Genç Müslümanlar Derneği

Kratki historijat organizacije

Ayrıntılar

Perşembe, 25 Aralık 2014 20:29 tarihinde yayınlandı.

Anes Dzunuzovic tarafından yazıldı.

Ovaj članak predstavlja izlaganje sekretara Anesa Džunuzovića na tribinu "Alija Izetbegović i Mladi muslimani" organizovanoj od strane univerziteta "Nedžmetin Erbakan" u Konji.

Uvod

Prošlo je 11 godina od preseljenja na ahiret rahmetli Alije Izetbegovića. Bosna i posebno Bošnjaci osjećaju i rekao bih trpe veliki nedostatak. Naime, mudrost, pragmatičnost, ugled koji je imao u svijetu u mnogome nedostaju i našoj političkoj sceni, ali i našim intelektualnim krugovima. Alija nije bio samo političar, zapravo, možemo reći da su njega okolnosti u državi natjerale da uđe u politiku. I ne samo njega već čitav niz pripadnika organizacije ''Mladi muslimani'' koji su nakon pada komunizma i raspada Jugoslavije bili možemo reći jedini svjesni potrebe da se i Bosna mora kretati ka nezavisnosti i da Bošnjaci konačno moraju postati političko biće u BiH i Jugoslaviji, kako bi zaštitili svoj i interes Bosne. Komšije iz Srbije i Hrvatske su željele iskoristiti raspad Jugoslavije za formiranje tzv. Velike Srbije i Velike Hrvatske. Bošnjaci koji su bili u komunističkoj partiji toga nisu bili svjesni, kao ni bošnjačka inteligencija bliska komunistima. Zbog toga su Alija Izetbegović i njegovi prijatelji iz ''Mladih muslimana'', inače jedan dio njih tek je bio izašao iz zatvora 1989. godine, počeli su da organiziraju političku partiju to je SDA. Da nije bilo ovih okolnosti, Alija bi se vjerovatno nastavio baviti islamom, filozofijom. Jer on je prije svega mislilac i islamski filozof. Mi smo Bošnajci i Bosna imali sreću da smo u trenutku raspada Jugoslavije imali Aliju Izetbegovića i ''Mlade muslimane'' da nas organiziraju i povedu Bosnu ka nezavisnosti, a društvo ka slobodi, ravnopravnosti, ljudskim pravima. To su bili ideali Alije Izetbegovića i ''Mladih muslimana'' i za te ideale su stradali od 1945. godine pod komunizmom. Iako je ovaj skup posvećen 11 godišnjici preseljenja rahmetli Alije Izetbegovića, ja se želim u svom izlaganju referirati generalno na ''Mlade muslimane'' i kroz historijat organizacije i zajedničku sudbinu prikazati kako je moglo doći do toga da se iz ove organizacije iznjedre Alija Izetbegović, Omer Behmen, Salih Behmen, Ejub Hadžić, Hasan Čengić, Džemaludin Latić, Ismet Kasumagić, i desetine drugih koji su odigrali ključnu ulogu za Bosnu i Bošnajke, te islam na području Balkana u trenucima raspada Jugoslavije. Iako je Aliaja bio najistureniji, ipak je i on bio produkt ''Mladih muslimana'' i zato je važno da danas govrimo o ''MLAdim muslimanima'' kroz historiju, a što će vam sigurno pomoći da bolje shvatite i lik i djelo Alije Izetbegovića. Naravno, nakon izlaganja biću spreman odgovoriti na Vaša pitanja.

