Održane tribine o Palestini u Zenici i Travniku
Dana 26. oktobar 2023. godine u sali Gradskog vijeća u Zenici održana je tribina posevećena Palestini u organizaciji Asocijacije mostovi prijateljstva i Udruženja Mladi muslimani.
Prisutnima su se obratili Jasmin Imamović, predsjednik Asocijacije, ambasadro države Palestina u BiH, Sanadin Voloder, sekretar Udruženje te Fuad Kasumović, gradonačelnik Zenice, Šerif Patković i Mujo Aganović.
U petak 3. movembra u Omladinskom klubu džamije Kalibunar održana je tribina posvećena Palestini na kojoj je govorio Aljo ef. Cikotić i Sanadin Voloder.
U sklopu obje tribine predstavljen je rad, projekti i publikacije Udruženja koje su vezane za Palestinu.
U narednom periodu planirano je više tribina širom BiH o dešavanjima u Palestini, odnosno u Gazi.
Knjige koje će vam pomoći da razumijete dešavanja u Palestini i oko Palestine
„Izraelski lobi i vanjska politika Sjedinjenih Država“, John Mearsheimer i Stephen Walt, 2011. godina 8 KM
Udruženje „Mladi muslimani“ je 2011. godine izdalo skraćeno izdanja knjige „Izraelski lobi i vanjska politika Sjedinjenih Država“, djela koje je već nakon prvog izdanja (2006. godine) izazvalo velike polemike u Americi, a kasnije i drugim zemljama svijeta. Autori knjige su profesori političkih nauka – John Mearsheimer sa Univerziteta u Čikagu i Stephen Walt sa Harvard Univerziteta.
Tema koju tretira ova knjiga – kako, zašto i u kojoj mjeri Sjedinjene Američke Države pomažu Izrael je intrigantna sama po sebi i značajna iz mnogo razloga. Prije svega jer opstanak i funkcionisanje Izraela kao ekskluzivne židovske države na području Bliskog istoka stoji nasuprot prava Palestinaca da imaju slobodnu i međunarodno priznatu državu.
Iako mnogima neshvatljivo, pravo koje Židovi cionisti (i njihovi podržavatelji) ističu da imaju u pogledu tog područja Bliskog istoka u osnovi se zasniva na predskazanjima Starog zavjeta i određenim tumačenjima tih tekstova. Uz to, činjenica da Židovi nemaju svoju nacionalnu državu koja bi ih štitila „od budućeg holokausta“ (?) se često ističe kao dodatni razlog za podršku ne samo opstanku već i dominaciji Izraela u regionu.
S druge strane, glavni palestinski grad Kuds (Jerusalem) ima veliki značaj za sve muslimane svijeta zbog džamije „Al Aksa“ – trećeg svetog mjesta po islamskom učenju. Mnogobrojni hrišćani i kršćani, sa različitim intenzitetom iskazuju svoje interese u pogledu ovih mjesta gdje se nalaze i njihove brojne bogomolje.
Značajan geostrateški položaj Bliskog istoka takođe doprinosi jačanju interesa za odlučujućim uticajem na dešavanja u tom regionu, u tolikoj mjeri da se uticaji religijskih faktora zanemaruju. Teško je procijeniti da li su politički potezi koje vuku brojni akteri dešavanja u većoj mjeri motivirani religijskim razlozima ili nisu. U svakom slučaju ova knjiga može mnogo pomoći u iznalaženju odgovora na to pitanje kao i doprinijeti boljem razumijevanju događaja u Palestini, koje na žalost, saznajemo samo putem subjektivnih medija i novinskih agencija.
Udruženje „Mladi muslimani“ je odlučilo izdati ovu knjigu upravo iz razloga da našoj javnosti ukaže na neke činjenice, koje se u pravilu uzimaju olahko, površno, kao nešto što se podrazumijeva i sl. Palestinsko pitanje ne smije biti takvo, ono ima važnost za sve muslimane, a validne informacije o njemu trebaju biti u interesu svih Bošnjaka kao i ostalih građana Bosne i Hercegovine.
