Kazivanje o Muhammedu, alejhisselam, (VIII dio): Isra i Mir'adž

Detalji: Objavljeno četvrtak, 13 Oktobar 2005 16:07; Autor Haris Čengić

Mubarek putovanje od Kabe do Mesdžidul-aksa (Isra) i uzdignuće u najviše sfere (Mir'adž)

Period od Godine tuge pa do Hidžre (619.-622. po Isau, alejhisselam) predstavljao je kritično doba za Muhammeda, alejhisselam. Pritisci i progoni Kurejšija na njega i njegove sljedbenike u to doba doživljavaju svoju kulminaciju, tako da je njihova sigurnost sve više dolazila u pitanje. Doduše, milošću dragog Allaha lična bezbjednost Poslanika je, nakon kritičnog perioda neposredno nakon Ebu Talibove smrti, ipak značajno povećana nakon što se u zaštitu njegove mubarek ličnosti uključio kurejšijski rod Nevfel, tako da njegov život nije bio u neposrednoj opasnosti, ali su i dalje svi njegovi sljedbenici bili izloženi različitim stepenima i oblicima vrijeđanja, pritisaka i nasilja.

U to vrijeme je izgledalo da je i sama njegova poslanička misija bila u velikoj opasnosti, jer broj muslimana bijaše još uvijek neznatan, a nijedno pleme ne pokazivaše ozbiljne želje da makar i razmisli o islamu, a kamo li da ga prihvati. Muhammed, alejhisselam, bijaše dovoljno čvrst u vjeri i imađaše dovoljno strpljenja da to podnosi, ali mu je svakako bila potrebna duhovna potpora i utjeha. Dragi Allah najbolje poznaje Svoje robove i zna kada im treba priteći u pomoć, pa Njegova, hvaljen za svagda neka je On, volja bijaše da upravo u tom kritičnom razdoblju Svome miljeniku i poslaniku podari najljepši dar i najjaču duhovnu potporu. Voljom i odredbom dragog Allaha Muhammed, alejhisselam, u jednoj noći po zemaljskom računanju vremena, bijaše proveden kroz svih sedam nebesa i doveden do najvećeg stepena blizine dragom Allahu do koje je, onoliko koliko mi znamo, neko stvorenje ikada došlo. U historiji i tradiciji islama ovo blagoslovljeno putovanje bi imenovano imenom ''Mir'adž'', a mubarek noć u kojoj se ono dogodi imenom ''Lejlei-Mir'adž''.[1]

Muhammed, alejhisselam, dakle, za vrijeme Mir'adža, uzdignut je sa planete Zemlje, putovao je kroz svemir, prošao kroz svih sedam nebesa i čak dospio u sfere iznad njih, sve do one visine koju mu je dragi Allah odredio krajnjom granicom koju je mogao, u fizičkom smislu, dosegnuti, gdje je došao do stepena krajnje bliskosti dragom Allahu, sa Njim razgovarao, vidio najveličanstvenija Znamenja svoga Gospodara i primio određena zaduženja, kao i mnoge veličanstvene pouke neizmjernog značaja i ljepote. Kao prevozno sredstvo koristio je jahalicu, nebesko biće nama potpuno nepoznato čije ime je ''Burak'', a Muhammed, alejhisselam, ga je ljudima razumljivim jezikom opisao kao ''bijelu životinju, nešto veću od magarca, a manju od mazge, koja korača brzinom pogleda''.

Razum savremenog čovjeka, u izuzetno velikoj mjeri oblikovan modernom naukom i njenim teorijama, iskustvu i eksperimentima, nikako nije sklon da prihvati mogućnost čovjekovog putovanju u svemir bez rakete odnosno svemirskog broda, bez skafandera koji bi ga zaštitio od okoline u kojoj, opet po mjerilima tog istog razuma, nikakav život nije moguć zbog nedostatka kisika, vode, ekstremno niskih temperatura, radioaktivnog kosmičkog zračenja itd. Iz ovih razloga za modernog čovjeka i njegov razum Mir'adž, kosmičko putovanje čovjeka na ''običnoj'' jahalici preko granica onoga što mi danas zovemo svemirom, uistinu predstavlja pravu kušnju. To je, dakle, nešto što se ne može primarno nastojati shvatiti razumom, već se u to mora vjerovati ukoliko čovjek želi biti istinskim i iskrenim vjernikom; i to zbog toga što je ovo mubarek putovanje jasno i nedvosmisleno pomenuto u časnome Kur'anu tako da u njega nema sumnje:

Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog (Mesdžidul-harama) u Hram daleki (Mesdžidul-aksa), čiju smo okolinu blagoslovili, da bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On je, uistinu, onaj koji čuje i vidi. (17:1)

Tako Mi zvijezde kad zalazi, vaš drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje, uči ga Jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na obzorju najvišem, zatim se približio, pa nadnio - blizu koliko dva luka ili bliže - i objavio robu Njegovu ono što je objavio, srce nije poreklo ono što je vidio, pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?

On ga je i drugi put vidio, kod Sidretul-muntehâa kod kojeg je džennetsko prebivalište, kad je Sidru prekrivalo ono što je prekrivalo, pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio, vidio je (Muhammed, alejhisselam) najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara. (53:1-18)

Dakle, za svakoga vjernika, muslimana, istinitost Mir'adža van je svake sumnje, jer on zna i svjedoči da je časni Kur'an uzvišeni Govor dragog Allaha, objavljen i dostavljen čovječanstvu na arapskom jeziku preko plemenitog meleka Džibrila i Allahovog poslanika Muhammeda, alejhisselam, te da je stoga cjelokupan sadržaj ove Knjige apsolutno čist od bilo kakve neistine ili pogreške i da u to, za onoga ko je upućen, nema sumnje:

... a on (Kur'an) je, zaista, knjiga zaštićena, laž joj je stranâ, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale dostojnoga. (41:41,42)

Elif, Lam, Mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali; i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali. Njima će Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni će ono što žele ostvariti. Onima koji neće da vjeruju doista je svejedno - opominjao ih ti ili ne opominjao - oni neće vjerovati. Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena; njih čeka patnja golema. (2:1-7)

Prema tome, onaj ko je upućen, onaj ko uistinu hoće da vjeruje u Božije autorstvo cjelokupnoga kur'anskoga sadržaja, njemu je dovoljno to što je ovo mubarek putovanje samo pomenuto u Kur'anu. On više ne postavlja pitanja, a tada i njegov razum dobija umirenje, jer onda jasno vidi neospornu istinu, čak i sa logičkog stanovišta, u tome da apsolutno svemogućem Bogu, Stvoritelju Zemlje, planeta, zvijezda, galaksija i čitavog svemira, Odreditelju svih mjera i odnosa (koje mi danas pokušavamo imenovati kao zakone fizike, hemije, matematike, biologije itd), nije apsolutno nikakav problem sve to izmijeniti, kad god to On hoće, u bilo koju drugu kombinaciju, pa i takvu koja omogućava smrtnom čovjeku da na običnoj jahalici leti kroz svemir i preko svih sedam nebesa.

Na ovaj način vjernički smireni razum može posvjedočiti istinitost svakog čuda: Mu'džize[2] i/ili Kerameta,[3] tj. natprirodnih pojava koje se voljom i dopuštenjem dragog Allaha, jednog i jedinog Boga dešavaju u izuzetnim slučajevima.

Ovo mubarek putovanje odvijalo se u dvije etape. Prvo je Muhammed, alejhisselam, jašući na buraku, u društvu meleka Džibrila preletio rastojanje između Kabe (Mesdžidul-harama) u Meki i Bejtul-makdisa (Mesdžidul-aksa) u Jerusalemu, da bi ga odatle Džibril dalje poveo u nebeske sfere. U islamskoj tradiciji prvi dio putovanja imenovan je imenom ''Isra'', a drugi, nebeski, kako to već rekosmo, imenom ''Mir'adž'', a dragi Allah najbolje zna. Prije nego što, inša'Allah, krenemo govoriti nešto više o Israu i Mir'adžu, dopustite nam poštovani čitaoci dvije kratke napomene:

Interesantno je primijetiti da Poslanik ne polazi na nebesko putovanje, Mir'adž od Kabe, već biva prvo prebačen u Jerusalem tj. do Bejtul-makdisa i tek odatle počinje njegovo uzdizanje kroz sedam nebesa i dalje. Dakle, iako je, na bazi mnogih i kur'anskih i hadiskih izvora, bez sumnje jasno da je Kaba najsvetije mjesto i Allahov Bejtullah, iako je još od Ibrahima, alejhisselam, Hadž usmjeren ka Kabi, ipak Resulullah, koji je rođen ''u dvorištu Kabe'', ne odlazi na Mir'adž odatle, već od Bejtul-makdisa u Jerusalemu. Ako ovu činjenicu povežemo sa nadaleko poznatim snom Jakuba, alejhisselam, kad je, spavajući na prostoru Bejtul-makdisa, vidio stepenice između neba i zemlje,[4] kao i sa vizijom Davuda, alejhisselam,[5] kada je vidio kako meleki pažljivo spuštaju Časnu stijenu (Sahra),[6] na prostoru Bejtul-makdisa (Mesdžidul-aksaâ), onda nas razmišljanje vodi ka jednoj veoma interesantnoj pretpostavci, da je voljom dragog Allaha, možda, uspostavljena najkraća i najbrža komunikacija između nebesa i Zemlje u vertikali iznad Bejtul-makdisa u Jerusalemu. Naravno, ovo je samo jedna pretpostavka ograničena svim slabostima ljudskog razuma, a samo dragi Allah istinu o svemu, pa i o ovome zna. Njemu neka je svaka slava i hvala i samo od Njega oprost i uputu molimo.

S obzirom da najviše informacija o plemenitim sadržajima ovog mubarek putovanja pronalazimo u vjerodostojnim zbirkama hadisa, mi smo se odlučili da preuzmemo sažet prikaz hadisa o ovoj temi što ih je sabrao rahmetli Abdulhalim Mahmud i iskoristio u svome djelu: ''Isra' i Mir'adž (Muhammedovo, s.a.w.s., kosmičko putovanje)''.[7] Mi ćemo tako, inša'Allah, u tekstu koji slijedi navoditi citate iz ovog djela sa hadisima i nekim komentarima rahmetli Abdulhalima Mahmuda, a dragog Allaha molimo da mu oprosti njegove grijehe, učini mu boravak u kaburu ugodnim i po milosti Svojoj ga na Sudnjem Danu uvede u Džennet.

Početak putovanja

Muhammed, alejhisselam, je kad god bi bio u mogućnosti i kada bi mu zahtjevi lične bezbjednosti to dopuštali volio boraviti u dvorištu Kabe. Naročito je volio tamo boraviti u časovima noćnim, kada svetost Kabe u tišini koja okolo vlada, a ispod zvijezda koje kao da nekim posebnim, naročitim sjajem sjaje iznad arabljanskih prostranstava, dobiva neku posebnu čar i duhovnu ljepotu. Tako mu se desilo da je jedne noći, boraveći u Hidžru, malo utonuo u san, kada mu je neočekivano došao melek Džibril i probudio ga.[8] Da ova Džibrilova posjeta nije ''obična'' i da ona sobom nosi nešto posebno i izuzetno značajno, Muhammedu, alejhisselam, je postalo jasno čim mu je plemeniti melek po drugi put[9] otvorio prsa, onda ih, zajedno sa srcem, izaprao Zem Zem vodom, te potom, donijevši jedan zlatni leđen napunjen mudrošću i imanom, cjelokupan njegov sadržaj izlio unutra i na kraju ponovo zatvorio prsa na kojima uopće nije ostalo nikakvoga traga od izvršene ''hirurške intervencije''.[10] I ovo bijaše još jedna od velikih mu'džiza koju je dragi Allah darovao Svome plemenitom miljeniku i poslaniku, pošto je Muhammed, alejhisselam, sve to posmatrao u potpuno svjesnom stanju i nije osjećao nikakve boli. Nakon što je ovim činom Resulullahova mubarek ličnost očišćena sa svih strana, i iznutra i izvana, i duhovno i tjelesno, i racionalno i osjećajno, i razumski i srčano, te njegov iman dodatno povećan i upotpunjen, on postade potpuno spreman da krene na blagoslovljeno putovanje. Džibril mu tada dovede nebesku životinju bijele boje, veličine otprilike između mazge i magarca. Objasni mu da se ta vrsta nebeskih bića zove ''burak'' i da ih je dragi Allah stvorio da služe kao jahalice Njegovim vjerovjesnicima i poslanicima u onim situacijama kada oni, Njegovom voljom, imaju blagodat, čast i obavezu putovati svemirskim prostranstvima i nebeskim sferama. S obzirom na takvu zadaću dragi Allah je vrstu nebeskih bića ''burak'' obdario takvom moći da mogu letjeti brzinama kojima lete i meleki i da mogu na svojim leđima nositi mubarek vjerovjesnike i poslanike kroz sva svemirska prostranstva i kroz sve sfere nebesa i zemalja.

