Udruženje Mladi Muslimani

Ejjuhel - veled (O, mladiću)

Detalji

Objavljeno petak, 22 Juni 2018 00:00

Autor Ebu Hamid el-Gazali

O, mladiću - Uvod

Neki mladić pohađao je duže vremena predavanja velikog islamskog učenjaka i autoriteta Ebu Hamid Muhammed b. Muhammed el-Gazalije i postigao na taj način solidno znanje i usavršenje duhovnih vrijednosti i vrlina. Jednoga dana je ovaj učenik počeo da razmišlja i na koncu je došao do ovog zaključka: Proučio sam gotovo sve vrste znanosti i potrošio cvijet svoje mladosti učeći i sakupljajući nauku. Potrebno je sada da saznam, koja će mi vrsta nauke najbolje koristiti za budućnost i u grobu, koja opet ne koristi, pa da je ostavim, jer je Muhammed a.s. često govorio:

Bože, utječem se Tebi od nauke, koja ne daje koristi.

Konačno je odlučio da u ovoj stvari piše Imami-Gazaliji i da zatraži od njega savjet. Pri tome je naglasio, da Gazalijina djela, kao napr. ''Ihja-ul-ulum'', sadrže odgovor na postavljena pitanja, ali je njegova želja, da imam odgovori na nekoliko listova, kako bi to mogao nositi sa sobom i ravnati se po njemu čitavog života.

Imam-Gazalija je kao odgovor svome učeniku napisao sljedeće:

Prvi dio

Poštovani mladiću,

znaj da se savjeti crpe iz riznice poslanstva Muhammeda a.s.. Bit će da si ti imao prilike upoznati savjete Božijeg poslanika pa ne znam što će ti onda moj savjet. Ako pak nisi, pitam te, gdje si proveo tolike godine? Ali ipak slušaj: Između ostalog Muhammed a.s. je savjetujući svoj narod rekao:

Ako se jedan čovjek bavi onim što ga ne zanima i što ne pripada njemu, to je najsigurniji znak, da je od njega Bog digao Svoju milost i da mu ne pomaže više. Onaj koji potroši bar jedan čas svog života onamo gdje ne treba i gdje nije namijenjen, dostojan je svake nesreće. Tko pak preživi četrdeset godina, a dobra mu djela ne prevagnu hrđava, neka se pripremi za pakao.

Savjet je vrlo lahka i jednostavna stvar. No primiti savjet nije baš lahko, a naročito kod onih, koje se povode za svojim strastima, jer su zabranjene stvari obljubljene i prirasle uz ljudska srca. Slično je i sa onima koji traže službenu znanost, to jest uče da bi došli do položaja i do ovozemnog bogastva i raznovrsnih uživanja. Ovakvi misle, da je nauka sama po sebi spas i sreća i da učenost isključuje rad i borbu. To je uvjerenje i mišljenje neznalica.

Bože, Tebi slava! Ovi bijednici ne znaju da nauka bez rada ne daje nikakve koristi i da oni s tom svojom zabludom rade protiv sebe.

U tom smislu veli Muhammed a.s.:

Najviše će biti kažnjen onaj koji se nije koristio svojim znanjem.

Priča se da je neko vidio u snu Džunejda i pitao ga kako je, na što mu je ovaj odgovorio: ''Otišle su riječi i nestalo je znakova. Jedino sam se okoristio djelima i rekatima, koje sam obavljao u dubokoj noći''.

Mladiću, ne smiješ biti bez posla niti bez doživljaja. Posigurno znaj, da sama nauka ne koristi. Ona je slična čovjeku koji drži u rukama deset indijskih sabalja i naoružan je drugim raznim oružjem, a uz to je još pravi junak i borac. Šta misliš, ako bi na ovakvog junaka navalio lav, da li bi ga mogao odbiti bez upotrebe oružja. Sigurno je da bi lav rastrgao ovog čovjeka ako on ne bi upotrebio oružje. Isti je slučaj i sa naukom. Čovjek može naučiti i znati tisuću pitanja (mes'ela) ali od toga neće imati nikakve praktične koristi sve dok ne bude radio i udesio svoj život prema svom znanju. Još jedan primjer: Lijek ne može pomoći bolesniku sve dok se ne upotrijebi.

Ti možeš učiti stotinama godina i sakupiti na tisuće djela, a da ne zaslužiš Božije milosti. Božija milost postiže se samo radom.

Svemogući veli:

Čovjeku pripada samo ono što zasluži svojim radom.

Tko želi jednog dana da stane pred Boga i da Mu položi raeun, taj neka radi dobra djela!

Svatko će biti nagrađen prema djelima. Vjernici i oni koji rade dobra djela bit će nagrađeni rajem i u njemu će ostati zauvijek ne tražeći nikakve promjene.

Dobro prolaze oni koji se pokaju, vjeruju u Boga i rade dobra djela.

Muhammed a.s. je rekao:

Islamsko vjerovanje sastoji se od pet temeljnih dužnosti: kelimei šehadet (ispovijedanje Božijeg jedinstva i Muhammedova a.s. poslanstva), namaz, zekat, post i hadždž.

Kod vjerovanja imaju tri glavna elementa: jezikom očitovati, srcem potvrditi, a ostalim dijelovima tijela to radom manifestirati. Da je rad sastavni dio imana potvrđuje bezbroj dokaza.

Hasan El-Basri veli: ''Bog će na Sudnjem Danu reći Svojim robovima: 'Ulazite u džennet po Mojoj Milosti i podijelite ga međusobno prema svojim djelima'.''

Samo onda kada budeš radio bit ćeš nagra?en. Priča se, kako se jedan od Israiloviaa (Benu-Israil) molio Bogu i obožavao Ga sedamdeset godina. Da bi pokazao anđelima (melekima) njegovo stanje, Bog pošalje jednog anđela i naredi mu, da saopći ovom Jevreju, da on tim svojim ibadetom nije zaslužio Džennet. Umjesto da klone i da ovlada njime razočarenje on je odgovorio: Stvoreni smo za molitvu i treba da obožavamo Boga. Kada je melek dostavio Bogu ovaj odgovor, Bog je dodao:

Kad on nije odustao od ibadeta, ne odustajem ni Ja od njega. Budite svjedoci, da Sam mu oprostio sve grijehe.