"Poziv Božije ruke : zašto se milioni bore za brzo uznesenje ... i uništenje planete Zemlje" Grace Halsell, 2013. godina, 10 KM
Grace Halsell je novinarka koja je kroz svoj višegodišnji rad se zalagala za prava marginiziranih grupa: Indijanci, crnci, latinoamerički radnici. U zapadnom svijetu je svojim diskusijama i istraživanjima mnogo lobirala zauzimajući se za Palestinu. Pisala je za dvanaest novinskih kuća, a u Bijeloj kući je tri godine sastavljala govore za predsjednika Lyndona Johnsona. Pratila je i Korejski i Vijetnamski rat. Ukupno je napisala četrnaest knjiga a Poziv Božije ruke (Forcing God’s hand) je posljednje djelo koje je napisala nepunu godinu dana prije smrti 2000.
Halsell je uvidjela stvarnu i tekuću opasnost s kojom se suočavamo zbog kršćanskih i jevrejskih cionista i to je predstavila u ovom djelu na način koji je prosječnom čitaocu veoma prihvatljiv.
Njena namjera pisanja ove knjige bila je oslikati krajnje uznemirujući savez između Izraela i političkog cionizma, s jedne strane, i fundamentalističkog evangelizma, s druge strane. Autorica je sticala uvid u spomenuti savez najčešće putem direktnih kontakata sa njihovim akterima. Svoja saznanja je predstavila kroz brojne citate, dijaloge i opise putem kojih veoma jasno možemo sagledati dubine doktrine na kojima taj kobni savez počiva. On za sobom povlači čitavu lavinu sljedbenika čije lobiranje u Bijeloj kući stoji kao klin protiveći se mirnom razrješenju stanja na Bliskom istoku. Neka od imena sljedbenika pogubnih ideja a koji se spominju u knjizi su: Jerry Falwell, Pat Robertson, Hal Lindsay, Tim Lehay, Ronald Reagan, Bush, Tom Delay, i mnogi drugi.
Kroz knjigu ćemo sagledati stvarne opasnosti koje sa sobom nosi vjerski fundamentalizam. Čitat ćemo o ljudima koji su izmijenili, izmanipulisali i pogrešno protumačili biblijski tekst samo zato da bi se on uklopio u njihove ciljeve zla, i kako su svoj fundamentalizam iskoristili protiv islama pripisujući islamu nasilje kojim se zapravo oni služe.
U podnaslovu knjige piše: Zašto se milioni ljudi mole za brzo uznesenje i uništenje planete Zemlje. Neki od njih čine i mnogo više od upućivanja molitve za kraj svijeta. Evangelističke vođe lobiraju za Armagedon. Kada su se te glave naposljetku slile u Washington i otpočele sa lobiranjem, nastala je vlada koja lansira ratove kojim će ispunili njihove poremećene snove, i oni su postali opasni. Postali su isuviše opasni, jer biraju predsjednike koji uzimaju njih i njihove teološke zablude za ozbiljno.
Grace Halsell je bila među prvima koji su upozoravali na prijetnju koju kršćanski cionizam predstavlja svjetskom miru. Kada je njena knjiga Poziv Božije ruke objavljena prvi put 1999. godine, većina ljudi je ismijavala ideju da kršćani čeznu za upotrebom nuklearnog oružja na Bliskom istoku. Ali danas više niko tu ideju ne izvrgava ruglu. Sjetimo se samo kakve je katastrofe prouzrokovala Bušova sklonost fundamentalizmu.
Halsell je također argumentirala činjenice kako kršćani i Jevreji žele da Sveti Hram u Jerusalemu bude iznova izgrađen znajući veoma dobro da to može izazvati Treći svjetski rat. Ali, glava toliko uronjenih u naučavanje o kraju vremena, oni zapravo i čeznu za tim ratom kojeg nazivaju bitkom Armagedon, koja bi dovela do okončanja civilizacije onakve kakva je nama znana. Vjeruju naravno da će Mesija spasiti odane Uznesenjem. Mada se izraz Armagedoon samo jedanput spominje u Novom Zavjetu (i to kao naziv za jedan manji brežuljak koji se naziva Magedo, i kada mu dodamo hebrejsku riječ za brežuljak koja glasi Har, dobićemo složenicu Harmagedo) ipak zagovornici Armagedoona uporno insistiraju da taj izraz apsolutno označava bitku koja tek treba da se dogodi. Tu demagogiju su veoma vješto ugradili u najsilniji izraz američke kulture kojom Jevreji vladaju svijetom – Hollywood. Mase koje gledaju holivudske filmove o mitskim pripovjedanjima povode se za njima jer u njima nalaze nevjerovatnu primamljivost. I tako riječima Chomskog: „javnost je prezaposlena poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumevanju svijeta”.