Muhammed, alejhisselam, je uzjahao na buraka koji se izdigao iznad Meke i, slijedeći Džibrila, poletio iznad Arabijskog potkontinenta u pravcu Jerusalema. Jedna interesantna islamka predaja kazuje nam da su na tom putu nakratko zastali na vrhu mubarek planine Turi Sinâ (Sinajska gora) na kojoj je dragi Allah razgovarao sa Musaom, alejhisselam, i objavio mu Tevrat, gdje je Muhammed, alejhisselam, klanjao namaz, da bi potom odletjeli u Bejtul-makdis. Ovu predaju bilježi hafiz Mehmed Karahodžić u svojoj knjizi o Sinajskoj gori odakle vam je, poštovani čitaoci, mi prenosimo u sljedećem citatu:

... U noći Israâ Džibril, alejhisselam, je rekao Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem: ''Siđi (s Buraka) i klanjaj''. Nakon što sam klanjao (riječi Muhammeda, alejhisselam, prim. autora), on me upitao: ''Znaš li gdje si klanjao? Klanjao si na Turi Sinau gdje je Allah govorio Musau, alejhisselam''.

Na samom vrhu Turi Sinaâ u neposrednoj blizini nalaze se crkva i džamija. Crkva označava mjesto gdje je Musa, alejhisselam, primio ploče Tevrata, a džamija mjesto na kojem je klanjao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Tu je još i danas vidljiv trag kopita Buraka u stijeni, koji podsjeća na Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, noćno putovanje.

David Roberts u svome dnevniku navodi kako je 20. februara 1839. godine, vlastitim očima vidio taj trag ...[11]

Isto tako, prenosi se da su u noći Israâ preletjeli iznad Musaovog, alejhisselam, kabura gdje ga je Muhammed, alejhisselam, vidio kako klanja u svome kaburu:

... Imami Muslim navodi predaju od Enesa, r.a., koji je rekao: ''Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: 'U noći mog israâ naišao sam pored Musaâ, a.s., koji je klanjao u svom kaburu'."

Et-Taberani navodi predaju od Ibn Abbasa, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., "naišao pored Musaâ, a.s., koji je klanjao u svome kaburu." ...[12]

Vizije

Za vrijeme blagoslovljenog putovanja Israâ i Mir'adža, Muhammedu, alejhisselam, su bile prikazane mnoge vizije, simbolički prikazi ljudskih grijeha i dobrih djela. Ovi simboli su za sve nas od velike koristi jer jasno i ''plastično'' prikazuju čime sve na ahiretu rezultira čovjekovo, i dobro i ružno, ponašanje na dunjaluku, a što svakoga ko iole u sebi ima imana, snašno upućuje da ozbiljno razmisli o sebi i svome ponašanju. Ove vizije su za nas sačuvane putem vjerodostojnih hadisa, a mi vam želimo, poštovani čitaoci, ako dragi Allah da, te hadise citirati iz knjige rahmetli Abdulhalima Mahmuda:

... U hadisu koji prenosi Et-Taberani i El-Bezzar navodi se da je "Alejhi-s-salatu we-s-selam, prošao pored skupine ljudi koji siju i istog dana žanju, a čim požanju, vrati se kako je i bilo, pa je Džibrila, a.s., upitao: - Šta je ovo? - A on je Odgovorio: - To su borci na Allahovom putu - (nagrada za) dobro djelo se uvećava do sedam stotina puta. On im daje dobit od onoga što su uložili (na Njegovom putu), a On je opskrbitelj najbolji.

Zatim je prošao pored skupine ljudi čije glave se lupaju kamenjem, a kada se razlupaju, povrate se u prvobitno stanje, mada im to kaznu ne ublažuje, pa je upitao: - Šta je ovo, Džibrile? - A on je odgovorio: - To su oni kojima je teško bilo dići glavu kada su trebali obavljati propisane namaze.

Zatim je naišao pored skupine ljudi obilježenih sprijeda i straga, koje izgone na pašu kao što se izgoni stoka, da im ispaša bude bodljikavo trnje, (džehennemsko stablo) zekkum i užareno kamenje, pa je (Džibrila, a.s.) upitao: - Ko su ovi? - A on je odgovorio: - To su oni što od svoje imovine nisu davali zekat, a Allah im nije nepravdu učinio, niti je tvoj Gospodar nepravedan prema (Svojim) robovima.

Zatim je prošao pored skupine ljudi pred kojima se u jednom kazanu nalazilo skuhano, a u drugom neskuhano i pokvareno meso, i oni su ostavljali skuhano, a jeli neskuhao i pokvareno meso, pa ga je upitao: - Ko su ovi, Džibrile? - A on je odgovorio: - To je čovjek od tvoga ummeta koji je imao dobru, zakonitu suprugu, a odlazio, noćivao i jutro dočekivao kod pokvarene žene, i žena koja je dobrog, zakonitog supruga ostavljala, a odlazila, noćivala i jutro dočekivala kod pokvarenog čovjeka.

Zatim je prošao pored čovjeka koji je sakupio toliko breme drva da ga ne može ponijeti, a na to dodaje još više, pa je upitao: - Ko je ovo, Džibrile? - A on je odgovorio: - To je čovjek od tvog ummeta kojem je povjerena društvena funkcija koju on ne može obavljati, a uz to se prihvata i dodatnih funkcija.

Zatim je naišao na skupinu ljudi kojima željeznim makazama režu usne i jezike, i kada ih izrežu, povrate se u prvobitno stanje, a to im ne ublažava kaznu, pa je upitao: - Ko su ovi, Džibrile? - A on je odgovorio: - To su govornici koji siju smutnju.

Zatim je naišao pored omanjeg kamena iz kojeg je izašao ogroman bik, koji je pokušao da se vrati tamo odakle je izašao, ali to nije mogao, pa je (Vjerovjesnik, s.a.w.s.) upitao: - Šta je ovo, Džibrile? - A on je Odgovorio: - To je čovjek koji rekne krupnu riječ, pa se zbog toga pokaje i to želi da vrati, ali nije u stanju.

Zatim je naišao na dolinu u kojoj se osjećao svjež i ugodan miris, i miris miska, i čuo se glas, pa je upitao: - Šta je ovo, Džibrile? - A on je odgovorio: - To je glas Dženneta, koji govori: - Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao. Jer, mnogo je mojih soba, moje svile i kadife, raznog platna i prostirki, i bisera i koralja, uz to srebra, a i zlata, čaša, zdjela i ibrika, i prijevoznih svih sredstava, meda, vode, mlijeka, vina... Zato daj mi obećano. A Allah mu odgovara: - Tvoj je svaki musliman i muslimanka, svaki vjernik i vjernica, svako ko vjeruje u Mene i u Moje poslanike, čini dobra djela i ništa Mi niti ikoga kao ortaka ili suparnika ne bude pripisivao. Ko se Mene bude bojao taj je siguran; ko Mene bude molio bit će mu uslišano; ko Mi šta uzajmi Ja ću mu to višestruko vratiti; ko se u Mene pouzda Ja sam mu dovoljan. Zaista sam Ja Allah, nema boga osim Mene. Ja ne kršim obećanja. Spašeni su pravovjerni. Slava Allahu, najboljem stvoritelju. - Zadovoljan sam - reče Džennet.

Zatim je naišao na dolinu iz koje se čuo ružan glas i neprijatan miris, pa je upitao: - Šta je ovo, Džibrile? - A on je rekao: - To je glas Džehennema, koji govori: - Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao. Jer, mnogobrojni su moji lanci i okovi, moje vatre i vreline, moje bodlje i smradovi, moje patnje nesnošljive. Do dna moga daleko je, a vatra mi je žestoka. Zato daj mi obećano. A Allah mu odgovara: - Tvoj je svaki mnogobožac i mnogoboškinja, svaki nevjernik i nevjernica, te svaki silnik koji ne vjeruje u Dan svođenja računa. Zadovoljan sam - reče Džehennem.

Zatim je (Vjerovjesnik, s.a.w.s.) nastavio put dok nije stigao do Bejtu-l-makdisa."

U predaji koju navodi El-Bejheki, od Ebu Seida, stoji: "Neko me zovnu sa moje desne strane: - Pogledaj me, želim da te upitam - pa se nisam odazvao. Onda me neko zovnu sa moje lijeve strane, pa se ni njemu nisam odazvao."

U istoj predaji stoji i ovo: "Uto se javi žena, otkrivenih ruku i nakićena svim ukrasima koje je Uzvišeni Allah stvorio, koja reče: - Muhammede, pogledaj me, želim da te upitam - ali se ni na nju ne osvrnuh."

U istoj predaji stoji da mu je Džibril, a.s., rekao: "Onaj prvi što je zovnuo, to je židovski propovjednik. Da si mu se odazvao, tvoji sljedbenici bi se požidovili. Onaj drugi što je zovnuo, to je kršćanski propovjednik. Da si mu se odazvao, tvoji sljedbenici bi se pokrstili. A ona žena je simbol dunjaluka."

U hadisu koji prenosi Ebu Seid navodi se da je vidio posudu u kojoj je bilo ukusno meso, koje niko nije jeo, i drugu, u kojoj je bilo pokvareno meso, koje su ljudi jeli. Džibril, a. s., mu je na to rekao: ''To su oni koji ostavljaju dozvoljeno a jedu zabranjeno."

U istoj predaji se navodi da je naišao na skupinu u kojih su stomaci bili poput kuća i kad god bi neko od njih uspio da ustane, odmah bi se strovalio. Džibril, a.s., mu je za njih rekao: "To su oni koji su se hranili kamatom."

Zatim, da je naišao na skupinu čije usne su bile poput debelih gubica i koji su gutali žeravicu, koja im je izlazila ispod njih, te da je Džibril, a.s., rekao: "To su oni koji su bespravno jeli sirotinjski imetak."

Zatim, da je prošao pored žena koje su bile obješene za dojke, budući da su činile blud.

Zatim, da je naišao pored skupine kojima sa njihovih strana kidaju meso i daju im da ga jedu, budući da su bili klevetnici i podrugljivci.

U istoj predaji stoji: "I tako sam stigao do Bejtu-l-makdisa, gdje sam svoju jahalicu privezao za halku za koju je vezivahu i prethodni vjerovjesnici, pa sam sa Džibrilom ušao u Bejtu-l-makdis i tu smo klanjali po dva rekata." ...[13]

... Ibn Mirdewejh također navodi predaju preko Katadea, Mudžahida, Ibn Abbasa i Ubej ibn Ka'ba, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: "U noći mog Israâ sam najednom osjetio ugodan miris, pa sam rekao: - Šta je ovo, Džibrile? - A on je rekao: - To je frizerka, njen suprug i njen sin. Češljajući faraonovu kćerku, iz ruke joj je ispao češalj, pa je ona rekla: - Ne bilo te, faraone! Kćerka je o tome obavijestila oca, i on ju je pogubio."

Imami Ahmed, En-Nesai, El-Bezzar, Et-Taberani, El-Bejheki i Ibn Mirdewejh navode predaju sa sahih senedom, preko Seid ibn Džubejra, od Ibn Abbasa, r.a., koji je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: - U toku mog israâ naišao sam na ugodan miris, pa sam rekao: - Kakav je ovo miris? Rekoše mi: - To je frizerka faraonove kćerke i njena djeca. Njoj je ispao češalj iz ruke, pa je rekla: U ime Allaha! - Moga oca? - upitala je faraonova kćerka. - Moj Gospodar je i tvoj i Gospodar tvoga oca - rekla je ona. - Zar ti imaš gospodara mimo moga oca? - upitala je faraonova kćerka. - Da - rekla je ona.

Faraon ju je pozvao i pitao: - Zar ti imaš gospodara osim mene? - Da. Moj i tvoj Gospodar je Allah - rekla je ona.

On je potom naredio da donesu veliki bakreni kazan i da ga užare, a zatim da ih jedno po jedno bacaju u kazan. Kada je red došao na njeno dojenče, ono je reklo: - Izdrži, majko, i nemoj se pokolebati, jer ti si u pravu.

Potom je Alejhisselam rekao: - Četvoro novorođenčadi je progovorilo: ovo, Jusufov, a.s., svjedok, Džurejdžov drug i Isa, sin Merjemin." ...[14]

... Ahmed i Dawud navode predaju, preko Abdurrahmana, od Enesa, r.a., koji je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: - Za vrijeme mog Mi'radža naišao sam pored skupine ljudi koji su imali bakarne nokte, kojima su trgali svoja lica i prsa, pa sam upitao: - Ko su ovi, Džibrile? A on je rekao: - To su oni koji su druge ogovarali i vrijeđali njihovu čast."

Ibn Mirdewejh preko Katadea, Sulejman Et-Tejmijja, Sumamea i Ali ibn Zejda, prenosi od Enesa, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao:

"U noći mog Israâ naišao sam pored ljudi kojima usijanim makazama režu usne: kad god ih izrežu, one se vrate u prvobitno stanje, pa sam upitao: - Ko su ovi, Džibrile? A on je odgovorio: To su propovjednici tvoga ummeta koji drugima preporučuju ono što sami ne rade."