Razlozi osnivanja Pokreta ''Mladi muslimani''

Pokret ''Mladi muslimani'' organiziran je 1939. godine. Da bi se u potpunosti shvatio razlog formiranja Pokreta mora se posmatrati širi društveno-politički, nacionalni i historijski kontekst. Naime, 1939. godine desilo se nekoliko događaja koji su imali negativan utjecaj na Bošnjake. Bošnjaci nisu imali nacionalna prava u Kraljevini Jugoslaviji (u čijem sastavu su bile Slovenija, Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora i Makedonija) i to je bio jedan od motiva i razloga za formiranje Pokreta. Potcjenjivački odnos, potpuno minimiziranje uloge, značaja, postojanja Bošnjaka u Bosni, bilo je posebno izraženo u društvenom i političkom životu Kraljevine Jugoslavije, bez obzira na činjenicu da je postojala Jugoslovenska muslimanska organizacija (JMO) i da je njen predsjednik dr. Mehmed Spaho bio ministar u Vladi. Takav odnos srpske i hrvatske politike prema Bošnjacima kulminirao je upravo 1939. godine. Predsjednik Vlade Kraljevine Jugoslavije Srbin Dragiša Cvetković i vođa (Hrvatske Seljačke Stranke) Hrvat dr. Vlatko Maček, potpuno negirajući interes Bošnjaka, 26. avgusta 1939. godine potpisali su sporazum kojim je Bosna praktično podjeljena između Srba i Hrvata. Iste godine, baš u vrijeme kada se vode pregovori na relaciji Cvetković-Maček u hotelskoj sobi u Begradu iznenada umire predsjednik (JMO) i ministar u Vladi dr. Mehmed Spaho. Po mnogima Spaho je ubijen jer je predstavljao Bošnjake (iako nedovoljno artikulirano i nedovoljno glasno) i zato što ne bi lahko prihvatio sporazum kojim se uništava Bosna čija je cjelovitost bila njegov politički koncept i prioritet. Uz sve to Njemačka je krenula u osvajanje Evrope, a svako ko je bio politički obrazovan mogao je predvidjeti Hitlerove napade i na Kraljevinu Jugoslaviju kada za to dođe pogodno vrijeme. A Bošnjaci su u tom slučaju bili jedini narod u Kraljevini koji bi bio u potpunosti nezaštićen, bez vojske iza sebe, bez jake političke organizacije nakon smrti njenog lidera Spahe, bez jake vjerske organizacije i bilo koje druge institucije. Dakle, u ovakvom političkom i društvenom kontekstu u kakvom su se našli Bošnjaci dolazi do formiranja Pokreta ''Mladi muslimani'' kao svojevrsnog odgovora na sva ova dešavanja. Treba reći da osnivači Pokreta nisu bili zadovoljni politikom JMO, ali ni duhovnim, moralnim i kulturnim položajem Bošnjaka, a za šta nisu krivili samo Kraljevinu već i svoju duhovnu i svjetovnu inteligenciju. Postojala su kulturno-prosvjetna, staleška i humanitarna društva ali ona svojim prohrvatskim i prosrpskim orijentacijama nisu nudila rješenje za Bošnjake. Dakle, pripadnici Pokreta ''Mladi muslimani'' su spontano osjetili potrebu da intelektualno i idejno osmisle životne potrebe i ciljeve svog naroda, da doprinesu njegovoj nacionalnoj, duhovnoj, političkoj, kulturnoj orijentaciji i prosperitetu.

I još jednu stvar treba istaći. U Kraljevini Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini, pred Drugi svjetski rat, bilo je vidljivo prisustvo retrogradnih i nacionalističkih, velikodržavničkih ideologija Srba i Hrvata. Bile su u ekspanziji nacional-socijalističke i fašističke snage. S druge strane sve je jača bila i komunistička ideologija koja je predstavljana kao ''alternativa'' nacionalističkim i fašističkim ideologijama. Mladomuslimanska organizacija, kao autohtona i originalna, nije imala idejnih sličnosti ni sa jednom od predhodno pomenutih ideologija i struja. Ni sa modernistima, ni sa tradicionalistima, a pogotovu ne sa onima koji su propagirali totalitarne ideje fašističkog i komunističkog tipa. Mladomuslimanska organizacija je idejnu osnovu našla u načelima islama i humanizma. Svoju ideju su bazirali na shvatanju islama kao sistema, tako da se nisu približavali ni ljevičarskim ni desničarskim idejama.  