Muhammed a.s. veli:

Prekontrolirajte sami sebe i položite sami sebi račun prije nego ga drugim položite, procijenite svoja djela prije nego vam ih drugi procijene.

Hazreti Alija veli: Tko misli da bez truda i borbe može doći do cilja, taj se samo zanosi iluzijama, a tko opet misli, da se samo trudom cilj postiže, pravi se neovisnim.

Hasani-Basri u tom smislu veli: Zahtijevati i tražiti džennet bez rada jest pravi grijeh.

Božiji poslanik Muhammed a.s. dodaje:

Pametan je onaj koji radi, a budala je tko slijedi svoje strasti i nada se da će mu Bog ispuniti želju.

Drugi dio

Mladiću, koliko si noći proveo u učenju i čitanju raznih knjiga? Ne znam šta bi tome mogao biti razlog, ako si svoj san žrtvovao radi toga kako bi postigao unosne položaje, obogatio se i pretekao svoje drugove. U tom slučaju teško tebi! Budeš li pak s tim namjeravao jačati i oživiti uzvišenu nauku islama, širiti ćudoređe i suzbijati i lomiti strast, koja vodi samo zlu, u tome slučaju blago li se tebi! Živi kako god želiš, ali pri tome znaj da ćeš umrijeti; voli koga hoćeš, ali ćeš ga ipak, ostaviti; i radi što želiš, jer ćeš prema djelima biti i nagrađen!

Znaš li kakvu korist imaš od teozofije, apologetike, medicine, pjesništva, astronomije, metrike, gramatike i sintakse? Izučavati te znanosti značilo bi besmisleno trošiti svoj život. Naprotiv, misliti o Bogu i udovoljavati Njegovim zahtjevima, to je pravi smisao života.

Vidio sam u Evanđelju (Indžil) ovu Isaovu izreku:

Od časa kada se umrli stavi na nosila (tabut), pa dok se ne donese do groba, morat će odgovarati na četrdeset pitanja. Kao prvo pitanje Bog će staviti ovo: Robe, godinama si nastojao da uljepšaš svoj vanjski izgled prema ljudima, a svome izgledu prema Meni nisi posvetio ni sat pažnje. Ja sam svaki dan gledao tvoje srce i dovikivao ti: Stojiš okružen svim mogućim Mojim dobrima, a radiš za drugoga, pa jesi li ti lud, zar ne vidiš?!

Znanje bez djela je pravo ludilo, a djelo bez znanja ne može ni postojati. Budi uvjeren, da samo znanje nije u stanju da te danas udalji od hrđavih djela, niti da te nagna na pokornost i odanost prema Bogu, a niti će te sutra spasiti džehennemske vatre. Ako ne budiš radio danas i nastojao da nadoknadiš ono što te je prošlo u minulim danima, reći ćeš na Sudnjem Danu: Povrati nas da radimo dobra djela; ali ćeš tada dobiti odgovor: Budalo, otuda i dolaziš!

Nastoj da ti duša bude velika i plemenita, ne daj da ti strast trijumfira, neka ona uvijek bude pobjeđena, a što se tiče tijela, gledaj da ga učiniš ''mrtvim'' (da oslabiš i umiriš tjelesne poticaje strasti - primjedba priređivača). Tvoj je dom grob. Tamo te svakog časa očekuju. Čuvaj se da ne bi došao među njih bez opskrbe.

Ebu Bekr je rekao: Tijela su krletke za ptice ili staje za stoku. Promisli kojoj vrsti pripadaš. Ako budeš pripadao pticama više sfere, onda čućeš na glas trube: Vraćaj se Bogu!; prhnuti u visine i zaustaviti se na vrhovima rajskih palača, kao što je to naglasio Muhammed a.s. rekavši da se smrću Ibni-Muaza potresao Arš. Budeš li, nedao Bog, pripadao drugoj vrsti, za koje Svomogući veli da su ''kao životinje, pa čak i gori od njih''; tada nećeš biti siguran jer odlaziš iz kuće u pakao.

Priča se da je Hasan El-Basri jedanput uzeo u ruke čašu bistre i hladne vode i prije nego ju je popio pao u nesvjest. Kada je došao sebi pitali su ga što mu se to dogodilo, na što je odgovorio da se u času kada je htio popiti vodu sjetio vapaja stanovnika džehennema, da im se pošalje iz dženneta vode i drugih stvari koje uživaju sretnici u raju.

Kada bi samo znanje bez rada bilo dovoljno, onda bi bilo beskorisno i suvišno pokajanje i traženje oprosta. Priča se kako su jedanput ashabi u prisutnosti Muhammeda a.s. spomenuli Abdullah-Ibni-Omera. Čuvši to ime Muhammed a.s. je dodao:

Dobar je to čovjek, samo još da se moli Bogu, da radi i da klanja po noći.

Nadalje je rekao jednom od svojih drugova:

Nemoj mnogo spavati po noći, jer tko mnogo spava, bit će siromah na Sudnjem Danu!

Moliti se Bogu po noći Božija je zapovijed, tražiti od Njega oprosta izjutra znači biti Mu zahvalan, pokoran i odan.

Muhammed a.s. je rekao:

Svemogućai voli tri glasa: glas pijetla, glas onoga koji uči Kur'an i glas pobožnog, koji se izjutra moli za oprost.

Sufjani-Sevrija veli: Bog je stvorio jednu vrstu vjetra koji puše izjutra i nosi Bogu molbu za oprost i druge molitve. Dalje nastavlja Sevrija: U prvom dijelu noći ustaju Bogobojazni i mole se sve do zore, a u zoru ustaju oni koji traže Božiji oprost i mole Boga, da im oprosti grijehe. Iza njih ustaju lijenčine (gafili) kao mrtvi, kada se proživljuju iz grobova.