Ibn Madždže, El-Hakim Et-Tirmizi (u Newadiru-l-usulu), Ibn Ebi Hatim i Ibn Mirdewejh prenose, preko Jezid ibn Ebi Malika, od Enesa, r.a., koji je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: - U noći mog Israâ sam na džennetskoj kapiji vidio napis: Milostinja (se nagrađuje) desetorostruko, a zajam osamnaestorostruko, pa sam Džibrila upitao: - Zbog čega je zajam vrijedniji od milostinje? A on je rekao: - Zato što prosjak prosi, a ima, dok zajmoprimac ne traži u zajam bez velike potrebe."

Ibn Mirdewejh bilježi predaju od Samra ibn Džunduba, koji je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: - U noći mog Israâ naišao sam na čovjeka kojem, dok pliva u rijeci, u usta stavljaju kamenje, pa sam upitao: - Ko je ovaj? Rečeno mi je: - To je onaj što se hranio kamatom."

U predaji koju navodi El-Bejheki, od Ebu Seid El-Hudrija, i Ibn Ebi Hatim, od Ebu Hurejrea, stoji: "Kad naiđoh na skupinu ljudi sa stomacima poput kuća, kad god neki od njih ustane, odmah se strovali i rekne: - O Allahu, ne daj da nastupi Smak svijeta! U takvom stanju oni su na putu kojim prolaze povorke faraonovih sljedbenika; kad povorka naiđe, pregazi ih, a oni i dalje prizivaju Allaha. - Ko su ovi? - upitah Džibrila, a on mi reče: - To su pripadnici tvoga ummeta - oni koji jedu kamatu neće se dizati drugačije do kao što se diže onaj koga šejtan svojim dodirom obara." [15] ...[16]

Veličanstveni namaz

Kada su došli u Jerusalem sletjeli su ispred ulaza u Bejtul-makdis. Tu je Muhammed, alejhisselam, ostavio buraka svezavši ga za halku za koju su i raniji vjerovjesnici i poslanici običavali vezati svoje burake i krenuo za Džibrilom koji ga je poveo unutra. Kada je ušao u unutrašnjost mubarek građevine Muhammed, alejhisselam, je shvatio da mu je data neizmjerno velika čast da bude učesnik jednog izuzetnog skupa, tako veličanstvenog da se sličan, veoma moguće, nikada nije desio u cjelokupnoj historiji ljudskog boravka na Zemlji, a dragi Allah najbolje zna, jer su se tada na jednom mjestu, unutar Svetog Mesdžida, drugog po značaju, u svetom gradu Kudsu (Jerusalemu), prijestonici zemlje koju je dragi Allah učinio blagoslovljenom, mubarek zemljom, okupili svi[17] Allahovi vjerovjesnici i poslanici,[18] što su odašiljani ljudskom rodu na Zemlji, da zajedno obave namaz i sedžde učine dragom Allahu, Živom, Bogu jednom i jedinom.

Možda bi se moglo reći, a dragi Allah najbolje zna, da je ovaj zajednički namaz još jedno jasno Znamenje koje upućuje na istinu da je vjera svih Allahovih vjerovjesnika i poslanika islam, samo što su oni ovu opću, univerzalnu vjeru, prema kojoj su i svi ljudi načinjeni, tumačili i formalno prakticirali kroz upute i zakone koje je dragi Allah njima objavljivao kroz Suhufe i Knjige koje su primali; te da u konačnici svi raniji vjerovjesnici i poslanici, bez izuzetka, imaju obavezu (što naravno obavezuje i sve njihove sljedbenike) da potvrde istinitost poslanstva Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, kao Allahove milosti svim svjetovima i da, u vremenu kada on bude odaslat, slijede Kur'an, Allahovu Knjigu ljudima preko njega objavljenu i njegovu praksu (Sunnet),[19] odnosno njemu objavljen Vjerozakon (Šerijat):

Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao obavezu uzeo: "Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?" Oni su odgovarali: "Pristajemo!"; "Budite, onda, svjedoci", rekao bi On, "a i Ja ću s vama svjedoćiti." (3:81)

Ovako razmišljanje, kako nam izgleda, a opet dragi Allah najbolje zna, mogla bi potvrditi činjenica da je prilikom obavljanja ovog veličanstvenog namaza imam bio upravo Muhammed, alejhisselam, kojega je melek Džibril uzeo za ruku i izveo naprijed po jednim predanjima, odnosno sami vjerovjesnici isturili naprijed po drugim predanjima, a dragi Allah najbolje zna kako je bilo:

... U predaji koju, od Enesa, bilježi Muslim, stoji:

"Ušao sam u Mesdžid (tj. Mesdžidu-l-aksa), klanjao dva rekata i zatim izašao, pa mi je Džibril, a.s., ponudio posudu sa vinom i drugu sa mlijekom. Nakon što sam odabrao mlijeko, Džibril mi reče: - Odabrao si fitret", tj. odabrao si mlijeko, na kojem se temelji stvaranje.

Imam En-Newewi veli: "Pod fitretom se ovdje podrazumijeva predanost Allahu (islam) i slijeđenje pravog puta (istikamet)."

U Ibn Mes'udovoj predaji se dodaje:

"Ušao sam u Mesdžid i prepoznao vjerovjesnike: neki od njih su bili na kijamu, neki na ruku'u, a neki na sudžudu. Mujezin je proučio ezan i najavljen je namaz (tj. proučen ikamet). Stali smo u saffove, očekujući ko će nam imamiti. Džibril me je tada uzeo za ruku i proveo pred njih, pa sam im ja imamio."

U predaji koju bilježi Et-Taberani, od Ebu Umameta, stoji: "Zatim je najavljen namaz (tj. proučen je ikamet), pa su se međusobno proturali, dok na kraju ispred sebe nisu proturili Muhammeda, s.a.w.s." ...[20]

Imami Muslim u Sahihu navodi hadis od Abdulaziza da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao:

... ''...Tada sam vidio da sam u skupini (džematu) vjerovjesnika. Musa je stajao (bio na kijamu) u namazu. Izgledao je pomršav i čvrsto građen, poput ljudi iz plemena Šenue. I Isa, sin Merjemin, je stajao u namazu. Po sličnosti najbliži mu je Urve ibn Mes'ud Es-Sekafi. I Ibrahim je stajao na namazu. Najsličniji mu je vaš drug (podrazumijevajući pritom sebe) pa je nastupilo vrijeme (zajedničkog) namaza i ja sam im bio predvodnik (imam)." ...[21]

Osim što je ovaj veličanstveni namaz u Bejtul-makdisu ovjekovječen voljom dragog Allaha kroz mubarek sadržaje Kur'ana i Sunneta ostali su i neki ''ovosvjetski'' tragovi i išareti koji podsjećaju na mubarek boravak Muhammeda, alejhisselam, na tom svetom mjestu, a dragi Allah najbolje zna:

... Na dijelu jednog mramornog stuba jugozapadno od Stijene, pod sandukom u kom se nalazi dlaka iz Pejgamberove brade, može se vidjeti Pejgamberovo stopalo iz noći Mir'adža. Okrugla rupa u sredini Stijene označava mjesto odakle se Pejgamberovo tijelo podiglo u više sfere. Sasvim blizu pokazuje se i sedlo Buraka u više mramornih komada.

Na zapadnoj strani Stijene pokazuje se otisak Džibrilove ruke, tj. mjesto gdje je pritisnuo Stijenu kada se htio uzdići sa Pejgamberom. Tačno nasuprot čuvaju se zastave Pejgambera, i Omera, kao i štit Hamzin. ...[22]

A takođe postoji jedna islamska predaja koja nam kazuje da je nekim od kršćanskih svećenika[23] koji su tada hizmetili Hramu (tj. Bejtul-makdisu), bilo, Allahovom milošću, dato da uoče jasne znakove ovog događaja:

Kroz sedam nebesa do Sidretul-muntehaâ (Nebeskog lotosa) i dalje do krajnjeg stepena bliskosti (''granice dva luka'')

Nakon obavljenog namaza Muhammed, alejhisselam, je izašao iz Bejtul-makdisa, a melek Džibril ga je tada ponudio da odabere jednu od dvije ponuđene posude. U jednoj od njih bijaše mlijeko, a u drugoj vino. Resulullah, alejhisselam, odabra mlijeko, a Džibril mu tada reče da je odabrao fitret, izvornu srčiku cjelokupne egzistencije i prirodni put ka plemenitosti u svakom pogledu,[24] a to, kako plemeniti melek Džibril tada jasno izreče, bi povezano i sa zabranom vina na dunjaluku kako Resulullahu, Muhammedu, alejhisselam, tako i svim pripadnicima njegova ummeta.

Potom se uzdigoše sa planete Zemlje i vinuše u nebeske sfere. Džibril, sada u svom nebeskom liku, letivši ispred pokazivaše put, a plemeniti burak ga je, noseći Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, na svojim leđima, slijedio u stopu. Leteći prostranstvima koje mi danas nazivamo svemirom ili kosmosom, pa i dalje od toga, oni prođoše kroz sfere svih sedam nebesa, sve jednu nad drugom, susrevši na svakoj od nebeskih sfera Ruhove nekih od Allahovih vjerovjesnika. Tako su susreli na prvom nebu Adema, alejhisselam, na drugom Jahjaâ i Isaâ,[25] alejhimesselam, na trećem Jusufa, alejhisselam, na četvrtom Idrisa, alejhisselam, na petom Haruna, alejhisselam, na šestom Musaâ, alejhisselam, i na sedmom Ibrahima, alejhisselam, koji bijaše naslonjen na Bejtul-ma'mur, veličanstveni Hram dragog Allaha na nebesima (nebeski Bejtullah) koji za meleke predstavlja isto što i Kaba za stanovnike Zemlje. Bejtul-ma'mur je, kako se prenosi, lociran na istom pravcu (vertikali), tačno iznad Kabe u Meki. Nepregledne mase meleka svakog trena hodočaste ovu ''nebesku Kabu'', slaveći i veličajući dragog Allaha i tako ta veličanstvena ljepota zikra (spominjanja) i slavljenja dragog Allaha nikada ne prestaje ... neopisiva ljepota kojom se dragi Allah čak i ''zaklinje'':

Tako Mi Gore (Vet-Turi), i Knjige u retke napisane (ve kitabin mestur), na koži razvijenoj (fi reqqin menšur), i Hrama poklonika punog (vel bejtil-ma'mur).. (52:1-4)

Viđenje Bejtul-ma'mura ne bijaše jedino veliko Allahovo Znamenje na nebesima koje bi pokazano Resulullahu, Muhammedu, alejhisselam, te blagoslovljene noći:

Dakle, Sidretul-munteha (Nebeski lotos), blagoslovljeno nebesko drvo naredno je veličanstveno Znamenje koje tada vidje Muhammed, alejhisselam.

Međutim, niti Sidretul-munteha te noći ne bi krajnja tačka približivanja Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, svome Gospodaru. Tu, negdje u sferama Sidre, melek Džibril na jednom mjestu iznenada zastade. Kad ga Poslanik upita šta se zbilo, plemeniti melek mu odgovori da je on stigao do svoje krajnje tačke bliskosti dragom Allahu, tačke koju mu nikako nije dozvoljeno preći. Uputio je Resullaha, alejhisselam, u kome pravcu treba da nastavi i Muhammed, alejhisselam, je nastavio sam ...

Tako, poštovani čitaoci, dolazimo do vrhunca ovog mubarek putovanja Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, no prije nego li pokušamo nešto kazati o tome, želimo vam, poštovani čitaoci, navesti citate iz ranije pomenute knjige rahmetli Abdulhalima Mahmuda sa hadisima koji govore o ovoj temi:

... lmami Ahmed je rekao: "Kazivao nam je Hasan ibn Musa, on od Hammad ibn Selemeta, on od Sabit El-Benanija, on od Enes ibn Malika, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao:

''Dat mi je Burak. To je bijela životinja, nešto veća od magarca, a manja od mazge, korača brzinom pogleda. Uzjahao sam ga, pa me je nosio dok nisam stigao u Bejtu-l-makdis. Životinju sam privezao za halku za koju je privezivahu i ostali vjerovjesnici. Zatim sam ušao u Bejtu-l-makdis, klanjao dva rekata, a potom izašao. Džibril mi je ponudio jednu posudu sa vinom i drugu sa mlijekom. Odabrao sam mlijeko, a Džibril mi reče: - Odabrao si fitret (ono što je prirodno, prirodnu vjeru, tj. islam).

Zatim sam uzdignut ka dunjalučkom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je? - On je rekao: - Džibril. - Rečeno mu je: - A ko je s tobom? – On je rekao: - Muhammed. - Rečeno mu je: - Zar mu je već upućeno poslanstvo? - Rekao je: - Da, upućeno mu je. - Tada nam je otvoreno, a kad tamo Adem, a.s., koji mi izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.

Zatim smo uzdignuti ka drugom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je? - On je rekao: - Džibril. - Rečeno mu je: - A ko je s tobom? - On je rekao: - Muhammed. - Rečeno mu je: - Zar mu je već upućeno poslanstvo? - Rekao je: - Da, upućeno mu je. - Tada nam je otvoreno, a kad tamo - dvojica tetića (po majci), Jahja i Isa, alejhimu-s-selam, koji mi izraziše dobrodošlicu i poželješe svako dobro.