Osnivači Pokreta ''Mladi muslimani''

Najistaknutiji u grupi mladomuslimana bili su studenti: Esad Karađozović, Tarik Muftić, Emin Granov, Murtez Dervišević, Husref Bašagić. A prvi su im se pridružili đaci Prve muške gimnazije, tada elitne škole, a onda i drugi bošnjački slobodoumni intelektualci. Među njima je bio i Alija Izetbegović, učenik Prve realne gimnazije. Zvanično osnivanje Pokreta bilo je u martu 1941. godine. Nakon 15-ak dana rat je došao i u Kraljevinu Jugoslaviju. Alija Izetbegović se ''Mladim muslimanima'' priključio tokom Drugog svjetskog rata. Iako je bio jako mlad, rođen je 1925. godine, Alija je do priključivanja ''Mladim muslimanima'' potpuno duhovno i da kažem misaono- filozofski sazrio. On je bio iz ugledne porodice koja se iz Srbije doselila u BiH u Bosanski Šamac. Njegov djed je bio načelnik Bosanskog Šamca. Kasnije su doselili u Sarajevo. Majka Hiba mu je bila veliki duhovni putokaz, putokaz u vjeri. Od nje je praktično nasljedio vezanost za islam i Boga. Međutim, njegov filozofski duh mi nije davao mira, pa je jedno vrijeme, pred Drugi svjetski rat, kada su jačale ideje komunizma i fašizma, sebe pronašaou idejamapravde koju je propagirao komunizam. Međutim, Alija je ubrzo shvatio da je to također jedna mračna ideja, koja se samo lažno predstavlja kao svijetla strana, ali je jednako ''tamna'' kao i ideja fašizma, pa se vratio islamu. Time je zapravo učvrstio svoje vjerovanje koje je nosio do smrti. Dakle, prošao je intimni test svog vjerovanja. U tom periodu intenzivno je čitao i filozofiju, ''družio'' se sa Hegelom, Kantom, što obično kod osoba koji se bave filozofijom dovodi do dodatnog otuđenja od vjere, kod njega je zapravo učvrstilo vjeru u Allaha, dž.š. Pošto je bio raskrstio sa komunizmom i fašizmom tokom Drugog svjetskog rata ali je uspjevao izbjeći služenje vojske u bilo kojim formacijama. I jedino za njega prihvatljivo bilo je priključenje ''Mladim muslimanima'' koji su imali iste ideje. Tako je Alija kao gimnazijalac postao ''Mladi musliman''. 

 Uloga Pokreta u Drugog svjetskog rata

 ''Mladi muslimani'' su, kao što rekoh, bili antifašisti i antikomunisti. Bosna i Hercegovina je odmah na početku Drugog svjetskog rata, odnosno ulaska fašista u Kraljevinu Jugoslaviju u aprilu 1941. godine u cjelosti pripala fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH). Taj režim se brutalno obračunavao sa Srbima, Jevrejima, Romima. U takvoj državi, u to vrijeme, kada je gotovo cijela Evropa pod nogom fašizma, iz jedne zemlje kojom već vlada fašizam, oglašavaju se bošnjaki intelektualci i ulema, među njima je i veliki broj pripadnika Pokreta ''Mladi muslimani'', sa zahtjevima NDH-ovoj vlasti da ne ubijaju njihove komšije Srbe, Rome, Jevreje. Takve rezolucije nastaju u više gradova u Bosni i Hercegovini. To je najbolji pokazatelj uloge Pokreta ''Mladi muslimani'', i općenito Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu. 