Veli se da je mudri Lukman preporučio svome sinu slijedeće: Nemoj da pijetao bude pametniji od tebe! On svako jutro ustaje i pjeva, a ti spavaš.

Zapamti, da je svrha nauke da upoznaš što je pokornost, odanost i obožavanje Uzvišenog Bića. Znaj da je odanost i molitva (ibadet) slijediti propise vjere djelom i riječima. Drugim riječima, sve što govoriš, radiš i ostavljaš mora biti u skladu s propisima Šerijata. Naprimjer kada bi ti postio Bajrame ili kada bi klanjao u otetom odijelu, bio bi griješnik, iako je taj čin u obliku ibadeta. Potrebno je da tvoja djela i riječi budu u skladu s vjerskim propisima, jer i znanje i rad ako ne odgovaraju Šerijatu, predstavljaju zabludu. Nemoj da se zavaraš sufijskim naklapanjima. Pravi misticizam (tesavvuf) ne sastoji se u tome. Tesavvuf je pravac koji se postiže jedino borbom protiv strasti i tjelesnih nagona. U tome glavnu ulogu ima vježbanje (rijada), a ne nekakve čarolije i razmetanje. Dok ne ubiješ svoju strast, srce ti neće biti osvijetljeno svijelom Spoznaje. Znaj da je brbljav i lapandav jezik kao i srce napunjeno nemarom i strastima znak nesreće.

Treći dio

Na neka tvoja pitanja nemoguće mi je niti pismeno niti usmeno odgovoriti. Ako se u životu susretneš s takvim pitanjima, upoznat ćeš i njihovo rješenje. Inače ih smatraj apsurdnim i stvarima ukusa. A o svemu što pripada ukusu nemoguće je govoriti. Na primjer slatko i gorko može se upoznati samo okusom, a nikako riječima.

Priča se, da je jedan obnemogli muškarac pisao svome prijatelju i molio ga da mu opiše raspoloženje i osjećaj u momentu spolnog akta, na što mu je ovaj odgovorio: Dosad sam mislio da si samo obnemogao, a danas znam da si, uz to još i budala, jer je ovo stvar ukusa. Samo kad to proživiš znat ćeš što je. Ono se ne može opisati niti riječima pokazati.

O drugim pitanjima, na koje se može odgovoriti, mi smo već pisali u Ihja-ul-ulumu i drugim djelima. Ovdje ćemo sada ukratko spomenuti i upozoriti na neka od njih.

U sufijski derviški red može se upisati i primiti samo onaj koji posjeduje sljedeće uvjete:

1. da je ispravnog vjerovanja bez ikakvih novotarija,

2. da se pokaje od svih grijeha, tako da više nikada neće namjerno počiniti ni jedno nevaljalo djelo,

3. da svoje neprijatelje pretvori u prijatelje i da niko protiv njega nema ništa,

4. da upoznaje propise vjere onoliko, koliko mu je najpotrebnije da može obavljati sve vjerske dužnosti i da zna što je naređeno a šta zabranjeno, šta se mora raditi, a šta se ne smije raditi. Zatim mora poznavati iz metafizike onoliko koliko će mu biti dovoljno da bude spašen.

Priča se da je Šiblija slušao i pohađao predavanja oko 400 nastavnika. Na taj način, veli Šiblija, naučio sam oko 4000 hadisa. Između njih izabrao sam samo jedan i po njemu sam radio. Ostali mi hadisi više nisu bili potrebni, jer sam u ovom izabranom Hadisu našao svoje spasenje i sreću i vidio sam da je u njemu sadržana nauka i prvih i zadnjih pokoljenja.

Naime Muhammed a.s. je jednom prilikom rekao nekim svojim drugovima:

Radite za ovaj svijet onoliko koliko ćete živjeti u njemu, radite za ahiret onoliko koliko ćete ostati tamo, a za Boga dž.š. koliko vam je potreban, za vatru pak koliko je možete trpjeti.

Kad upoznaš ovaj hadis neće ti biti potrebno drugo znanje.

Četvrti dio

Promisli još o ovoj priči: veli se da se Hatemul-Esad družio sa Belhijom oko trideset godina. Kad ga je upitao Belhija šta je kroz to vrijeme naučio, odgovorio mu je da je spoznao osam stvari:

1. Vidio sam da u životu svako ima druga , prijatelja i miljenika, kojeg prati sve do smrti ili do groba, ali ga tu ostavi sama i nitko neće da ide s njim u grob. Razmišljao sam o tome, pa sam došao do zaključka da je najbolji drug onaj koji će s čovjekom otići u grob i tamo mu biti prijatelj. Takav drug su jedino dobra djela. Zato sam ih ja odabrao za svog miljenika, jer će mi ona biti svijetlo u mračnom grobu i razgovor, kada me svi drugi ostave.

Vidio sam da u životu svako ima druga , prijatelja i miljenika, kojeg prati sve do smrti ili do groba, ali ga tu ostavi sama i nitko neće da ide s njim u grob. Razmišljao sam o tome, pa sam došao do zaključka da je najbolji drug onaj koji će s čovjekom otići u grob i tamo mu biti prijatelj. Takav drug su jedino dobra djela. Zato sam ih ja odabrao za svog miljenika, jer će mi ona biti svijetlo u mračnom grobu i razgovor, kada me svi drugi ostave.

2. Uočio sam da se većina ljudi povodi za svojim strastima i nastoje kako bi udovoljili svojim prohtjevima. Tom prilikom mi je na um pala ova Božija izreka: Tko se boji Boga i svome prohtjevu stane na put, njegovo je mjesto u džennetu; pa sam se još jače uvjerio u istinitost Kur'ana i pohitao da se suprostavim svojoj strasti i da povedem pravu borbu protiv nje, kako bi se pokorila Bogu i bila Mu ponizna.