Zatim smo uzdignuti ka trećem nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je? - On je rekao: - Džibril. - Rečeno mu je: - A ko je s tobom? - On je rekao: - Muhammed. Rečeno mu je: - Zar mu je već upućeno poslanstvo? – a on je rekao: - Da, upućeno mu je. - Tada nam je otvoreno, a kad tamo - Jusuf, a.s., kome je dato pola ljepote[26] i koji mi izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.

Zatim smo uzdignuti ka četvrtom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je? - On je rekao: - Džibril. Rečeno mu je: - A ko je s tobom? - On je rekao: - Muhammed. Rečeno mu je: - Zar mu je već upućeno poslanstvo? - On je rekao: - Da, upućeno mu je. - Tada nam je otvoreno, a kad tamo - Idris, a.s., koji mi izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro. Uzvišeni Allah je rekao: Mi smo ga (tj. Idrisa, a.s.) na visoko mjesto uzdigli.[27]

Zatim smo uzdignuti ka petom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je? - On je rekao: - Džibril Rečeno mu je: - A ko je s tobom? - On je rekao: - Muhammed. Rečeno mu je: - Zar mu je već upućeno poslanstvo? – On je rekao: - Da, upućeno mu je. - Tada nam je otvoreno, a kad tamo - Harun, a.s., koji mi izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.

Zatim smo uzdignuti ka šestom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je? - On je rekao: - Džibril Rečeno mu je: - A ko je s tobom? - On je rekao: - Muhammed. Rečeno mu je: - Zar mu je već upućeno poslanstvo? – On je rekao: - Da, upućeno mu je - Tada nam je otvoreno, a kad tamo - Musa, a.s., koji mi izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.

Zatim smo uzdignuti ka sedmom nebu. Džibril, a.s., je tražio da se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je? - On je rekao: - Džibril Rečeno mu je: - A ko je s tobom? - On je rekao: - Muhammed. Rečeno mu je: - Zar mu je već upućeno poslanstvo? – On je rekao: - Da, upućeno mu je - Tada nam je otvoreno, a kad tamo – Ibrahim, a.s., naslonjen na Bejtu-l-ma'mur (melekska Ka'ba na nebesima), u koji svakodnevno ulazi sedamdeset hiljada meleka, koji se više ne vraćaju.

Zatim sam otišao do Sidretu-l-muntehaâ (nebeskog lotosa), čije lišće je bilo kao slonove uši, a plodovi kao zemljani vrčevi. S obzirom da je Sidru, po Allahovom emeru, pokrivalo ono što je pokrivalo, niko od Allahovih stvorenja nije u stanju opisati njenu ljepotu.

I Allah mi je objavio ono što je objavio, te stavio u dužnost pedeset namaza u toku dana i noći.

Kada sam prilikom spuštanja došao do Musaâ, a.s., on me je upitao: - Šta je tvoj Gospodar stavio u dužnost tvome ummetu? Rekao sam: - Pedeset namaza u toku dana i noći. - On mi je rekao: - Obrati se svome Gospodaru i moli Ga da to tvome ummetu olakša, jer to oni neće moći podnijeti. Ovo ti govorim na osnovu vlastitog iskustva sa Izraelćanima.

Obrativši se svome Gospodaru, rekoh mu: - Gospodaru moj, olakšaj mome ummetu, pa im je On olakšao za pet namaza.

Spustivši se do Musaâ, a.s., on me upita: - Šta si uradio? Rekoh: - Mome ummetu je umanjio za pet namaza. - On mi reče: - To tvoj ummet neće moći podnijeti. Obrati se svome Gospodaru i moli Ga da tvome ummetu olakša. - Pa sam - veli Allahov Poslanik - neprestano bio na relaciji između moga Gospodara i Musaâ, a.s., a On je mome ummetu olakšavao za po pet namaza sve dok mi, na kraju, ne reče: - Muhammede, njih je po pet namaza u toku dana i noći, za svaki namaz računat će se po deset, tako da će to biti po pedeset namaza. Ko naumi uraditi kakvo dobro djelo, pa ga ne uradi, pisat će mu se kao da ga je uradio, a ako ga uradi, pisat će mu se kao da je uradio deset. Ako naumi uraditi kakvo loše djelo, pa ga ne uradi, neće mu se ništa pisati, a ako ga uradi, pisat će mu se jedno loše djelo.

Zatim sam se - veli dalje Poslanik - spustio do Musaâ, a.s. i obavijestio ga, a on mi ponovo reče: - Obrati se svome Gospodaru i moli se da tvome ummetu olakša, jer to oni neće moći podnijeti. Na to mu je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: - Toliko puta sam Mu se obraćao da me je već stid."

U ovakvoj predaji ovaj hadis navodi i imami Muslim.

U vezi sa ovom predajom El-Bejheki veli: "Mi'radž (putovanje kroz kosmos) bio je iste one noći kada je bio i alejhi-s-salatu wes-selamov isra (putovanje od Mesdžidu-l-harama, u Mekki, do Bejtu-l-makdisa, u Jerusalimu)."

S tim u vezi Ibn Kesir veli: "Ovo što veli El-Bejheki nesumnjiva je i nepobitna istina."

Prije nego što navedemo i druge hadise, želimo napomenuti da većina muhaddisa (učenjaka u nauci o Hadisu), fakiha (šerijatskih pravnika) i mutekellima (islamskih teologa) stoje na stanovištu:

- da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., isra i mi'radž obavio iste noći i u budnom stanju,

- da ih je obavio i dušom i tijelom,

- da se to dogodilo nakon poslanja, tj. u periodu nakon primanja prve objave.

U vezi sa israom i mi'radžom, kako veli imami Ibn Hadžer, navode se brojna istinita predanja, od kojih se ne bi smjelo odstupati, budući da ona razumu nisu neprihvatljiva, te nema potrebe da se ona tumače u drugačijem smislu.

Da su se isra i mi'radž dogodili na snu, ili da je takvo putovanje bilo samo duhovno, Allahovom Poslaniku, s.a.w.s., to niko ne bi poricao, s obzirom da se pojedinim ljudima (na snu ili na duhovnim putovanjima) mogu dešavati ne samo takve već i još začudnije stvari. Tako, recimo, ima ljudi koji sanjaju da idu na daleke pute, da odlaze i vraćaju se, da sklapaju ugovore i sporazume, da viđaju rezultate i plodove tih ugovora i sporazuma. Dakle, da je posrijedi bio san, niko ne bi posumnjao u istinitost Iskrenog i Istinoljubivog, s.a.w.s..

Kada je Allahov Poslanik, s.a.w.s., o tom svom događaju obavijestio Ummihanu, r.a., rekavši joj da će o tome govoriti i drugima, bojeći se za njega, ona mu je rekla: "Oni ti neće vjerovati." I pored te njene sugestije, Salewatullahi we selamuhu alejhi, je među svijetom širio vijesti o tome, s obzirom da se istina mora obznaniti, pa se desilo ono što se desilo, o čemu će, ako Boga da, nešto kasnije biti riječi. ...[28]

... Et-Tirmizi navodi predaju, za koju Ibn Mirdewejh veli da ima dobar sened, preko Abdurrahmana, da je Ibn Mes'ud rekao: "Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: 'U noći mog israâ sreo sam Ibrahima, a.s., koji mi je rekao: Muhammede, prenesi svom ummetu od mene selam i obavijesti ih da Džennet obiluje plodnim dolinama i pitkom vodom, a prisadi su mu riječi: Subhanallahi we-l-hamdu lillahi we la ilahe illallahu wallahu ekber, we la hawle we la kuwwete illa billahi-l-alijji-l-'azim'.''

Ibn Ebi Harim i Ibn Mirdewejh navode predaju od Ebu Ejjuba El-Ensarije, po kojoj je Allahov Poslanik, s.a.w.s., u noći israâ naišao pored Ibrahima, a.s., koji mu je rekao: "Naredi svome ummetu da pripremi puno džennetskog prisada, s obzirom da je džennetsko tlo plodno i prostrano. Vjerovjesnik, s.a.w.s., je upitao: - A šta je džennetski prisad? On je odgovorio: La hawle we la kuwwete illa billah. ...[29]

... Et-Taberani navodi predaju od Ibn Abbasa, r.a., koji je rekao: "Od Allahovog Poslanika, s.a.w.s., sam čuo da kaže: 'Za vrijeme mog israâ dospio sam do Sidretu-l-muntehaâ, čiji plodovi su bili poput zemljanih vrčeva.' " ...[30]

Vrhunac mubarek putovanja bijaše, dakle, oličen u, kako se prenosi, najvećoj počasti ikada datoj nekom od stvorenja: neposrednom kontaktu sa dragim Allahom i to na najvećem stepenu bliskosti, na udaljenosti simbolički iskazanoj kao udaljenost ''blizu koliko dva luka ili bliže''.[31] Muhammed, alejhisselam, te noći se približi dragom Allahu, bliže nego što bilo koje stvorenje ikada može dosegnuti, što je opet sasvim jasan odraz Resulullahove, alejhisselam, najviše deredže (stepena) kod dragog Allaha između svih ostalih stvorenja.[32] Tu, na najvišim sferama krajnje bliskosti Rabba (Gospodara) i roba ostvari se neposredni kontakt i razgovor dragog Allaha sa Svojim miljenikom i poslanikom Muhammedom, alejhisselam, odabranika. Početni dio tog veličanstvenog razgovora osta za sjećanje svim generacijama muslimana do Sudnjeg Dana, jer ga svaki kljanjač ponavlja na svakom sjedenju u namazu:

... Muhammed (a.s.) je rekao: ''Kada sam stupio u Arš, htio sam izuti svoju obuću. Tada sam čuo glas od Allaha: 'Ne skidaj obuću! Arš i Kursijj su počašćeni pod tvojom obućom'. Rekoh: 'Moj Rabbe, mom bratu Musau Si rekao: »Skini obuću svoju, ti si u svetoj dolini Tuva!«' Uzvišeni odgovori: 'Približi Mi se, Ebul-Kasime! U Mene, Musa nije kao ti. Da, Musa je razgovarao sa Mnom, ali ti si Moj miljenik. Musa je tražio da Me vidi. Rekao Sam mu: »Nećeš Me vidjeti prije nego Moj miljenik«.' Zatim čuh glas iznad sebe: 'Ja dižem hidžab (zastor) koji je između Mene i tebe!' Kad Allah podiže hidžab, rekoh u zanosu:

'Moj Odgojitelju: Ettehijjatu lillahi ve-s-salavatu ve-t-taj-jibatu! - Najljepši selam Allahu i poštovanje i sva dobra djela!'

'Es-selamu alejke, ejjuhe-n-nebijju, ve rahmetullahi ve berekatuhu! - I tebi selam, vjerovjesniče, i Allahova milost i blagoslovi', reče Uzvišeni Allah.

Ja dodadoh: 'Es-selamu alejna ve ala ibadillahi-s-salihin! - Selam svim nama i svim dobrim robovima Allahovim'. A Džibril, alejhi-s-selam,[33] uzdahnu: 'Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu ene Muhammeden abduhu ve resuluhu! - Svjedočim da je samo Allah Bog, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik'.

Uzvišeni reče: 'Približi Mi se, Ebul Kasime'!; i ja se približih do najbližeg odstojanja. Upita me: 'Čime ćeš Me počastiti, Moj Miljeniče'? 'Mojim robovanjem Tebi', odgovorio sam. Uzvišeni tada objavi: 'Subhanellezi esra bi abdihi lejlen... - Uzvišen je Onaj koji Svog roba prenese jedne noći ...' [34] Onda me upita: 'Šta tražiš od Mene'? Odgovorih: 'Ummet'! 'Pogledaj', reče On, Uzvišeni, 'ispred sebe'. Pogledao sam i vidio veliko, beskrajno more, a u njemu jedno drvo, na tom drvetu ptica i u njezinu kljunu malo zemlje, koliko jedno zrno. Veličanstveni i Moćni reče: 'More - to je Moja milost, ono drvo - to je dunjaluk, ptica je tvoj ummet, a ona mrva zemlje u njezinu kljunu - to su grijesi tvoga ummeta. Da ona ptica ispusti onu mrvu zemlje da li bi se to primijetilo na morskoj površini? Nemoj brinuti za grijehe tvoga ummeta, Ja Sam Najmilostviji. Kad oni ne bi griješili, stvorio bih ljude koji griješe i opraštao im'. Još dodade: 'Tvom ummetu je jedna trećina grijeha oproštena tvojim noćašnjim dolaskom, druga trećina će im biti oproštena tvojim šefa'atom na Sudnjem danu, a treća trećina će im biti oproštena Mojom milošću i oprostom'.'' ...[35]

Trenutno nam nije poznato u kojoj se zbirci hadisa citirana predaja nalazi, odnosno koju ocjenu prema kriterijima hadiske nauke ona ima, ali smo informisani iz za nas sasvim pouzdanih izvora da hadis slične sadržine, tj. hadis gdje se govori o učenju na tešehudu (ettehijjatu ...) prenosi hazreti Abdullah ibn Mesud, a bilježe Ahmed i Nesai. Dragi Allah najbolje zna.

