, razorenu!
Već pet stoljeća pišu se elegije u njeno ime
Suzama iskapanim za njom pune se rijeke
Na šehidskoj krvi crkve su podignute
Molim te, Bosno, stoj čvrsto kao Igman planina!
Nemoj se rasplakati, Bosno moja,
Nemoj se rasplakati Andaluzijo!
Dovoljna mi je ta bol,
Dođi sebi, spoznaj vrijednost svojih šehida
Tvoje munare su kao sablje šehida.
To je tvoje obilježje, nek se zna,
Molim te, Bosno, stoj čvrsto kao Igman planina!
Andaluzija je moj grad u nevjerničkoj zemlji
Bosno moja, ti si moj jetim okružen nevjernicima
Ne povijaj svoj stas, o islamski jetimu
Moje srce ne može trpjeti tvoje suze
Molim te, Bosno moja, stoj čvrsto kao Igman planina!
Zašto je stradalo moje Sarajevo
Pjesma osvojila nagradu na takmičenju u Turskoj; autor je učenica tursko-bosanskog koledža u Sarajevu
Bila sam mala i nisam znala
Zašto je bilo sve to?
Zašto je stradalo moje Sarajevo?
Zašto je Bosna krvlju polivena?
Zašto je majka suzama zalivena?
Dođoše neki ljudi zli
Haramom put svoj su gradili
Htjeli su nešto a ne znam što
Htjeli nešto a ne znam zašto?
Strašna je bila svaka granata
Velike bile su naše boli
Ipak smo znali i vjerovali
Da negdje u svijetu postoji
Neko ko nas iskreno voli.
Naši su gradovi porušeni
Naša su sela popaljena
Mladost je živote nevine gubila
Tuga je gospodar svega bila.
Četiri proljeća cvjetaše
Krvavi pupoljci na ružama
Četiri jeseni požnješe
Grob do groba po njivama.
Sjećam se kada u Sarajevo
Dođe Put «plavi», Put mira i ljubavi.
Počeše ljudi opet da žive, rade i vole
A mladi umjesto u rat krenuše u škole.
Bila sam mala i nisam znala zašto je bilo sve to
Zašto je stradalo moje Sarajevo?
A sad sam veća i to je sreća
Da znam da veliki su ljudi što voljeti znaju
A da su još veći oni što opraštaju.
O, Almasu srca (oda Poslaniku s.a.v.s.)
Ti si kao blistav mlađak noćne tmine,
štono svanuo si bajraktaru vječne istine.
Kao bistra voda, rijekom bujnom tečeš
kraj vrela kewsera, ti ćeš da se šećeš.
Očima srca moga gledam u te,
i koracima srca za te hodim.
Eh, da u zagrljaju tvome se nađem -
ovom miskinu samo godi.
Kao grana kad behara čeka svoga
tako ja veselim se danu susreta tvoga
O, Almasu srca, kol'ko te zavoljeh.
Od tvog se blještila i sunce zastidje.
Eh da dođem tamo gdje si oči sklopio.
Eh da dospijem tude gdje miran bih bio...