Uočio sam da se većina ljudi povodi za svojim strastima i nastoje kako bi udovoljili svojim prohtjevima. Tom prilikom mi je na um pala ova Božija izreka: ; pa sam se još jače uvjerio u istinitost Kur'ana i pohitao da se suprostavim svojoj strasti i da povedem pravu borbu protiv nje, kako bi se pokorila Bogu i bila Mu ponizna.

3. Opazio sam kako se ljudi natječu oko gomilanja imetka i nastoje da zarađenu glavnicu očuvaju. Ja sam međutim razmišljao o Ajetu: Što je tvoje, prolazno je i nestat će ga, a što je Božije ostaje zauvijek; i zaključio da sve svoje podijelim sirotinji, kako bi mi to bila zaliha kod Boga dž.š..

Opazio sam kako se ljudi natječu oko gomilanja imetka i nastoje da zarađenu glavnicu očuvaju. Ja sam međutim razmišljao o Ajetu: ; i zaključio da sve svoje podijelim sirotinji, kako bi mi to bila zaliha kod Boga dž.š..

4. Mnogi ljudi misle da je čast, ponos i veličina u velikom broju članova porodice, pa se time zanose, dok drugi opet smatraju, da je veličina u bogastvu i djeci. Treći, pak drže da je to u otimanju tuđeg imetka, nasilju i proljevanju nevine krvi. Napokon četvrti vjeruju da je čast i slava u rasipanju imetka i prekomjernom uživanju. Što se mene tiče, ja vjerujem u Božije Riječi: Najbolji je i najodabraniji onaj, koji se najviše Boga boji. Vjerujem da su sva druga mišljenja pogrešna. Za sam odabrao Bogobojaznost i u njoj vidim pravu sreću.

Mnogi ljudi misle da je čast, ponos i veličina u velikom broju članova porodice, pa se time zanose, dok drugi opet smatraju, da je veličina u bogastvu i djeci. Treći, pak drže da je to u otimanju tuđeg imetka, nasilju i proljevanju nevine krvi. Napokon četvrti vjeruju da je čast i slava u rasipanju imetka i prekomjernom uživanju. Što se mene tiče, ja vjerujem u Božije Riječi: . Vjerujem da su sva druga mišljenja pogrešna. Za sam odabrao Bogobojaznost i u njoj vidim pravu sreću.

5. Ljudi se međusobno napadaju, svađaju i kleveću jedan drugog. Kada sam dublje o tome razmišljao našao sam, da je to sve iz zavidnosti zbog bogastva, položaja i znanja. To mi je dalo povoda da uzmem u razmatranje Ajet: Mi smo razdijelili između njih dobra ovog svijeta; pa sam spoznao da je zavidnost grijeh jer je Bog u Ezelu odredio svakome njegov dio.

Ljudi se međusobno napadaju, svađaju i kleveću jedan drugog. Kada sam dublje o tome razmišljao našao sam, da je to sve iz zavidnosti zbog bogastva, položaja i znanja. To mi je dalo povoda da uzmem u razmatranje Ajet: ; pa sam spoznao da je zavidnost grijeh jer je Bog u Ezelu odredio svakome njegov dio.

6. U životu se ljudi mrze zbog raznih razloga i jedan je drugom neprijatelj. Međutim, ne postoji niti smije biti neprijateljstva osim onog prema šejtanu, jer Bog veli: Šejtan je vaš neprijatelj, pa ga takvog smatrajte. Iz toga proizilazi, da se smije mrziti samo šejtan i niko drugi.

U životu se ljudi mrze zbog raznih razloga i jedan je drugom neprijatelj. Međutim, ne postoji niti smije biti neprijateljstva osim onog prema šejtanu, jer Bog veli: . Iz toga proizilazi, da se smije mrziti samo šejtan i niko drugi.

7. Svi se ljudi trude i nastoje da materijalno osiguraju život. Pri tome više puta počine i pokoje nedozvoljeno djelo, a uz to još troše svoju snagu i, u izvjesnim slučajevima, ponizuju se i time gube od svoje vrijednosti. A čemu to kada Svemogući veli: Nema nijedne životinje na zemlji, a da se Bog ne brine o njoj i da On nije preuzeo u Svoju dužnost brigu o njenu izdržavanju. Radi toga sam se odao ibadetu i ostavio svako drugo zanimanje, jer mi je Bog dž.š. najveća garancija za moju opskrbu.

Svi se ljudi trude i nastoje da materijalno osiguraju život. Pri tome više puta počine i pokoje nedozvoljeno djelo, a uz to još troše svoju snagu i, u izvjesnim slučajevima, ponizuju se i time gube od svoje vrijednosti. A čemu to kada Svemogući veli: . Radi toga sam se odao ibadetu i ostavio svako drugo zanimanje, jer mi je Bog dž.š. najveća garancija za moju opskrbu.

8. Svako se oslanja na nešto; neko na novce, neko na imetak, a neko na zanat i slično. Što se mene tiče, ja se oslanjam samo na Boga i držim se Njegovih riječi: Tko se osloni na Boga, osiguran je. Bog ispunjava Svoje nakane i svemu je odredio granice.

Svako se oslanja na nešto; neko na novce, neko na imetak, a neko na zanat i slično. Što se mene tiče, ja se oslanjam samo na Boga i držim se Njegovih riječi: . Bog ispunjava Svoje nakane i svemu je odredio granice.

Ova Esamova izlaganja neobično su se svidjela Belhiji, pa je dodao: Bog te uputio na pravi put! Ja sam proučavao Tevrat, Indžil, Zebur i Kur'an i vidio sam da se cjelokupno učenje ovih Knjiga kreće oko tih osam tačaka. Ko se bude držao tih tačaka, taj radi u duhu nebeskih Knjiga.

Peti dio

Iz gornje dvije priče sigurno si se uvjerio, da ti nije potrebno veliko znanje, a sada ću ti objasniti, šta je potrebno onome koji želi poći pravim putem.