Viđenje

Svi muslimanski učenjaci su složni u tome da je u mubarek noći Mir'adža, bivši na najvišoj sferi do koje je dosegao, Muhammed, alejhisselam, ostvario neposredni kontakt sa dragim Allahom i uživao neizmjernu blagodat razgovora sa Njim. Međutim, postoje različita mišljenja o tome da li je tada Muhammed, alejhisselam, vidio dragog Allaha ili nije. Prije nego li, ako dragi Allah dadne, nastavimo, dopustite nam, poštovani čitaoci, da na ovom mjestu navedemo jedno naše kraće razmišljanje na ovu temu:

Pitanje mogućnosti viđenja dragog Allaha je jedno od pitanja na kojima je veoma moćni, ali ograničeni i prilično jogunasti čovjekov razum na istinskoj kušnji jer se može upitati kako neograničeni Bog može biti viđen od strane ograničenog stvorenja. Naravno, jedino pravo rješenje opet je u vjerovanju bez traženja da razumu bude sve potanko objašnjeno. A kada ljudski razum vjerovanjem i svjedočenjem bez traženja da mu bude logično, sedždu učini dragom Allahu i pokori se Njegovom apsolutnom sveznanju, tada mu, ako dragi Allah da, može doći ideja u kojoj nalazi smirenje i izvjesnu spoznaju. Mi smo, hvala dragom Allahu, naš razum po ovom pitanju smirili kroz sljedeće razmišljanje, a samo dragi Allah zna koliko je ono uistinu tačno:

Dragi Allah egzistira potpuno sam u beskonačnosti, prije početka konačnog, između početka i kraja konačnog, te nakon kraja konačnog. U beskonačnosti prije početka konačnosti i nakon kraja konačnosti nema nikoga osim Njega, Jednog, Jedinog. Međutim, Njegova volja bijaše da stvori stvorenja koja su nužno konačna (jer samo Jedan može biti beskonačan) i odredi im granice egzistiranja ''između početka i kraja konačnog'', gdje ona egzistiraju zajedno sa Njim, egzistencijom totalno ovisnom o Njemu, budući da samo On jeste (Njegova egzistencija je primarna), a sve drugo egzistira isključivo po Njegovoj volji (egzistencija svih drugih mimo Njega, dakle svih stvorenja, jeste sekundarna, izvedena i o Njemu totalno ovisna egzistencija).

Njegova volja bijaše i to da On komunicira sa Svojim stvorenjima, prije svega sa melekima, koje je i stvorio upravo radi toga da Ga slave i veličaju i robuju Mu izvršavajući Njegova naređenja i podnoseći Mu izvještaje (mada oni Sveznajućem uopće nisu potrebni, a samo On zna u čemu je ljepota i mudrost u tome da Mu se izvještaji o učinjenom daju).

Pošto konačni melek, niti bilo koje drugo stvorenje, nikada i nikako ne može biti prisutan u beskonačnosti da bi tamo susreo beskonačnog Boga, komunikacija Rabba i roba može se desiti jedino tako da se beskonačni Bog pojavi, manifestira u konačnosti.

Dragi Allah je, vjerujemo, odredio da se to dešava u sferi Arša i Kursijje. Vjerujemo da su i Arš (Prijestolje) i Kursijja (Pijedestal) stvorena, vidljiva i ''opipljiva'' veličanstvena znamenja dragog Allaha u čijim sferama se pojavljuje manifestacija Njega, onakva kakvu je, voljom Njegovom, ograničena stvorenja mogu vidjeti i sa Njim tako komunicirati.[36]

Naravno, to nikako ne znači da bezgraničnog Boga možemo vezivati za prostor i vrijeme, jer, iako se On, Svojom voljom, manifestira ograničenom manifestacijom (koja je zato stvorenjima vidljiva) u ograničenom vremenu na ograničenom prostoru stvorenih znamenja Arša i Kursijje, On istovremeno, bez i najmanjeg pomjeranja, egzistira i u beskonačnosti koja prožima konačnost. Zgodan primjer onoga što pokušavamo reći jeste fokusiranje svjetlosti u leći - svjetlost je izuzetno jako manifestirana u fokusu, ali okolo nije nastao mrak, zato što je ista ta svjetlost ostala, bez i najmanjeg pomjeranja, svuda okolo.

Onoliko koliko je ovo razmišljanje rezultat onoga što je dragi Allah nadahnućem spustio na naše srce, to je zasigurno istina, međutim onoliko koliko je ono plod slobode našeg neovisnog umovanja, toliko je sigurno pogrešno. Samo dragi Allah istinu o svemu zna i Njega molimo da nam svima oprosti, spasi nas i uputi nas.

Nakon ove digresije nastavljamo sa izlaganjem. Nema nikakvog spora u tome da je Poslanik u mubarek noći Mir'adža imao prelijepo iskustvo jednog veličanstvenog viđenja, jer nam Kur'an časni jasno kazuje da je Muhammed, alejhisselam, vidio nekoga ko se pojavio na obzorju najvišem, pa mu se približio, pa nadnio i objavio ono što mu je objavio, kao i to da ga je vidio i drugi put u sferama Sidre (Sidretul-muntehaâ):

Tako Mi zvijezde kad zalazi, vaš drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje, uči ga Jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na obzorju najvišem, zatim se približio, pa nadnio - blizu koliko dva luka ili bliže - i objavio robu Njegovu ono što je objavio, srce nije poreklo ono što je vidio, pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?

Međutim, učenjaci se ne slažu o tome koga je to Poslanik vidio. Tako jedni govore da je Poslanik vidio meleka Džibrila, a drugi da je vidio dragog Allaha i to onako kako mu se beskonačni i apsolutno ničim ograničeni Bog po Svojoj volji pokazao.

Oni koji smatraju da je riječ o viđenju meleka Džibrila, koliko je nama znano, osnovu za svoje stavove nalaze u hadisima koji negiraju viđenje dragog Allaha od strane Njegova poslanika u noći Mir'adža, a neki od njih se prenose od hazreti Aiše i Ibn Mesuda.

Međutim, učenjaci koji smatraju da je riječ o viđenju dragog Allaha, naravno onako kako se On poslaniku Svome po Svojoj volji pokazao, takođe osnovu nalaze u hadisima, koji se prenose od Ebu Hurejreta i Ibn Abbasa i kazivaju da je na Mir'adžu Resulullah, Muhammed, alejhisselam, vidio dragog Allaha.

Rahmetli Abdulhalim Mahmud spada u one učenjake koji smatraju da je riječ baš o viđenju dragog Allaha, a njegovu argumentaciju, naravno uz konstataciju da dragi Allah najbolje zna, priređujemo u sljedeća dva citata:

... U predaji koju bilježi El-Bezzar, od Enesa, preko Katadeta, stoji: "Muhammed, s.a.w.s., je uistinu vidio Uzvišenog Gospodara."

U predaji koju bilježi El-Buhari, od Ibn Abbasa, preko Ikrime, u vezi sa riječima Uzvišenog: A san koji smo ti pokazali učinili smo samo iskušenjem ljudima,[37] stoji: "To je viđenje očima koje je Allahov Poslanik, s.a.w.s., doživio u noći svoga israâ."

U predaji sa sahih senedom, Et-Taberani u El-Ewsatu navodi da je Ibn Abbas, r.a., rekao: "Muhammed, s.a.w.s., je dva puta vidio svoga Gospodara: jedanput očnim a jedanput srčanim vidom." On navodi da je Ibn Abbas, r.a., također rekao: "Muhammed, s.a.w.s., je vidio svog Gospodara." Ikrime veli da ga je upitao: - Muhammed vidio svoga Gospodara? - A on je odgovorio: - Da! Musau, a.s., je dat razgovor (s Njim), Ibrahimu, a.s., prijateljstvo, a Muhammedu, s.a.w.s., viđenje.

El-Bejheki hadis u poglavlju o snovima (Kitabu-r-ru'ja), navodi u formulaciji: "Allah je Ibrahima, a.s., odabrao za prijateljstvo, Musaâ, a.s., za razgovor, a Muhammeda, s.a.w.s., za viđenje." Također ga navodi i u formulaciji: "Zar se čudite tome da Ibrahimu, a.s., bude prijateljstvo, Musau, a.s., razgovor, a Muhammedu, s.a.w.s., viđenje?"

Imami Ahmed, sa sahih senedom, navodi predaju od Ibn Abbasa, r.a., koji je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: - Vidio sam Uzvišenog Gospodara." ...[38]

... Kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo: Nedefiniranošću u riječima "ono što je pokrivalo" očito se ukazuje na izuzetnu veličanstvenost, tj. da je pokrivač (El Gaši) bio jedan neobjašnjivi i ljudskom umu nepojmljivi fenomen.

Za opis prošlog stanja (u originalnom, kur'anskom tekstu) upotrijebljen je oblik imperfekta,[39] s ciljem da se izvanredni opis Sidre učini što pristupačnijim, uz dopustivu mogućnost opetovanog trajanja pokrivenosti.

U pojedinim haberima se pomenuti pokrivač konkretnije naznačava. Tako se od Hasana prenosi (da je rekao): "Nju (tj. Sidru) je pokrivalo svjetlo Nedostižno Uzvišenog Gospodara, pa je ona blistala." Slično se prenosi i od Ebu Hurejreta, r.a., koji je rekao: "Nju je pokrivalo svjetlo Uzvišenog koji stalno stvara." (Navedeno prema El-Alusiju).

Viđenje: Uzvišeni veli:

Zatim se približio, pa nadnio - blizu koliko dva luka ili bliže (bio).

U časnom hadisu stoji:

"Zatim se Silni, Nedostižno Uzvišeni, približio, pa nadnio, i bio mu blizu koliko dva luka ili bliže."

Imam Ibn Hadžer spominje ono što navodi En-Newewi u Vojnim pohodima (El-Megazi) a na osnovu onoga što navodi El Bejheki, od Muhammed ibn Amra, on od Ebu Selemea, on od Ibn Abbasa, koji je, u vezi sa riječima Uzvišenog: On Ga je i drugi put vidio, rekao: "To mu se približio njegov Gospodar."

Ibn Hadžer uz to veli da je niz prenosilaca ovog hadisa dobar i da je to jak dokaz da je On i za nekoga drugog (izuzev Sebe samoga) vidljiv, te bi značenje toga bilo u smislu (hadisa): "Naš Gospodar se spušta (na dunjalučko nebo zadnje trećine noći ...)."

Nakon navedenog pitamo: Jeli Muhammed, s.a.w.s., vidio svoga Gospodara; Jeli posmatrao Njegovu Uzvišenost i Ljepotu?

Prije svega, reći ćemo da imam Es-Sawi, komentarišući riječi Uzvišenog (Koji navodi ono što govore meleci): ''I od nas (meleka) nema niko da nema svoj poznati stupanj. I mi smo oni koji su u redove poredani. I mi smo oni koji (Ga) slave", napominje da je smisao ovih ajeta, u kojima se navode riječi meleka koji priznaju da i oni robuju (ibadet čine Uzvišenom), što je svojevrstan odgovor onima koji robuju njima (tj. melecima), dakle, smisao ovih ajeta je taj da: niko od nas nema a da nema svoj poznati stupanj u spoznaji i robovanju (ibadetu) te izvršavanju onoga što nam naređuje Uzvišeni Allah.

Ibn Abbas, r.a., je rekao: "Na nebesima nema prostora ni koliko pedalj a da na njemu nije melek, koji obavlja namaz i slavi (Uzvišenog)." Zatim je rekao: "Prenosi se da su ova tri ajeta objavljena u vrijeme kada je Allahov Poslanik, s.a.w.s., bio kod Sidretu-l-muntehâa pa je, nakon što je Džibril ostao iza njega, Vjerovjesnik, s.a.w.s., upitao: "Zar se ti ovdje sa mnom rastaješ?" A Džibril je rekao: "Ja ne mogu naprijed sa ovoga moga mjesta." Tada je Uzvišeni objavio, navodeći riječi meleka: ''I od nas nema niko da nema svoj poznati stupanj., te je Džibril stao, a Muhammed, s.a.w.s., se približio."

U vezi sa riječima Uzvišenog: Nije poreklo (slagalo) srce ono što je vidjelo, imam Es-Sawi napominje da je Muhammed, s.a.w.s., svoga Gospodara vidio dva puta: jednom na početku poslanja, a jednom u noći isrâa.

U vezi sa tim viđenjem postoje razmimoilaženja (između islamskih učenjaka).

Jedni vele da ga je istinski vidio svojim očima, što zastupa većina ashaba i tabiina, između ostalih: Ibn Abbas, Enes ibn Malik, El-Hasan (El-Basri) i drugi.

U tom smislu su i riječi spoznavaoca El-Ber'ija:

Sa Nećeš Me vidjeti!