Da bi sakupila relevantne podatke, Halsell se zaputila u Svetu zemlju pretvarajući se da je sljedbenik televizijskog evangeliste Jerryija Falwella - fundamentaliste desnog krila, u vezi kojeg je usput navela kako mu je Izrael kao znak pažnje darovao jedan avion. Što je veoma bitno, na tim putovanjima unatoč činjenici da su 15 % Palestinaca zapravo kršćani, Falwellova američka grupa nikako nije dobila priliku da razgovara ni sa jednim od njih, čak su bili sprječavani u tome, ali je na primjer Falwell hodačasnicima sav ozaren predstavio izraelskog ministra odbrane. Ali zašto bi hodočasnike trebao da zanima nečiji ministar odbrane? Zato što je cilj sakupiti novac za Falwella i za Izrael. Cilj je osigurati punu i bezrezervnu podršku Izraelu insistiranjem od američkih građana da od svojih poreskih obaveza spram države izdvajaju godišnje desetine milijardi dolara u korist Izraela.
Pitaćemo se šta dobivaju zauzvrat? Zauzvrat Falwell i njemu slični pripremaju hodočasnike za nadolazeći Armagedon. Oni bivaju demagoški uvjeravani da su kao pobornici jevrejskog cionizma odabrali put sreće i blagostanja. Dok su tako vješto obmanuti, evangelistički ortodoksi ne posvećuju pažnju onom što čuju s druge strane, čak, ni onom što vide svojim očima. U umovima takvih sljedbenika njihovi magovi kreiraju unaprijed stvorene predodžbe koje su toliko snažne da njihovi mozgovi blokiraju neslaganja i zanemare ono što oči vide. U svom žaru oni ni ne slute koliko su izmapulisani. Ne vide činjenicu da su muslimani, Jevreji i kršćani u Palestini živjeli u jednom mirnom skladu stoljećima. Tek kada su na scenu nastupili cioni i ljudi koji su imali svoje specijalne planove, nastupilo je neprijateljstvo i zlo.
Ono je izniklo iz poplave zamagljenih vrsta informacija, uvijenih u mitove, i naslonilo se na kršćanski fundamentalizam – kojim je vođeno nebrojeno mnogo takozvanih biblijskih crkvi i megacrkvi. Danas je to najbrže rastući religijski pokret kršćanstva koji okuplja desetine miliona sljedbenika. Riječima Falwella: „Nas ima sedamdeset miliona”, kaže on. „I ako postoji nešto što nas može brzo ujediniti, to je kada god počinjemo naslućivati da naša vlada postaje makar trunku antiizraelska”.
Samo jedna ilustracija utjecaja kršćanske desnice na zbivanja u Palestini: „kada je predsjednik Bush pozvao Izrael da povuče svoje tenkove iz palestinskih gradova na Zapadnoj obali, Falwell je Bijeloj kući smjesta poslao protestno pismo koje je bilo popraćeno sa stotinu hiljada e-mailova kršćanskih konzervativista. Izrael nije ni pomakao svoje tenkove. Bush nije ponovo tražio da to bude učinjeno”.
Ovaj pokret izrodio je i neke od najvećih islamomrzaca, pastore koji ismijavaju, čak i pale Časni Qur’an, poput Terry Jonesa, i čija mržnja okuplja veliki broj pristalica, što je vidljivo na njihovim prosvjedima. Upravo oni učestvuju u kreiranju uvrjedljivih filmova o Poslaniku Muhammedu, s.a.w.s. I tako, oní koji s nestrpljenjem iščekuju sedam godina Velikog stradanja, tokom kojeg će zemlju potresati takve strahote da će nasilje tokom protekle historije čovječanstva biti zanemarivo. Oni optužuju islam i Poslanika Muhammeda, s.a.w.s., za nasilnost. O tome možemo čitati u poglavlju „Falwell poslanika Muhammeda žigoše kao „teroristu”, u intervjuu kojeg je dao CBSu, u emisiji 60 minuta, najuspješnijoj televizijskoj emisiji u historiji Amerike.
Pored prednje spomenutog Armagedona, Velikog stradanja i uznesenja, knjiga je također fokusirana na popularnost široko naučavane Scofieldove Biblije. Za nju kažu zbog onoga što je izrodila da njen značaj ne može biti precijenjen jer je upravo ona popularizirala kršćanski cionizam. Ovakve knjige su podstrek da našu svijest o palestinskoj borbi za opstanak držimo budnom.