Prije svega potreban mu je odgojitelj (muršid), koji će iz njegove duše odstraniti sve zle navike i učiniti ga kreposnim i ćudorednim, slično zemljoradniku koji trijebi trnje i ostale štetne biljke sa svoje zemlje, da bi mu plod bio što bolji i obilniji. Poziv odgajatelja je samo nastavak poziva Božijeg Poslanika. Muhammed a.s. je poslat da uputi narod na Božiji put. No on nije mogao ostati među nama zauvijek. Kao i svi ljudi tako je i on morao umrijeti i nestati između nas, ali su zato ostali njegovi zastupnici, koji će i dalje pokazivati svijetu pravi put. Za Božijeg zastupnika traži se na prvom mjestu da je alim (učen), ali ni sama učenost nije jedini uvjet.

Ja ću ovdje ukratko upozoriti na glavna svojstva koja moraju da krase pejgamberove zastupnike na zemlji. U prvom redu alim ne smije biti materijalist niti pohlepan za položajima. Isto tako nužno je da bude pristalica priznatog autoriteta, čiji se učitelji postepeno dižu i vežu za najvećeg učitelja, Muhammeda a.s.. Nadalje, mora posjedovati veliku dozu vještine u vježbanju duha s apstinencijom ili umanjivanjem jela, spavanja i govora, čestom molitvom, milodarom i postom. Družeći se sa svojim muršidom naučit će se ćudorednom i kreposnom životu. Strpljivost, zahvalnost i odanost prema Svemogućem, pouzdanost u Boga, uvjerenje u istinu, skromnost, duševna smirenost, blagost, poniznost, znanje, stid, vjernost, ponos i nada, sve su to svojstva, koja učitelj mora posjedovati, pa tek onda da bude dostojan da ga slijede. No ovakvi su vrlo rijetki. Tko bi ipak imao sreću da nađe učitelja sa spomenutim svojstvima i da ga ovaj primi, dužan je da ga poštuje i javno i tajno. Javno će ga poštivati na taj način, što će se ustezati od svake kritike i rasprave s njime, makar znao da je učitelj pogriješio. Serdžadu će mu sterati samo kad bude htio klanjati, a kad obavi namaz dići će je. Ne smije pred njim klanjati mnogo nafile. Izvršavat će njegove naredbe koliko god je moguće. Nije dovoljno samo formalno izvršavati naredbe šejha. U sve što vani manifestira mora biti i u duši uvjeren i svojom unutrašnjošću to potvrđivati. U tome bi se sastojalo tajno poštivanje. Ako nisi u stanju i prividno i stvarno ukazivati odanost prema svome šejhu, onda ti je bolje da ga napustiš.

Nadalje, dužnost je onoga koji reflektira da bude vodič pravom putu, da izbjegava hrđavo društvo i da time uskrati vlast šejhova nad svojim srcem, očisti se od prljavštine prokletog sotone, a u svakom slučaju bit će mu draže siromaštvo od bogatstva.

Upamti, da tesavvuf (misticizam) ima dva glavna svojstva: ispravnost (istikamet) i ćudoređe. Tko bude ispravan u svojim postupcima i prema drugom bude ćudoredan, taj je bez sumnje sufija.

Ispravan je onaj koji žrtvuje svoju udobnost i sreću za sebe, a ćudoredan je pak onaj koji bi prije drugome popustio i prihvatio njegovu želju, nego bi ga prisilio i nametnuo mu svoje mišljenje, s tim da se misli ovog drugog ipak kreću u granicama Šerijata.

Pitao si me da ti objasnim, šta je to obožavanje. Obožavanje se sastoji od tri elementa:

1. izvršavati propise Šerijata,

2. biti fatalista i zadovoljiti se Božijom sudbinom i

3. žrtvovati svoje osobno zadovoljstvo da bi se postiglo Božije zadovoljstvo.

O tevekkulu ti mogu reći, da se sastoji u čvrstoj vjeri u ono što je Bog dž.š. obećao, odnosno da vjeruješ da ćeš postići ono što ti je Bog propisao, pa makar se čitav svijet tome suprostavljao, i obratno, ne možeš doći do onoga što ti nije određeno ni uz pomoć svih ljudi.

Biti odan i iskren (ihlas) znači sva svoja djela činiti u ime Boga i nastojati da se postigne Njegova milost, a ne voditi računa o tome, da li će te drugi pohvaliti ili pokuditi.

Licemjerstvo (rija) proizlazi iz obožavanja ljudi. Izbjeći se tomu može jedino uvjerenjem, da su svi ljudi potčinjeni Božijoj sudbini i da nisu u stanju učiniti nikome nikakve štete ni koristi bez Božije volje. Ako budeš zamišljao ljude moćnim, onda se bez sumnje ne možeš oteti licemjerstvu.

Na neka tvoja druga pitanja ja sam već odgovorio u svojim djelima, a na neka je zabranjeno uopće odgovarati. Radi prema ovome što znaš pa ćeš upoznati i ono što ne znaš.

Od danas me nemoj više tako pitati! Ubuduće imaj u vidu ove Božije riječi:

Bilo bi za njih mnogo korisnije da su se strpjeli i sačekali dok dođu.

.

Nemoj me ništa pitati prije nego ti ja sam objasnim. Naime nemoj hitjeti sa pitanjem; možda ćeš sam doći do spoznaje ili će ti sami događaji otkriti istinu:

Ne hitite, pokazat ću vam Svoje dokaze!

Ne pitaj prije vremena; znaj da ćeš najprije spoznati putujući:

A zar ne putujete po zemlji i ne promatrate prirodu.

Ako budeš putovao i promatrao Božija stvorenja i u svojoj ćeš duši otkriti čudesa. Budi spreman da žrtvuješ i dušu svoju. Žrtvovati dušu svoju je najveće djelo dobročinstva.