Možeš uporediti:

Srce ne htje slagati

Smis'o ćeš razumjeti.

Musa je u nesvjesti

Jer ne može podn'jeti

Ahmed čiste pameti

Ne dade se zan'jeti.

Rečeno je i to da Ga (Vjerovjesnik, s.a.w.s.) nije vidio svojim očima, što veli (h.) Aiša, r.a.

Međutim, ispravno je ono prvo, s obzirom da onaj ko tu mogućnost potvrđuje prethodi onome ko je pobija, odnosno, s obzirom da (h.) Aiši nije prenesen hadis o viđenju, jer je još bila mlada.

U vezi sa riječima Uzvišenog: Zatim se približio, pa nadnio blizu koliko dva luka ili bliže (bio) - i objavio robu Njegovu ono što je objavio, mnogi islamski učenjaci smatraju, u vezi sa (Vjerovjesnikovim, s.a.w:s.) uzdignućem ka Presvetoj Visosti, zatim približavanjem Slavnog (Vjerovjesniku) s.a.w.s., i njegovim, alejhisselam, viđenjem Uzvišenog, da se riječi: "približio", "nadnio", "bio" i "Ga" (u ajetu: on Ga je i drugi put vidio) odnose na Uzvišenog Allaha. To potvrđuje i hadis koji od Enesa, preko Šerik ibn Abdullaha, prenosi El-Buhari:

"Zatim se sa njim uzdigao iznad toga, za onoliko koliko samo Allah zna, dok nije došao do Sidretu-l-muntehâa, pa se Silni, Nedostižno Uzvišeni Gospodar, približio, pa nadnio, tako da je od njega koliko dva luka ili bliže bio i, između ostalog, objavio mu (obavezu obavljanja) pedeset namaza ..." - što očito potvrđuje pomenuti stav.

Za pomenutim hadisom, kao dokazom, posežu oni koji potvrđuju (Vjerovjesnikovo, s.a.w.s.) viđenje (Uzvišenog), kao što je velikan ummeta Ibn Abbas, r.a., i drugi, s tim što Ibn Abbas o takvom viđenju govori na osnovu onog što je čuo (od Vjerovjesnika, s.a.w.s.). Naime, Ahmed bilježi da je on (tj. Ibn Abbas, r.a.) rekao: "Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: Vidio sam svoga Gospodara." [40] Pomenuti hadis (od Ibn Abbasa, r.a.) navodi, i potvrđuje njegovu ispravnost, šejh Muhammed Es-Salihi Eš-Šamili, učenik hafiza Es-Sujutija, u Jasnim znacima (El-Ajatu-l-bejjinat).

Zatim, i među onima koji govore o (Vjerovjesnikovom, s.a.w.s) viđenju (Uzvišenog) postoji razmimoilaženje. Tako jedni vele da je Alejhi-s-salatu we-s-selam vidio Uzvišenog Gospodara svojim očima - što prenosi Ibn Mirdewejh od Ibn Abbasa, a to se također prenosi i od Ibn Mes'uda, Ebu Hurejreta i Ahmed ibn Hanbela - dok drugi vele da je on Uzvišenog vidio svojim srcem - što se prenosi od Ebu Zerra.

Istaknuti učenjak Et-Tibi, prema navodu El-Alusija, veli: "Svakome onome ko stvari posmatra suštinski, jasno je da je stupanj ... i objavio ... nespojiv sa tim da je Džibril objavio Njegovom robu (tj. Muhammedu, s.a.w.s.) ono što je objavio, s obzirom da oni koji imaju srca (tj. sufije) u tom slučaju ne bi osjetili išta drugo do prisnu komunikaciju dvojice ravnopravnih, što je svojevrsno sputavanje mašte i ograničavanje poimanja. I sama riječ ''zatim'', u ovom kontekstu, ukazuje na različitost u stupnjevima, tako da je razlika između te dvije objave ta da je jedna bila posredna, u svrhu pouke, a druga neposredna, u znak počasti." [41]

Od Džafer Es-Sadika, r.a., se prenosi da je rekao: "Kad se voljeni (tj. Muhammed, s.a.w.s.) krajnje približio (Uzvišenom) obuzelo ga je krajnje strahopoštovanje, pa mu je Uzvišeni Hakk uzvratio krajnjom ljubaznošću, jer krajnje strahopoštovanje nepodnošljivo je ukoliko se na njega ne uzvrati krajnjom ljubaznošću, a to su (u ovom slučaju) riječi Uzvišenog: I objavio robu Njegovu ono što je objavio. To jest, bilo je što je bilo, i desilo se što se desilo. Voljeni je voljenome rekao ono što voljenom kaže voljeni, i prema njemu je bio ljubazan kao voljeni prema voljenom, i povjerio mu je ono što voljenom povjerava voljeni, i svoju tajnu su sakrili, nikome je ne otkrivši.

Na tako nešto aludira i Ibn El-Farid, kada kaže:

Nasamo sam sa Voljenim bio

Naš je susret jednu tajnu krio

Tananiju nego blagi lahor

Neosjetno što se primirio.

Ovakav je stav većine sufija, koji vele da se Uzvišeni Allah približio Vjerovjesniku, s.a.w.s., a to približavanje Uzvišenog je bilo na Njemu doličan način. Uz to, oni također govore i o (Vjerovjesnikovom, s.a.w.s.) viđenju (Uzvišenog).

U vezi sa riječima Uzvišenog: "Pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio", neki od sufija vele: "Pogled Vjerovjesnika, s.a.w.s., nije skrenuo niti se osvrtao ni prema Džennetu i njegovim ljepotama a ni prema Džehennemu i njegovim strahotama, već je bio usmjeren prema Hakku, i nije prekoračio granicu pravoga puta."

Ebu Hafs Es-Suhrewerdi veli: Pogled mu nije skrenuo, s obzirom da mu on nije zaostajao za srčanim vidom, niti je u odnosu na njega bilo šta propustio, i nije prekoračio, to jest, "nije preticao srčani vid niti premašivao vlastiti stupanj."

Mi otvoreno i nedvosmisleno velimo ono što veli imam El-Alusi: "Ja velim da je (Vjerovjesnik) s.a.w.s., vidio svoga Gospodara i da mu se Uzvišeni, na način kako dolikuje, primakao, shvatio ti doslovnost Uzvišenog Teksta onako kako vele oni koji imaju otkrovenja, ili pak onako kako veli Et-Tibi, pa ti o tome razmisli, a Allah je taj koji daje ispravnost i uputu." Fraza: "Na način kako dolikuje" eliminira potrebu za sporenjem, a Allah najbolje zna. ...[42]

Čini nam se da ova dva citata od rahmetli Abdulhalima Mahmuda dovoljno kazuju da bi se moglo osjetiti kakva se sve razmišljanja i tumačenja kod islamske uleme javljaju glede pitanja viđenja Muhammedovog, alejhisselam, na Mir'adžu.

Izgleda nam interesantnim na ovom mjestu još samo navesti sljedeći citat od Ebu Bekr Siradžudina:

... Vrhunac uznesenja njegova (Muhammedova, alejhisselam, prim. autora) bijaše Drvo Lotosovo kraja najdaljeg. Tako je ono nazvano u Kur'anu. U jednom od najstarijih tumača, osnovanom na izrekama Vjerovjesnikovim, rečeno je: ''Drvo Lotosovo ukorijenjeno je u Prijestolju Božijem, i ono označava kraj znanja svakog znalca, bio on melek ili poslanik-vjerovjesnik. Sve iza njeg jest tajna skrivena, nepoznata svakom osim Bogu Samom''. Na tom vrhu svih svjetova Džibril mu se pokaza u svom punom melečkom sjaju, upravo onakav kakav je prvotno stvoren. Tada, kako to Objava kaže: Kad je Drvo Lotosovo prekrivalo ono što prekriva, oko ne skrenu niti pređe; doista on vidje najveći od svih znakova Gospodara svog. Prema tumačenju, Svjetlo Božije spusti se na Drvo lotosovo i prekri ga kao i sve ostalo, a oko ga Vjerovjesnikovo pri tom gledaše bez treptanja i skretanja od njeg. Takav bijaše odgovor, ili jedan od odgovora, na molitvu sadržanu u riječima njegovim: ''Tražim utočište u Svjetlu Lica Tvog''. ...[43]

Svako ima pravo na svoje razmišljanje, ali uvijek ostaje samo reći da dragi Allah najbolje zna. Mada smo i mi bliži stavu da je Resulullah, Muhammed, alejhisselam, u noći Mir'adža u sferama Arša i Kursijje uistinu vidio manifestaciju dragog Allaha, beskonačnog Boga u konačnom svijetu, onakvu kakvom se On, hvaljen neka je, htio pokazati Svome poslaniku, zaista želimo istaći to da pitanje viđenja uopće nije stvar o kojoj mi, smrtnici koji pokušavamo biti iskreni muslimani i valjani sljedbenici Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, trebamo mnogo razmišljati, a kamo li tek ulaziti u beskorisne rasprave u kojima se samo gubi vrijeme i energija. U ovo smo ubijeđeni zbog toga što smo sigurni da je sva ljepota i kakvoća prisnog kontakta i razgovora između dragog Allaha i Njegovog poslanika nešto što se tiče samo odnosa Resulullaha i dragog Boga, odnosno to je kvalitet ''horizontalne dimenzije'' odnosa[44] Muhammeda, alejhisselam, prema dragom Allahu. Dakle, u suštini pitanje viđenja je nešto što se tiče samo Resulullaha, alejhisselam, lično, a ono o čemu mi ostali trebamo razmišljati jeste najljepši dar koji mi dobismo u toj mubarek noći Israâ i Mir'adža, a to je namaz kao lični mir'adž svakog pojedinca među nama.

Namaz, najljepši plod blagoslovljenog putovanja

Kako maločas rekosmo, sve neizmjerne ljepote i blagodati veličanstvenih znamenja svih sedam nebesa, Bejtul-ma'mura, Sidretul-muntehaâ, Arša i Kursijje, sva najljepša i najuzvišenija kakvoća maksimalne bliskosti dragom Bogu i direktnog komuniciranja sa Njim, kao i sve ostale, i znane i ne znane, ljepote, svetosti, mudrosti i blagodati Israâ i Mir'adža, sve to pripada isključivo Muhammedu, alejhisselam. Sve to je najplemenitiji dar dragog Allaha njemu lično, a za sve nas ostale samo su ozračja ovog mubarek putovanja koja su izražena u vidu mnogobrojnih mudrosti i pouka neizmjerne vrijednosti i ljepote, što ih svakako možemo, trebamo i čak moramo odatle crpiti.

Međutim, dragi Allah, Svemilosni, Samilosni pun je milosti prema robovima Svojim i On uistinu zna koliko su srca iskrenih vjernika, ionako ispunjena ljubavlju prema Njemu i Njegovom poslaniku, sklona žudnji da i ona, makar i u onoj najmanjoj mjeri koliko im Njegovom voljom priliči, okuse te prelijepe plodove Mir'adža i veličanstvene osjećaje krajnje bliskosti Njemu, pa je On, najljepša i sva hvala Njemu na tome, omogućio svakom pojedincu, koji to želi, da može imati svoj lični Mir'adž, svoj lični prijem, audijenciju i direktan susret sa Njim ''licem u lice'' (naravno, shvaćeno u smislu nemanja nikakvog posrednika između uzvišenog Rabba i Njegovog roba). Gotovo da se srce rastopi od neizrecivo velike milosti i neizrecivo veličanstvene blagodati koja nam je ponuđena: Bog, dragi Allah Lično nam omogućava da svakodnevno imamo prijem kod Njega, da sa Njim razgovaramo, da Mu se i mi, baš poput Poslanika u noći Mir'adža, približimo do krajnje granice bliskosti ... Slavljen neka je Allah, pa On je, nije šala, omogućio svakome od nas pojedinačno da možemo imati krajnju bliskost neposredne komunikacije sa Njim, i da mi, koji se u vertikalnoj dimenziji bliskosti Bogu nikada i nikako ne možemo niti iz daleka približiti deredži Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, u horizontalnoj dimenziji upravo taj isti stepen možemo, slavljen neka je dragi Allah, čak i dosegnuti. Ovo je, po našem dubokom ubijeđenju, a dragi Allah svakako je jedini Koji sve zna, ono što Muhammed, alejhisselam, želi reći u onom znamenitom hadisu gdje kaže da je on imao svoj Mir'adž, a da je namaz Mir'adž svih muslimana.

Eto, tako je namaz, koji je bio poznat i prakticiran i prije ovog mubarek putovanja, tada dobio novi mubarek sadržaj, novo suštinsko svojstvo neizmjerne ljepote i koristi za klanjače, svojstvo ''svakodnevnog prijema kod dragog Allaha''.