Dr. Husejin Omerović "„Zločini nad djecom Gaze, Palestina, Vlasenice, Bosna i Hercegovina – komparativna studija“. 2016. godina, 10 KM
Autor je iscrpno obradio historijska dešavanja u Palestini i Gazi, promjene u njenom upravljanju i fokusirao se na stradanja djece od 2008. do 2014. godine. U drugom djelu knjige na sličan način je obradio ratna dešavanja u Vlasenici i stradanja djece.
Pored navedenog, čitaocima preporučujemo i tekstove Alije Izetbegovića iz knjige "Čovjeka trebamo - izbor iz radova Mladih muslimana" koje je Udruženje štampalo 2004. godine. Cijena knjige je 10 KM.
Radi se o tekstovima "Muslimani i Izrael" i "Zašto su muslimani zaostali" koje je rahmetli Alija Izetbegović objavio početkom 70-tih godina. Također, preporučujemo vam i knjigu o Hamasu čiji je autor Mirsad ef. Mešanović.
Knjige možete naručiti na email: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Savjetnik Alije Izetbegovića pisao Netanyahuu: Cijeli svijet je šokiran počinjenim zlodjelima Izraela u Gazi
Nekadašnji savjetnik prvog predsjednika Bosne i Hercegovine r. Alije Izetbegovića akademik dr. Adamir Jerković pisao je izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu povodom dramatičnih događaja u okupiranoj Gazi.
Naveo je da svijet dosad nije vidio takvu agresiju i eskalaciju sile nad jednim narodom nemoćnim da se brani. Odmazdu izraelske vojske kvalificirao je ratnim zločinom i počinjenim genocidom sa hiljadama mrtvih civila, među kojima su najviše djeca, i neprimjerenim napadima na bolnice, ubistvima medicinskih radnika, bolesnika, među kojima ima i beba. Akademik dr. Adamir Jerković je optužio Izrael za razaranje Gaze, urbicid nad gradskim četvrtima, džamijama i crkvama.
Pismo akademika Jerkovića premijeru Izraela Benjanimu Netanyahuu donosimo u cjelini. Ispod možete pročitati pisma na bosanskom i engleskom.
BENJAMIN NETANYAHU, PREDSJEDNIK VLADE IZRAELA
Gospodine predsjedniče Vlade Države Izrael, Benjamine Netanyahu,
Pišem vam kao bivši savjetnik prvog predsjednika Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića. Molim vas da razumijete ovo pismo kao izraz brige većine Bosanaca i Hercegovaca za Palestince, drevni narod, koji se zbog brutalnog izraelskog napada našao u situaciju da definitivno nestane sa lica zemlje.
Cijeli svijet je šokiran počinjenim zlodjelima Izraela u Gazi i neprekidnim a sada pojačanim napadima jevrejskih doseljenika na Palestince na okupiranoj Zapadnoj Obali. Izrael kojeg Vi vodite, počinio je velike ratne zločine i genocid nad stanovništvom Gaze. Tu eskalaciju sile činite na maloj teritoriji na kojoj je getoizirano 2,2 miliona ljudi. Ovo je zločin neviđenih razmjera kojemu će ljudska zajednica morati da sudi. U osveti koja je uslijedila nakon palestinskog napada početkom oktobra 2023. Izrael pokušava uništiti Gazu sa smrtnim epilogom za hiljade njenih stanovnika (11.500 do danas) ne obazirući se na apele svijeta koji traži zaustavljanje ove neprimjerene agresije. Gledate li televiziju, vidite li proteste hiljada ljudi raznih vjera svuda na planeti. Da li ste vidjeli poruke Sarajeva, grada koji se smatra evropskim Jerusalemom? Žitelji glavnog grada BiH kazali su jasno i precizno, onako kako su morali, jer su pretrpjeli surova ubijanja u Sarajevu od strane srpskih radikala (1992-1995). Sjećajući se ratnih strahota u BiH, pamteći Srebrenicu grad u kojem su srpski fašisti počinili genocid (za pet dana ubili 8373 Bošnjaka-muslimana), Sarajevo je osudilo ovu neviđenu ratnu agresiju Izraela, ovu dramu, koja je u ravni sa nacističkim zlodjelima činjenim prema Jevrejima u drugom II svjetskom ratu.