Zun-nuni Misri, obraćajući se jednom od svojih đaka, rekao je: Ako si spreman da žrtvuješ i dušu, dođi ovamo; ako nisi, onda se udalji od tesavvufa!

Šesti dio

Primi od mene osam stvari, ako ne želiš da ti one na Sudnjem Danu budu tužitelji. Četiri su zapovijedi, a četiri zabrane.

Zabrane su:

1. Gledaj da što je moguće manje raspravljaš i vodiš diskusiju o bilo kakvom pitanju. U raspravljanju ima više štete nego koristi. Ono je izvor svih negativnih i hrđavih svojstava, kao što su licemjerstvo, zavidnost, oholost, mržnja, neprijateljstvo, podilaženje i slično.

Gledaj da što je moguće manje raspravljaš i vodiš diskusiju o bilo kakvom pitanju. U raspravljanju ima više štete nego koristi. Ono je izvor svih negativnih i hrđavih svojstava, kao što su licemjerstvo, zavidnost, oholost, mržnja, neprijateljstvo, podilaženje i slično.

Ali ako se pred tobom povede diskusija o jednom pitanju i ti vidiš da istina bez tebe neće izaći na vidjelo, u tom slučaju moraš se i ti umiješati u raspravu, ali samo s namjerom da pridoneseš pobjedi istine. Za takvu namjeru postoje dva znaka:

a) da ti je stalo samo do toga da se dođe do istine, pa svejednako došla ona od tebe ili od tvoga protivnika;

b) da ti bude draže voditi raspravu u samoći nego pred svijetom.

Reći ću ti još nešto. Pitati znači odvesti bolesnika od srčane bolesti liječniku da ustanovi bolest, a odgovor je ustanovljenje dijagnoze i pokušaj da se bolesnik izliječi. Pravi alim pak liječi samo onoga za kojeg drži da se može izliječiti. Ako je bolest kronična i neizlječiva sva vještina liječnika bit će u tome da uvidi besmislenost liječenja i da badava ne troši vremena.

Neznanje je vrlo opasna bolest. Ona se dijeli na četiri vrste. Samo je jedna izlječiva a druge tri je besmisleno liječiti, a to su:

(I) Tko pita iz zavidnosti, tko okreće leđa od nauke iz mržnje, tomu ne treba odgovarati. Makar mu najbolje i najjasnije odgovorio, time ćeš mu samo povećati mržnju, neprijateljstvo i zavidnost. Najbolje je ovakve ostaviti neka i dalje boluju od ove bolesti, kao što veli Bog dž.š.:

Napusti i ne vodi računa o onome koji je zaboravio Mene i koji traži samo ovozemna uživanja!

Zavidnik sa svim što radi i govori raspaljuje samo vatru koja uništava plod njegova znanja:

Zavidnost uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.

(II) Tko boluje od gluposti. I ova vrsta neznanja je neizlječiva. Isa a.s. je rekao:

Bio sam u stanju proživjeti mrtve, ali mi je bilo nemoguće izliječiti glupa čovjeka.

Ovdje se pod glupim misli čovjek koji se bavio naukom vrlo kratko vrijeme i naučio nešto malo iz vjerske i svjetske znanosti, pa misli da nitko nema učeniji od njega. Zato se upušta u rasprave sa najvećim kapacitetima koji su čitav svoj život potrošili u istraživanju i izučavanju raznih znanosti. On misli da su sva pitanja koja on ne pozna nepoznata i drugima. I ovoj vrsti ljudi je suvišno odgovarati.

(III) Tko želi da sazna i jedino s tom namjerom pita, ali je toliko glup da nije u stanju i pored najboljeg tumačenja i odgovora razumjeti stvar. Bolje je da se ovakvom uopće ne odgovara.

Muhammed a.s. je rekao:

Nama, Božijim poslanicima naređeno je da općimo s ljudima prema njihovoj umnoj sposobnosti.

(IV) Što se tiče izlječive bolesti neznanja, ona je obilježena time što bolesnik želi bez ikakve srdžbe, zavidnosti i strasti da dođe do spoznaje, jer pita ne iz zavidnosti i inata, već iz ljubavi prema saznanju. Radi toga je potrebno liječiti ovog bolesnika i odgovarati mu na njegova pitanja.

2. Potrebno je da što više izbjegavaš i da se uopće ne primaš službe vaiza, jer je misija vaiza vrlo delikatna i puna je nezgoda. Jedino se čovjek može primiti te službe pod uvjetom, da bude radio ono što govori. Tek će tada moći i smjeti govoriti drugome. U tom smislu je rečeno Isau a.s.:

Potrebno je da što više izbjegavaš i da se uopće ne primaš službe vaiza, jer je misija vaiza vrlo delikatna i puna je nezgoda. Jedino se čovjek može primiti te službe pod uvjetom, da bude radio ono što govori. Tek će tada moći i smjeti govoriti drugome. U tom smislu je rečeno Isau a.s.:

Najprije kaži sebi, pa ako budeš uspio da sam primiš svoj savjet, onda možeš govoriti drugima. Inače, stidi se svog Boga!