Osim ovoga, na Mir'adžu je propisano da se namaz, koji se ranije klanjao samo dva puta u toku jednog dana i noći, ubuduće sve do Sudnjeg Dana ima obavljati pet puta u tom istom periodu, a iz ranije navedenih hadisa koji o tome govore, jasno se vidi još jedno ozračje neizmjerne milosti Samilosnog, Koji je vjernicima prvobitno propisanih, za njih svakako preteških, pedeset namaza, postepeno smanjivao sve do broja pet, a opet zadržavši nagradu za prvobitnih pedeset. Naravno da je dragi Allah oduvijek znao da je ljudima preteško obavljati pedeset namaza dnevno, pa je zato iz Svoje milosti podario da Musa, alejhisselam, bude sevep poticanja Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, da se vraća i moli Ga za smanjenje, koje je svakako već unaprijed bilo predodređeno.

Ovo smanjenje broja namaza na pet a zadržavanje nagrade za prvobitnih pedeset jedan je od najljepših primjera naročite neiscrpne milosti dragog Allaha prema vjernicima, koja je ozračje Njegovog lijepog imena ''Rahim – Samilosni''.

Tako Samilosni hoće da vjernike, iskrene i čestite muslimane, sljedbenike Njegove upute i Njegovog poslanika, između mnogobrojnih drugih izljeva milosti prema njima, nipošto ne opterećuje teretima teških vjerskih zaduženja – već im ih maksimalno olakša, da ih sačuva od kazne ako šta nehotice ili u zaboravu urade, da im ne stavlja u vjersku obavezu ono što ne mogu podnijeti, da im izbriše grijehe, oprosti im, smiluje im se i na Zemlji ih pomogne protiv svih njihovih neprijatelja. Sve ovo postade ovjekovječeno kroz sljedeće ajete časnoga Kur'ana koji, svi mufesiri se u tome slažu, biše objavljeni upravo u noći Mir'adža:

Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi.

Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! (2:286)

Es Siddik

Kada je došlo vrijeme povratka Džibril je poveo Muhammeda, alejisselam, natrag do Stijene u Bejtul-makdisu, odakle su poletjeli na jug u pravcu Meke. Budući da su letjeli iznad uobičajenog karavanskog puta, tzv. ''sjeverne rute'' kojom su se karavane kretale od Sirije i sredozemlja ka Meki i natrag, Muhammed, alejhisselam, je, iako je još bila noć, voljom dragog Allaha, mogao jasno uočiti i zapamtiti pozicije nekoliko karavana koje su prestigli. Pred samo svanuće Džibril ga je vratio do Kabe i nakon selama, odvevši buraka sa sobom, otišao. Kada se potpuno razdanilo Resulullah, Muhammed, alejhisselam, je otišao do Kabe i ljudima koje je tamo zatekao počeo govoriti o svome netom završenom čudesnom putovanju u Jerusalem. Iako je svima redom, kako se prenosi, tada govorio samo o Israu, izostavljajući pomen nebeskog uzdignuća, Mir'adža,[45] ipak su mnoga srca, kako to obično biva kada su natprirodne pojave, mu'džize u pitanju, osjećala čuđenje i nevjericu, a neki su se, naročito Ebu Džehl, otvoreno izrugivali i ismijavali, ''namirisavši'' zgodnu priliku da Poslanika proglase ludim, s obzirom da su čak i kurejšijska djeca znala da put od Meke ka Siriji i Jerusalemu u jednom pravcu traje oko mjesec dana. Ali bez obzira na sav trud Ebu Džehla i njegovih istomišljenika, ipak su neki od Kurejšija sa ozbiljnim interesovanjem pratili Poslanikovo izlaganje, pa su ga neki od njih, oni koji su ranije posjećivali Jerusalem i Bejtul-makdis, pitali da im opiše njegov izgled. Muhammed, alejhisselam, je počeo opisivati izgled Bejtul-makdisa, ali je u jednom trenutku osjetio nesigurnost oko nekih detalja i tada je došlo do još jednog čuda, istina samo njemu vidljivog, kada je, milošću dragog Allaha, svojim očima jasno mogao vidjeti viziju Bejtul-makdisa nedaleko od sebe, pa je nastavio opisivanje Bejtul-makdisa gledajući u njega. Kada je završio sa opisom, oni koji su ga upitali mogli su samo potvrditi potpunu tačnost opisa. Već ovo je nekima bio jasan znak da odbace ismijavanje i ozbiljnije razmisle o svemu što im je kazano, a to se još više pojačalo kada im je Poslanik rekao gdje se trenutno nalaze nekolike karavane koje su očekivali iz Sirije i kada će stići, što se kasnije potpuno obistinilo.

I ovo Poslanikovo čudo je, dakle, imalo višestruk efekat na ljude. Oni koji ionako neće da vjeruju potpuno su ga odbacili i još više se učvrstili u pogrešnom ubijeđenju da Poslanik ne govori istinu ''jer je nemoguće da čovjek samo u jednoj jedinoj noći prevali tako dalek put''.[46] Neki od onih koji su se kolebali, oni koji su takođe bili zaslijepljeni svojim razumom koji ne može da prihvati natprirodno čudo, nažalost i na svoju veliku štetu, sami su sebe još više udaljili od islama i spasenja. Međutim, isto su tako neki od kolebljivaca, uočivši istinitost Poslanikovog opisa Bejtul-makdisa i informacije o prispijeću očekivanih karavana, milošću dragog Allaha, svoja srca približili islamu.

Što se tiče vjernika, koji su već bili čvrsto i iskreno u islamu, oni su bez sumnje prihvatili istinu od Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, i tako još više, Allahovom milošću i uputom, učvrstili svoju vjeru. Naročito je u tom smislu upečatljiv primjer Ebu Bekra, koji, kada mu neki donesoše vijest da Muhammed, alejhisselam, trenutno govori kod Kabe kako je u protekloj noći otišao do Jerusalema i vratio se nazad i kada se uvjerio da Poslanik to zaista govori, samo reče da čim te riječi izlaze na Poslanikova mubarek usta, onda su one sigurno sušta istina u koju nema sumnje, i potom još dodade da on bez imalo sumnje vjeruje i svjedoči kako Muhammed, alejhisselam, svakodnevno dobiva vijesti sa neba, što je još veće čudo od jednonoćnog putovanja na relaciji od mjesec dana. Ovo je najbolji primjer onoga što smo u ovom kazivanju o Israu i Miradžu već do sada nekoliko puta rekli, da u natprirodne stvari ljudski razum mora prvo vjerovati, pa tek onda može, Allahovom milošću, osjetiti ''višu logiku'' u njima. Zbog ove čvrstoće uvjerenja u istinitost svih njegovih riječi, Muhammed, alejhisselam, je toga dana dao hazreti Ebu Bekru nadimak ''Es Siddik'' što znači ''Onaj koji jako, čvrsto i nepokolebljivo svjedoči istinu''. Na kraju, vam, poštovani čitaoci, želimo prirediti još jedan citat iz knjige rahmetli Abdulhalima Mahmuda sa hadisima koji govore o ovome o čemu smo upravo govorili:

... Imami Ahmed navodi predaju od Ibn Abbasa, r.a., koji veli da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: "Nakon noći mog israâ osvanuo sam u Mekki. Strahovao sam za svoj slučaj, jer sam znao da mi ljudi neće vjerovati. Naišao je Allahov neprijatelj Ebu Džehl, prišao mi, sjeo pored mene i podrugljivo upitao: 'Je li se šta dogodilo'? 'Da', rekao je Allahov Poslanik, s.a.w.s.. 'A šta?'; upitao je. 'Noćas sam bio na putovanju (israu)', rekao je. 'Dokle si išao?'; upitao je. 'Do Bejtu-l-makdisa', odgovorio je (Allahov Poslanik). 'A zatim si osvanuo među nama?'; upitao je (Ebu Džehl). 'Da', rekao je (Allahov Poslanik).

Ebu Džehl nije našao za shodno da ga tog momenta demantuje, bojeći se da će naići na neodobravanje ako pokuša pozvati i druge da to čuju. Stoga je upitao: 'Kako bi bilo da pozovem tvoje pleme, pa da i njima ispričaš to što si meni ispričao'? 'Može', rekao je Allahov Poslanik, s.a.w.s.

Zatim je Ebu Džehl otišao Kurejšijama i rekao: 'Dođite, o Luejovi potomci!' Oni su listom počeli dolaziti, sjedajući pored njih dvojice. Ebu Džehl tada reče: 'Pričaj svome plemenu ono što si i meni pričao.' Allahov Poslanik, s.a.w.s., reče: 'Noćas sam bio na putovanju.' 'Gdje si putovao?'; upitaše oni. 'U Bejtu-l-makdis', reče on. 'A zatim si osvanuo među nama?'; upitaše oni. 'Da', reče on. Tada neki zapljeskaše, a neki u znak čuđenja tako nevjerovatnoj tvrdnji staviše ruke na glave. Zatim upitaše: 'Možeš li nam opisati Mesdžid?' Među njima je bilo onih koji su putovali u to mjesto (Jerusalim) i koji su vidjeli Mesdžid (tj. Mesdžidu-l-aksa). 'Pa sam', veli Allahov Poslanik, s.a.w.s., 'počeo da ga opisujem. Opisujući ga tako, najednom mi neki detalji nisu bili najjasniji, pa sam vidio kako Mesdžid dolazi i smješta se ispred Ukajlove kuće, te sam ga ja opisivao gledajući u njega. 'Što se tiče opisa, tako nam Allaha, potpuno je tačan', rekoše oni.''

U verziji koja se prenosi od El-Hasana stoji da su se mnogi od onih koji su bili primili islam toga dana pomurtatili, a neki su otišli kod Ebu Bekra, r.a., i rekli mu: ''Jesi li čuo, o Ebu Bekre, šta priča tvoj drug? Tvrdi da je noćas putovao do Bejtu-l-makdisa, da je u njemu klanjao i potom se vratio u Mekku!'' Ebu Bekr, r.a., ih upita: ''Je l' vi to o njemu iznosite laži?'' Oni rekoše: ''Ne! Eno ga u Mesdžidu (u Mesdžidu-l-haramu), gdje o tome priča ljudima.'' Ebu Bekr, r.a., reče: ''Tako mi Allaha, ako je on to rekao, to je onda istina! I šta vam u tome ima biti čudno? Tako mi Allaha, on mene obavještava da mu u pojedinim momentima dana ili noći sa neba na Zemlju dolaze vijesti, i ja mu vjerujem, a to je još čudnije od onoga čemu se vi iščuđujete.'' Zatim se Ebu Bekr, r.a., uputio Allahovom Poslaniku, s.a.w.s., i kada je došao do njega rekao je: ''Jesi li ti, o Allahov Vjerovjesniče, ovim ljudima pričao da si noćas putovao do Bejtu-l-makdisa?'' ''Jesam'', rekao je (Vjerovjesnik). On mu reče: ''Opiši mi ga, o Allahov Vjerovjesniče, jer ja sam tamo putovao."

El-Hasan dalje veli da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: "Pa mi se (Mesdžid) ponovo vratio i ja gledao u njega'', te ga je Allahov Poslanik, s.a.w.s., opisivao Ebu Bekru, koji je na to odgovarao: ''Istinu si rekao! Svjedočim da si ti Allahov poslanik." I tako do kraja. Onda je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao Ebu Bekru, r.a.: "A ti si, o Ebu Bekre, Es-Siddik (Istinoljubivi, Iskreni, tačnije: onaj koji i riječima i djelom, odnosno svim svojim bićem potvrđuje istinu)."

Tog dana ga je prozvao Siddikom. ...[47]

Nastavit će se, inša'Allah ...

[1] Islamska tradicija, koliko je nama znano, uglavnom kaže da se mubarek putovanje Isra i Mir'adž dogodilo u noći 27. redžepa dvanaeste godine Pejgamberovog poslanstva (godinu dana prije Hidžre) što odgovara 621. godini po Isa, alejhisselamu, kada je Pejgamber imao navršene 52 godine zemaljskoga života. Zbog toga se 27. noć mjeseca svetog mjeseca redžepa naziva ''Noć Mir'adža - Lejlei-Mir'adž''.

[2] Mu'džiza je natprirodno svojstvo koje dragi Allah dariva Svojim vjerovjesnicima i poslanicima onako kako On hoće, bilo kao dar na korištenje, bilo kao očevidan znak istinitosti njihova vjerovjesništva/poslanstva, ili za bilo koju drugu svrhu koju dragi Allah odredi.

[3] Keramet je takođe natprirodno svojstvo koje dragi Allah dariva Svojim odabranim robovima i miljenicima (evlije) u granicama i za svrhe koje On odredi, s tim da keramet nikako ne može biti znak poslanstva ili vjerovjesništva, jer to nije dato evlijama. Evlije su čitav stepen ispod vjerovjesnika i poslanika i najviše što oni mogu biti je to da su oni valjani, iskreni sljedbenici poslanika svoga vremena. Oni evlijahluk upravo tako i dobijaju: po osnovu izuzetnog kvaliteta prakticiranja vjere i slijeđenja Knjige i Šerijata Allahovog poslanika svog vremena.

[4] O ovome je više rečeno u kazivanju o Jakubu i Jusufu, alejhimesselam.

[5] A ovome je govoreno u kazivanju o Davudu i Sulejmanu, alejhimesselam.

