Koja je svrha turbeta – sjećanje na umrle ili paganstvo

 

U periodu turske vladavine u Bosni i Hercegovini, a i na Balkanu nastao je jedan čitav niz građevina koje spadaju u tzv. sepulkralnu arhitekturu. One su za nas interesantne kako sa aspekta svoje istoričnosti tako i sa svoje arhitektonske vrijednosti. Mnogi od objekata ove vrste spadaju u kulturno nasljeđe naših krajeva, iako ih je, nažalost, ogroman broj uništen.

Najveća šteta je u tome što nije obračena pažnja ni na one najvrednije i najstarije objekte čije bi proučavanje dalo nove važne podatke za potpunije upoznavanje kulturne i političke prošlosti naših krajeva. Slična sudbina je zadesila i sakralne objekte i sakralnu arhitekturu.

Građevine koje spadaju u tzv. sepulkralnu arhi-tekturu jesu turbeta. Sama riječ turbe je turskog porijekla, a znači grob, grobnica, mauzolej. Arapski naziv turbetun, takođe, ima isto značenje. Turbeta su podizana i građena gazijama, šehidima, uglednim i učenim ljudima, ljudima koji su iza svoje smrti ostavili neki hajr (dobro djelo), pobožnim ljudima i sl.

Na području opštine Busovača nalaze se tri turbeta za koja je utvrđeno da nisu mlađa od 17. stoljeća.

Prvi objekat, koji čemo ovdje opisati lociran je u mjestu zvanom Podturbe (Ciglana) na oko 1 do 1,5 km od grada sa lijeve strane ceste Busovača – Kaonik. Turbe je četvrtastog oblika. Dvije strane zidova su sagrađene od čerpiča a druge dvije od drvenih greda.

Krov turbeta je sagrađen od lijepo tesanih dasaka (šindre) na vrh koga se nalazi alem sa polumjesecom i petokrakom u sredini. Turbe su prije nekoliko godina obnovili vrijedni pojedinci iz Busovače i njegovu konstrukciju sačuvali od potpune propasti.

U turbetu su izgrađena dva paralelno postavljena mezara povrh kojih su nišani osrednjih dimenzija s jedva čitljivim arapskim natpisima, u posljednje vrijeme obnovljeni tušem. Na jednom nišanu koji završava derviškim kaukom iz gotovo izlizanih tekstova može se pročitati da je na tom mjestu pokopan Busovljanin Abdul-Mumin Šljivić (datum je nečitljiv). Na drugom nišanu koji završava u obliku saruka mogu se razaznati riječi: “On (Allah) je vječan…“

Drugo turbe locirano je usred muslimanskog groblja u selu Grablje pored same desne strane ceste Busovača – Zenica. Građeno je od drveta na niskoj kamenoj osnovi. Unutar njegovog četvrtastog prostora izgrađena su dva mezara prekrivena drvenim sanducima. Iznad glava pokopanih postavljeni su veliki nišani (140x27x23) pri vrhu, sa završecima oblikovanim u formi turbana. Na jednom od njih plastično je izbočen povijen mač, znak koji pokazuje da je tu ukopan šehid – gazija. Drugi nišan ima na vrhu karakteristično udubljenje, koji elemenat je primjenjivan kao oznaka za vidovitog, učenog čovjeka (dobri – kako to muslimani nazivaju). Sa strane je vidljiva izbočina nedovoljno jasni i čitljivi.

Treće turbe je “Šejh – Sulejmanovo turbe“ kako ga nazivaju stanovnici okolnih mjesta, locirano na lokalitetu Podvode ili Podbare udaljeno oko 1 km od sela Hozanovići. Turbe je dugo 5,5, široko 4, a  visoko 2 metra. Slično je turbetu u Grabljama sa velikim nišanima. Uzglavni nišan ima veliki turban, a ukrašen je mačem i osmerostranom rozetom. Iz nejasnog natpisa može se razaznati da je građeno 1266. godine po Hidžri, tj. 1849/1850. godine.

Sva tri turbeta su dobro očuvana i osposobljena za razgledanje. Vrlo slabo su posjećivana izuzev onog u Grabljama gdje mnogi prolaznici zastaju da bi ostavili koji sitni novčić i proučili dovu za sreću.

Posjeta turbeta uopšte uobičajena je kod muslimanskog stanovništva. Ona se danas uglavnom odvija individualno i to samo pojedinim turbetima, a nekada su posjete bile kolektivne i organizovane. Ovo ističemo u namjeri da upozorimo na smisao i značaj posjete turbetima.

Obzirom da su turbeta građana i podizana osobama koje su za svoga života služile kao dobar i koristan primjer drugim ljudima, željelo se posjećivanjem i izgradnjom turbeta ovjekovječiti uspomena na njih i njihov koristan život. Posjetama su ljudi evocirali uspomene na njih, nadahnjivali se, učile im se dove i sl. Međutim, danas je posjeta turbetima, čini nam se, izgubila taj smisao kod nekih posjetilaca. Uprkos napretku nauke i znanosti, razvoju društva i svijesti, ima pojedinaca koji potisnuti nekom svojom nevoljom posezaju ka traženju pomoći posjećivanjem turbeta.

Moramo odmah naglasiti da je posjeta turbeta sa tim ciljem protivna islamskom određenju čovjeka i islamu uopšte. Islamsko određenje čovjeka je da je on biće koga je stvorio Allah dž. š. iz niza elemenata koji se nalaze u zemlji i od duše. Sa smrću materija (tijelo) se ponovo pretvara u zemlju, a jedino duša ostaje vječna i njeno boravište nije određeno mjestom ni vremenom. Prema tome, osim poštovanja prema umrloj osobi nema nikakve važnosti kako će tijelo (materija koja će ubrzo postati zemlja) biti sahranjeno. Dakle, bilo kakvo tražnje pomoći kod turbeta nije islamski osnovano, dapače protivno mu je.

Iz svega ovoga možemo izvući slijedeći zaključak.

Za razliku od sakralnih objekata (džamije, mesdžidi) koji su neophodni za ostvarenje istinskog života i islamu, turbeta su odigrala negativnu ulogu na razvoj islamske misli i pravilnog odnosa prema islamu. Posjeta turbetima i danas nekim pojedincima predstavlja jedinu vezu sa islamom, ako je to uopšte ikakva veza. Za nas su turbeta značajna jedino sa svog istorijskog, a djelimično i arhitektonskog stanovišta, jer služe kao dokumenta za bolje upoznavanje naše kulturne i istorijske prošlosti.

Uzgred, napomenimo da je pojava turbeta, masovna i učestala individualna posjeta istim, posebno u cilju traženja pomoći jedan je od niza razloga dekadence islama. U Saudijskoj Arabiji su se jedno vrijeme masovno počela graditi turbeta i umjesto Kur’anu i islamu ljudi su se počeli okretati mrtvima, što je zaista daleko od izvornog islama.

______________________________________

Piše: Husnija Neslanović (tekst je objavljen pod nazivom Tri turbeta u časopisu Islamska misao 1980. godine)
Priredio: Resul Mehmedović
IZBOR: Dialogos.ba (https://dialogos.ba/2018/08/04/koja-je-svrha-turbeta-sjecanje-na-umrle-ili-paganstvo/)