Ako se pak primiš vaza i uloge upozoritelja potrebno je da se tada čuvaš dvaju svojstava:

a) da se čuvaš ukočenosti u govoru, nejasnog i dvosmislenog štiva, jer ovakav način izražavanja znači truhlost duše i slabost srca. Upozoravati znači potsjetiti čovjeka na užas paklene vatre i na njegovu nedovoljnu zahvalnost Stvoritelju, te ga time potaći na razmišljanje o životu koji je besmisleno potrošio i o preprekama koje mu stoje na putu kao što je bojazan od slabog završetka ovog života i pomanjkanja imana pri predaji duše. Isto tako poučiti ga da razmišlja, da li će biti u stanju odgovoriti Munkiru i Nekiru i da li će biti u stanju preći preko Sirat-ćuprije ili će se strovaliti u provaliju. Također će razmišljati i o svom položaju na Sudnjem Danu. Sve ove stvari čovjek mora imati na umu i o njima razmišljati, i to na taj način, da mu se, kada o tome misli, srce potrese i nastane velika uznemirenost i nespokojstvo u njegovoj duši. Izazvati ovakvo stanje u čovjeku znači opomenuti ga. A vaziti pak znači upoznati čovjeka sa ovim stvarima da bi upoznao svoje nedostatke u izvršavanju dužnosti, kako bi se jedanput opametio i pokušao povratiti i nadoknaditi ono što ga je prošlo. Naravno da će vaiz u svojoj propovijedi nastojati da bude što razumljiviji, slično čovjeku, koji gledajući kako prijeti opasnost jednoj kući od poplave pohita da upozori ukućane na tu opasnost. Kao što se ne može ni zamisliti da bi se ovaj u toj opomeni služio nerazumljivim i nejasnim izrazima, tako isto ni vaiz se ne smije služiti kojkakvim lakonskim dvosmislenim riječima i rečenicama.

b) nije dobro da ti bude jedina želja da okupiš oko sebe što više slušača i da ti slušači, derući svoja odijela, pokazuju strah, a ti s ovim hoćeš da se kaže, kako je tvoj glas dobar i kako si ti izvrstan vaiz, jer ovakav tvoj postupak odaje težnju ovozemnom dobitku. Naprotiv, trebaš odvraćati svijet od dunjaluka, a upućivati ga da se sprema za onaj svijet, da bude pokoran Bogu, nepohlepan za ovozemnim uživanjem, da bude darežljiv i Bogobojazan, da ih poučiš o ibadetu, jer su oni po svojoj prirodi skloni učiniti ono što je u oprečnosti sa Šerijatom i ćudorednim načelima. Zato ih zastraši i upozori na loše posljedice takvog njihovog postupka, kako bi se dozvali, popravili i ustegli od grijeha. Ovakav način upućivanja jedini se može nazvati pravim vazom. Sve drugo bit će daleko od propovijedi i više će biti štetno negoli od koristi, pa je potrebno takve vazove zabraniti i odvratiti svijet da ih ne sluša.

3. Vaiz se ne smije družiti s vladarima niti s drugim visokim dostojanstvenicima, jer je takvo druženje veoma opasno. Ako pak bude prisiljen da se s njima druži, ne smije ih hvaliti niti se moliti Bogu za njihov dug život, jer se time izaziva Božija srdžba.

Vaiz se ne smije družiti s vladarima niti s drugim visokim dostojanstvenicima, jer je takvo druženje veoma opasno. Ako pak bude prisiljen da se s njima druži, ne smije ih hvaliti niti se moliti Bogu za njihov dug život, jer se time izaziva Božija srdžba.

4. Vaiz ne smije primati nikakvih poklona od upravljača: vladara, ministara i njegovih službenika. Jednako je - znao on da je taj poklon od halala ili ne znao. Ovakvi su pokloni i hedije vrlo opasni po vaiza, jer ga čine ovisnim i stavljaju ga u nezgodan položaj. Ma koliko bio hrabar neće se moći otresti da pribavi ili ne izgubi naklonost svog dobročinitelja, odnosno poklonitelja. Gledat će da svoj vaz udesi uvijek po želji poklonitelja i da mu se nipošto ne zamjeri. A to sve skupa predstavlja opasnost po vjeru. Najmanja šteta od toga bila bi ta, što onaj koji prima hediju odmah zavoli onog koji mu je daje, a voljeti nekoga znači željeti mu dug život. To znači, u našem slučaju, željeti opstanak i dug život nasilnika. To pak htjeti isto je kao što i željeti nasilje i propast svijeta. Pa pitam te sada, ima li šta opasnije od ovakve želje.

Vaiz ne smije primati nikakvih poklona od upravljača: vladara, ministara i njegovih službenika. Jednako je - znao on da je taj poklon od halala ili ne znao. Ovakvi su pokloni i hedije vrlo opasni po vaiza, jer ga čine ovisnim i stavljaju ga u nezgodan položaj. Ma koliko bio hrabar neće se moći otresti da pribavi ili ne izgubi naklonost svog dobročinitelja, odnosno poklonitelja. Gledat će da svoj vaz udesi uvijek po želji poklonitelja i da mu se nipošto ne zamjeri. A to sve skupa predstavlja opasnost po vjeru. Najmanja šteta od toga bila bi ta, što onaj koji prima hediju odmah zavoli onog koji mu je daje, a voljeti nekoga znači željeti mu dug život. To znači, u našem slučaju, željeti opstanak i dug život nasilnika. To pak htjeti isto je kao što i željeti nasilje i propast svijeta. Pa pitam te sada, ima li šta opasnije od ovakve želje.

Čuvaj se i nemoj da te sotona zavede i prevari. Ne vjeruj onima koji ti vele da je dobro uzeti od vladara hediju, pa je podijeliti nemoćnim i siromašnim s motivacijom da ćeš je ti potrošiti u dobro, a da je ostala kod njih, oni bi je potrošili u zlo. Ovakvom varkom prokletnik je mnogima odsjekao glavu. O ovome smo mi opširno govorili u Ihja-ul-ulumu.

Ovo su, eto, četiri stvari kojih se moraš čuvati i koje smo označili kao zabrane. Mi smo ti preporučili još četiri druge koje moraš raditi, a to su:

1. Postupaj prema Bogu onako kao što bi želio da prema tebi postupa tvoj sluga. Što nisi zadovoljan da tebi sluga čini, nemoj ni ti činiti Bogu, svom pravom Gospodaru.

Postupaj prema Bogu onako kao što bi želio da prema tebi postupa tvoj sluga. Što nisi zadovoljan da tebi sluga čini, nemoj ni ti činiti Bogu, svom pravom Gospodaru.

2. Kad budeš radio nešto drugom misli kao da on to tebi čini, jer čovjek neće imati potpuno vjerovanje (iman) sve dok ne bude želio drugome ono što sam sebi želi.