[6] Časna stijena, Sahra, jedno je od najvećih znamenja u kompleksu Bejtul-makdisa. Unutar nje nalazi se pećina za koju su vezana brojna predanja o vjerovjesnicima. Upravo sa Stijene je poletio Muhammed,alejhisselam, na buraku prilikom Mir'adža i na nju, kako se prenosi, opet sletio na povratku.

[7] Abdulhalim Mahmud, ''Isra' i Mir'adž (Muhammedovo, s.a.w.s., kosmičko putovanje)'', El-Kalem, Sarajevo, 1995.

[8] Postoje i predaje da je Poslanik na Isra i Mir'adž krenuo iz svoje kuće. Allah dragi najbolje zna.

[9] Prvi put su mu prsa otvorena i srce očišćeno još u njegovom djetinjstvu dok je boravio kod dojilje Halime izvan Meke, o čemu smo ranije već govorili.

[10] Ovo nam kazuje jedan hadis kojeg navodi imami Ahmed od Enes ibn Malika. U ovom hadisu se, istina, kazuje da se to desilo u Poslanikovoj kući, a ne pored Kabe, međutim drugi izvori kazuju da je mubarek putovanje Israâ i Mir'adža započelo iz dvorišta Kabe. Dragi Allah najbolje zna odakle je mubarek putovanje započelo, a to danas za nas uistinu nije ni bitno.

[11] Hadži hafiz Mehmed Karahodžić ''Turi Sinâ - Sinajska gora'', Mehmed Karahodžić, Sarajevo, 2004; str. 96.-98.

[12] Abdulhalim Mahmud, ''Isra' i Mir'adž (Muhammedovo, s.a.w.s., kosmičko putovanje)'', El-Kalem, Sarajevo, 1995.; str. 39.

[13] Abdulhalim Mahmud, ''Isra' i Mir'adž (Muhammedovo, s.a.w.s., kosmičko putovanje)'', El-Kalem, Sarajevo, 1995.; str. 34.-37.

[14] Abdulhalim Mahmud, ''Isra' i Mir'adž (Muhammedovo, s.a.w.s., kosmičko putovanje)'', El-Kalem, Sarajevo, 1995.; str. 39.-40.

[15] Kur’an, 2/275

[16] Abdulhalim Mahmud, ''Isra' i Mir'adž (Muhammedovo, s.a.w.s., kosmičko putovanje)'', El-Kalem, Sarajevo, 1995.; str. 41.-42.

[17] Ovo je samo naše mišljenje, a samo dragi Allah, uistinu zna, koliko ih je i koji su bili prisutni.

[18] Kada se uzme u obzir da su u to doba svi Allahovi vjerovjesnici i poslanici, osim Mesiha, Isaâ i Muhammeda, alejhimesselam, već bili prešli granicu smrti, ljudski se razum može upitati da li su tada u Bejtul-makdisu bile prisutne cjeline mubarek ličnosti ranijih Allahovih vjerovjesnika i poslanika. Za mubarek ličnosti Mesiha, Isaâ i Muhammeda, alejhimesselam, nema nikakve dileme zato što su njih dvojica tada bili u ovoj, dunjalučkoj etapi ukupnog čovjekovog života, pa bi se za njih dvojicu moglo reći da su bili prisutni u cjelini, i ruhom (duhom, dušom) i tijelom. Međutim za ranije vjerovjesnike koji su već bili okusili smrt, ponavljamo, ljudski se um može zapitati da li su oni bili tu prisutni i ruhom i tijelom, ili samo ruhom. Ljudskom raciju, koji iz svoje perspektive motri i interpretira sadržaje časnoga Kur'ana i vjerodostojnih hadisa, može izgledati logičnim da da se tijela svih ljudi, uključujući i vjerovjesnike i poslanike, generalno ne proživljavaju iz kabura prije Sudnjeg Dana; i da on tako zaključi da su na tom skupu bili prisutni samo ruhovi ranijih vjerovjesnika, dok su im tijela bila u kaburima. Nipošto ne poričući ovakav stav (koji i nama izgleda najlogičnijim), mi ipak ne smijemo sebi dati za pravo da kategorički o bilo čemu tvrdimo bilo šta, jer to isključivo pripada dragom Allahu koji je svemoguć i čini šta On hoće i kako hoće, bez i najsitnijeg ograničenja bilo čime, pa i našim razumom koji nam je upravo On dao, ali i odredio njegove granice. Da gore navedeni stav može (mada ne mora) biti pogrešan upućuju neke predaje koje dopuštaju i tjelesno proživljenje vjerovjesnika prije Sudnjeg Dana u izuzetnim situacijama i ograničenom vremenu (jednu od takvih predaja mi smo citirali u kazivanju o Davudu i Sulejmanu, alejhimesselam, koja govori o kratkotrajnom ustajanju Jošue ibn Nuna iz kabura da bi pružio očajnom Talutu uputu kako da se pokaje i nađe spas). Prema tome, samo dragi Allah uistinu za sve zna šta je i kako je, a mi smo ovu napomenu poželjeli dati upravo radi toga da upozorimo, i nas lično i sve poštovane čitatelje, da uvijek moramo imati pri svijesti da je sve što nam je dato kao metod i/ili oblik spoznaje ograničeno i da time nikada ne možemo dosegnuti apsolutnu istinu i apsolutnu tačnost. To su samo naša shvatanja i naše interpretacije. Stoga, kategorički tvrditi smijemo samo ono što nam je jasno i očevidno Objavljeno od dragog Boga bilo kroz časni Kur'an ili istinske riječi i djela Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, i to u onom istom obliku kako je objavljeno bez ikakvog našeg umovanja. Sve ono što dalje spoznajemo i zaključujemo našim ličnim odmišljanjem samo je naša interpretacija, rezultat našeg umovanja. Mi, naravno, na to imamo pravo, ali moramo biti toga svjesni i to jasno istaći uvijek navodeći da samo dragi Allah sve zna. Ova napomena, dakle, može imati značaja samo u poruci što je upravo navedosmo i sebi i ostalima, jer, glede samog namaza vjerovjesnika u Bejtul-makdisu, bitno je samo to da su oni tamo bili prisutni, a kako i u kom obliku to je za nas manje bitno. Možemo, nadamo se, imati vlastito mišljenje, ali ga ne smijemo kategorički tvrditi niti smatrati potpunom. Allaha dragog molimo da nas uputi i oprosti nam.

[19] Poznat je hadis u kojem je Muhammed, alejhisselam, upozorio hazreti Ebu Bekra, vidjevši ga kako čita neke jevrejske listove sa mogućim zapisima Tevrata, da ''čak i kada bi se Musa, alejhisselam, u tom vremenu vratio na Zemlju, ne bi mu preostalo ništa drugo nego da slijedi Muhammeda, alejhisselam.''

[20] Abdulhalim Mahmud, ''Isra' i Mir'adž (Muhammedovo, s.a.w.s., kosmičko putovanje)'', El-Kalem, Sarajevo, 1995.; str. 37., 38.

[21] Abdulhalim Mahmud, ''Isra' i Mir'adž (Muhammedovo, s.a.w.s., kosmičko putovanje)'', El-Kalem, Sarajevo, 1995.; str. 66.

[22] Hadži hafiz Mehmed Karahodžić ''Jerusalim, Bejtul-makdis'', Naba d.o.o., Visoko, 2002; str. 123.

[23] U vrijeme Israâ i Mir'adža Jerusalem je bio pod vlašću kršćanskog Bizanta.

[24] Ovako mi to razumijevamo, a svakako samo dragi Allah sve zna.

[25] Muhammed, alejhisselam, je na nebesima susretao Ruhove ostalih vjerovjesnica jer su im tijela u kaburima, a Isaâ, alejhisselam, je susreo i Duhom (Ruhom) i tijelom, jer on još nije okusio smrti, a dragi Allah najbolje zna.

[26] Primjedba autora: Misli se, koliko mi znamo da neki hadisi to govore, na polovinu ljepote Adema, alejhisselam. Budući da je Adem, alejhisselam, stvoren neposredno i direktno od strane dragog Allaha, njemu je data sva ljepota ljudskih bića, dok je Jusufu, alejhisselam, data čak jedna polovina te ukupne ljepote, a i ona je bila dovoljno velika da su žene u oduševljenju isjekle svoje ruke i uzvikivale da on nije čovjek već melek (vidjeti u Kur'anu, 12:31).

[27] Kur’an, 19/57

[28] Abdulhalim Mahmud, ''Isra' i Mir'adž (Muhammedovo, s.a.w.s., kosmičko putovanje)'', El-Kalem, Sarajevo, 1995.; str. 30.-34.

[29] Abdulhalim Mahmud, ''Isra' i Mir'adž (Muhammedovo, s.a.w.s., kosmičko putovanje)'', El-Kalem, Sarajevo, 1995.; str. 40.-41.

[30] Abdulhalim Mahmud, ''Isra' i Mir'adž (Muhammedovo, s.a.w.s., kosmičko putovanje)'', El-Kalem, Sarajevo, 1995.; str. 42.

[31] Čini nam se da se ovim htjelo simbolički iskazati koliko je Muhammed, alejhisselam, bio blizu dragom Allahu, pa je rečeno da Mu se primakao čak do daljine dvostrukog dometa strijele odapete iz luka, ili čak još i bliže od toga, a dragi Allah najbolje zna.

[32] Naravno, nema nimalo sumnje u to da su deredže svih ostalih vjerovjesnika i poslanika kod dragog Allaha izuzetno, izuzetno velike, naročito u kada su u pitanju oni posebno odabrani i među vjerovjesnicima i poslanicima: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Davud i Isa, alejhimesselam. Međutim, s obzirom na mnoge relevantne islamske izvore koji to kazuju, može se reći da je Muhammed, alejhisselam, ipak nešto, pa makar i za neku nijansu, bliži dragom Allahu (odnosno na većoj deredži) nego li bilo koji od ostalih vjerovjesnika i poslanika, a dragi Allah najbolje zna.

[33] Prenosi se da je to Džibril izgovorio iz daljine, sa one visine koju on nije smio preći, ali je, voljom dragog Allah ipak bio dovoljno blizu da može učestvovati u ovom razgovoru, a dragi Allah najbolje zna.

[34] Kur'an, 17:1

[35] Ovo je predaja koja se prema nekim izvorima veže za Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, a ovom prilikom je priređena iz zbirke hadisa ''Tako je govorio Muhammed Resulullah'' koju je priredio Ahmed Mehmedović (izdana u Tuzli, 1991.), str. 54, 55.

[36] Mi ovako shvatamo i kur'anske ajete koji, barem onako kako su prevedeni, kazuju da će čestiti i plemeniti robovi na Sudnjem Danu u Gospodara svoga (tj. u Njegovu manifestaciju) gledati: Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati (75:22,23), a dragi Allah najbolje zna.

[37] Kur’an, 17/60

[38] Abdulhalim Mahmud, ''Isra' i Mir'adž (Muhammedovo, s.a.w.s., kosmičko putovanje)'', El-Kalem, Sarajevo, 1995.; str. 38., 39.

[39] Imperfekat, to je prošlo vrijeme koje obično ima aspekt trajanja, nedovršenosti, ponavljanja glagolskog procesa.

[40] Vidi El-Alusijev komentar Kur’ana.

[41] Na prvu, posrednu objavu, u svrhu pouke, odnose se ajeti 4. i 5. sure En-Nedžm, a na drugu, neposrednu objavu, u znak počasti, odnosi se 10. ajet iste sure (prim.prev.).

[42] Abdulhalim Mahmud, ''Isra' i Mir'adž (Muhammedovo, s.a.w.s., kosmičko putovanje)'', El-Kalem, Sarajevo, 1995.; str. 93.-98.

[43] Ebu Bekr Siradžuddin (Martin Lings), ''Muhammed, njegov život zasnovan na najranijim izvorima'', str. 114., odnosno na str. 128-129 u Ljiljanovom izdanju.

[44] O našem shvatanju dvije dimenzije (horizontalne i vertikalne) odnosa roba prema uzvišenom Rabbu nešto više smo kazali u kazivanju o Musau, alejhisselam, u dijelu gdje se govori o slučaju Belama ibn Baura, pa one koji su eventualno zainteresirani za ovo upućujemo da tamo pogledaju.

[45] O Mir'adžu je kasnije govorio u mnogo intimnijem društvu svojih ashaba, a dragi Allah najbolje zna.

[46] I ovo je primjer koliko ljudski razum može biti koprena istini. Da nas dragi Allah sačuva i zaštiti.

[47] Abdulhalim Mahmud, ''Isra' i Mir'adž (Muhammedovo, s.a.w.s., kosmičko putovanje)'', El-Kalem, Sarajevo, 1995.; str. 42.-44.

Udruženje Mladi Muslimani

Navigacija pregled pretraga

Navigacija

Pretraga

Jezik

Anketa

Ko je bolja opcija za Bošnjake i muslimane cijelog svijeta za predsjednika SADa?

Naša izdanja

Novo izdanje MM: "Čovjek snuje, Bog određuje" autor Ejub Hadžić

LANET OLSUN - Anes Džunuzović