U Gazi se namjerno produbljuju patnje civila pod firmom da ratujete sa Hamasom. U stvari vi ste u sukobu sa palestinskim narodom. Mi u Bosni i Hercegovini smo shvatili šta Izrael želi: uništiti, raseliti i oteti palestinsku zemlju. Varvarstvo koje činite je gnusno. Umjesto da ste radili na sporazumu iz Osla, koji su potpisali 1993. Jitzak Rabin, Yasser Arafat i američki predsjednik Bill Clinton, vi ste uništili ideju o dvije suverene države. Na ovo političko rješenje pristao je palestinski narod, iako je morao dati velike teritorijalne ustupke Izraelu. Vaša vojska je preorala cijelu teritoriju Gaze. Srušila je sve zgrade, uništila bolnice, ubijala doktore i medicinske radnike i bolesnike. To je ratni zločin! Ne pitate se zašto je uslijedio napad Palestinaca na Izrael. Zbog surove okupacije Izraela, terora i pokušaja istrebljenja Palestinaca od strane jevrejske države u dugom vremenskom periodu, svakodnevno sa punim intenzitetom. Historija će Vas optužiti i za kulturni genocid u kojem su uništene drevne džamije i crkve.
Sada ću vam ispričati kako se predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović zalagao za vašu zemlju, svjestan realnih mogućnosti da ga radikali u islamskom svijetu neće shvatiti.
Prvo, postojanje Izraela smatrao je nepobitnom činjenicom. Odnosi sa Izraelom nisu bili prisni, ali su bili korektni. Izetbegović se trudio da održi prihvatljivim odnose sa Izraelom. Početkom jula 1999. Premijer Izraela postao je Ehud Barak… Za vrijeme naše posjete I.R. Iran koja je uslijedila iste godine predsjednik Alija Izetbegović je zatražio od Teherana da se iz iranskih zatvora pusti 13 zatočenih Jevreja. Ovu vijest koju je prenio izraelski radio odjeknula je veoma snažno u zapadnom svijetu i, naravno, Izraelu. Najprije se izraelski ambasador Joel Alon tokom posjete predsjedniku Aliji Izetbegoviću u Bosni i Hercegovini zahvalio na ovom prijateljskom gestu… Nedugo zatim zamjenik ministra vanjskih poslova Izraela Nawaf Massalha tokom posjete BiH zamolio je predsjednika Aliju Izetbegovića 16. 2. 2000. da se i dalje angažira na oslobađanju 10 iranskih Jevreja, koji su bili optuženi za špijunažu (uhapšeno 13, a 3 su puštena uz kauciju)…
Četiri mjeseca kasnije i predstavnici Evropskog kongresa Jevreja zamolili su predsjednika Aliju Izetbegovića za pomoć u oslobađanju zatočenih Jevreja. Generalni sekretar Serge Zweigenbaum ispričao je da se radi o „lovu na vještice“ i da su iranski Jevreji nedužni. Nijednom od njih nije bila dokazana krivica. Kada je došao kod Alije Izetbegovića rekao je „Došao sam kod Vas, jer ste Vi ne samo predsjednik jedne države, nego ste i intelektualac i visoko moralna ličnost, pa imate kredibilitet da intervenirate kod ajatolaha Hamneia na humanitarnom planu“. Izetbegović mu je odgovorio da je poslao pismo u Teheran i da ima uticaj kod liberalne struje u iranskom rukovodstvu. Napomenuo je da su ova trinaestorica uhapšeni od islamskih radikala, kazavši otvoreno da kada su konzervativci u pitanju ne može puno uraditi. Informisao je Zweigenbauma da je razgovarao i sa liderom revolucije Sayyed Mohammad Ali Khamenei-em i sa predsjednikom Ali Akbar Rafsanjani-em i da im je rekao da je u interesu Irana da se oslobode jevrejski taoci. Nažalost, rezultati su izostali. Jevrejska delegacija je primila ovu informaciju sa zahvalnošću. Zweigenbaum je rekao što sam zapisao u svom dnevniku: „Svijet Vas treba, gospodine predsjedniče.“
Eto, ovo je priča iz koje biste mogli izvući zaključak da vam piše dobronamjeran čovjek, koji od Izraela traži da prekine bombardirati Gazu. To što radite nije nikakvo vojno postignuće. Napadate jedan narod koji nije u stanju da se brani. To nije pobjeda, to je poraz Izraela. Ovu očiglednu mržnja nikada nisam vidio u svom životu, a moje mišljenje dijele mnogi Jevreji iz Bosne i Hercegovine koji ne odobravaju zločin kakav danas provodi Izrael.