Kad budeš radio nešto drugom misli kao da on to tebi čini, jer čovjek neće imati potpuno vjerovanje (iman) sve dok ne bude želio drugome ono što sam sebi želi.

3. Potrebno je da ti bude glavna namjera proučavanja raznih znanosti da time očistiš srce i dušu. Kad bi znao da nećeš živjeti više od jedne sedmice sigurno je da se kroz to vrijeme ne bi bavio proučavanjem Šerijatskog prava (fikha), moralke (ahlaka), izvora Šerijata, filozofije i slično, jer ti ove znanosti neće ništa koristiti. Zato ćeš se ti baviti upoznavanjem svojstava svoje duše i kontroliranjem srca. Na prvom mjestu prekinut ćeš sve veze s dobrima ovog svijeta, očistit ćeš dušu od pokudnih svojstava i okititi dobrim vrlinama i time je naviknuti na ljubav prema Bogu. Čovjek može svakog časa umrijeti, pa je radi toga potrebno da se uvijek sprema za smrt. A sad čuj nešto drugo i promisli o njemu! Kada bi ti rekli da ćete vladar poslije nekoliko dana postaviti ministrom, što bi ti tada radio? Razumljivo je, da bi ti čitavo vrijeme uljepšavao i dotjerivao ono na što bi mogao pasti vladarov pogled. Ti bi na prvom mjestu očistio svoje tijelo, obukao novo i najbolje odijelo, uredio i popravio kuću itd. Ti već znaš na što ovim ciljam. Promisli o tome? Zar nije rekao Muhammed a.s.:

Potrebno je da ti bude glavna namjera proučavanja raznih znanosti da time očistiš srce i dušu. Kad bi znao da nećeš živjeti više od jedne sedmice sigurno je da se kroz to vrijeme ne bi bavio proučavanjem Šerijatskog prava (fikha), moralke (ahlaka), izvora Šerijata, filozofije i slično, jer ti ove znanosti neće ništa koristiti. Zato ćeš se ti baviti upoznavanjem svojstava svoje duše i kontroliranjem srca. Na prvom mjestu prekinut ćeš sve veze s dobrima ovog svijeta, očistit ćeš dušu od pokudnih svojstava i okititi dobrim vrlinama i time je naviknuti na ljubav prema Bogu. Čovjek može svakog časa umrijeti, pa je radi toga potrebno da se uvijek sprema za smrt. A sad čuj nešto drugo i promisli o njemu! Kada bi ti rekli da ćete vladar poslije nekoliko dana postaviti ministrom, što bi ti tada radio? Razumljivo je, da bi ti čitavo vrijeme uljepšavao i dotjerivao ono na što bi mogao pasti vladarov pogled. Ti bi na prvom mjestu očistio svoje tijelo, obukao novo i najbolje odijelo, uredio i popravio kuću itd. Ti već znaš na što ovim ciljam. Promisli o tome? Zar nije rekao Muhammed a.s.:

Bog ne gleda u vaš vanjski izgled, niti u vaša djela, nego gleda vaša srca i vaše namjere.

Ako želiš upoznati srce i njegova stanja, onda čitaj Ihja-ul-ulum i druga moja djela. Upoznati srce prvorazredna je dužnost svokog pojedinca (fardi-ajn), dok su ostale znanosti, osim onog dijela bez kojeg se ne mogu obaviti druge vjerske dužnosti, skupna dužnost (fardi-kifaje).

4. Ne smiješ imati imetka više nego ti je potrebno za jednu godinu. Tako je postupao i Muhammed a.s.

Ne smiješ imati imetka više nego ti je potrebno za jednu godinu. Tako je postupao i Muhammed a.s.

On je često govorio:

Bože, podaj mome ummetu samo onoliko, koliko mu je potrebno da bi mogao podmiriti nužne potrebe. Neka ne bude ni manje ni više od toga.

Muhammed a.s. je osiguravao opskrbom za jednu godinu samo one članove svoje zajednice, za koje je znao da nisu baš tako čvrsti i da imaju u srcima neku slabost, dok je one koji su bili čvrsti u svome vjerovanju osiguravao opskrbom za samo dan i po.

Mladiću, eto, ovim sam uglavnom odgovorio na tvoja pitanja. Potrebno je da postupiš po njima i da me ne zaboraviš. Sjeti me se dovom.

Što se tiče dove ja bih ti preporučio ovu, s tim da je često učiš, a naročito iza namaza:

Bože, tražim od Tebe potpunu blagodat, trajnu nepogrešivost, opću milost, zdravlje, sretan i udoban život, pravo dobročinstvo, opću udobnost, dobrotu i milost!

Bože, budi uz nas a nemoj biti protiv nas! Sretno završi naše živote, ispuni naše čiste želje, podaj zdravlje i kad odlazimo i kad dolazimo, i kad osvićemo i kad omrćemo, uputi nas Svome rahmetu, prospi svoj oprost na naše grijehe, podaj nam da se popravimo, da nam bude glavna opskrba Bogobojaznost, da se za vjeru borimo i trudimo i da se na Tebe oslanjamo!

Bože, učvrsti nas na pravom putu i u ispravnosti, odvrati nas od onih poslova, za koje bi se kajali na Sudnjem Danu što smo ih činili, olakšaj nam teret naših grijeha, opskrbi nas opskrbom Tvojih odabranika, odbij od nas zlo Tvojih neprijatelja, sačuvaj nas od vatre kao i naše očeve,majke, braću i sestre! Učini nam to, tako Ti Tvoje milosti, o Ti, koji si najmilostiviji, koji opraštaš, koji si plemenit, sve znaš i silan si i zadnji, moćan si i milostiv prema siromasima! Nema drugog osim Tebe. Slavimo Te; ja sam bio nasilnik. Neka je spas Muhammedu a.s., njegovoj porodici i svim drugovima njegovim!

(Sa arapskog preveo Husein ?ozo)