Pripadnici Pokreta ''Mladi muslimani'' tokom Drugog svjetskog rata uglavno su se bavili humaniarnim radom, zbrinjavanjem bošnjačkih izbjeglica sa prostora Posavine, istočne Bosne, Sandžaka, odakle su bili protjerivani. ''Mladi muslimani'' su izbjegavali čak i obavezne aktivnosti koje su morali imati u NDH, pa je ova vlast na njih počela gledati sa podozrenjem. Osjećaj ugroženosti Pokreta natjerao je njeno rukovodstvo i članstvo koje je stalno raslo i u koje su se priključile i neke kasnije za Bošnjake vrlo bitne ličnosti poput Alije Izetbegovića, Omera Behmena, Nedžiba Šaćirbegovića, Saliha Behmena, Ešrefa Čampare; da potraže svojevrsni spas u okrilju ''El-Hidaje'', zvaničnog udruženja islamske uleme. Alija Izetbegović je bio među onima koji su pomagali izbjeglice. Jedno vrijeme tokom Drugog svjetskog rata proveo je u rodnom Bosanskom Šamcu, upravo bježeći od mobilizacijeu Sarajevu. Tamo je radio na zbrinjavanju izbjeglih Bošnjaka, na edukaciji djece, sve ono što su radili i drugi ''Mladi muslimani''. Tokom Drugog svjetskog rata pripadnici Pokreta ''Mladi muslimani'' bavili su se i obrazovanjem, edukacijom, mladića i djevojaka. Učili su ih po sijelima, u džamijama, podsticali na obrazovanje, tako da su sticali ugled u narodu, a broj pripadnika Pokreta je stalno rastao. Dakle, ''Mladi muslimani'' su svijetla obraza izašli iz Drugog svjetskog rata.

Ovdje želim reći da su Bošnjaci bili u izuzetno nezavidnom položaju u Drugom svjetskom ratu. Oni su za razliku od komšijskih naroda Srba i Hrvata rat dočekali bez naoružanih vojnih snaga. U takvoj situaciji nad Bošnjacima su se svi iživljavali, neki su jedva dočekali da se osvete ''Turcima''. Istog razmišljanja su bili i četnici (Srpske fapističke snage) i ustaše (Hrvatske fašističke snage), pa i partizani sve do 1943. godine. Samo što su neki to radili otvorenije, kao četnici, a neki perfidnije kao ustaše. U ovom kontekstu treba promatrati i formiranje ''Muslimanskih milicija'' i drugih bošnjačkih naoružanih snaga koje su trebale zaštititi sela i gradove u kojim žive Bošnjaci i od četnika i od partizana i od Nijemaca i od Italijana.

Obračun Titine vlasti sa pripadnicima Pokreta ''Mladi muslimani'' odmah nakon Drugog svjetskog rata, već 1946. i 1949. godine. 

Komunistička vlast se odmah nakon Drugog svjetskog rata odlučila obračunati sa kulturnim, vjerskim, ali i humanitarnim nacionalnim institucijama i organizacijama. Ukinuti su sve kullturne, humanitarne bošnjačke organizacije: 'Trezvenost'', ''Merhamet'', ''Gajret'', ''Preporod'', zatvorene su medrese, preuzmala se uprava nad Islamskom zajednicom. Slično je bilo i sa organizacijama i institucijama drugih naroda. ''Mladi muslimani'' su bili vjernici i što je komunistima još više smetalo bili su intelektualci koji su i politički promišljali i koji su bili istaknuti antikomunisti. Već u jesen 1945. godine u Gradskoj Vijećnici nova vlast je organizirala skup za komunističku omladinu, na koji su organizirano došli ''Mladi muslimani'' i javno istupali braneći stavove vjernika. Alija Izetbegović je bio među ''bučnijim'' i odmah je uhapšen pri izlazu iz zgrade, ali je pušten sutradan, jer je UDBA shvatila da treba ući u unutrašnjost organizacije. Od tada pa sve do raspada Jugoslavije 1991. godine ''Mladi muslimani'' će biti na meti komunističke vlasti. Već 1946. kreće obračun sa ''Mladim muslimanima'' kada u zatvoru završavaju Alija Izetbegović, Nedžib Šaćirbegović i još 10-ak pripadnika Pokreta. Alija je bio u Vojsci tada već Titine Jugoslavije kada je uhapšen. Vojni sud ga je osudio na tri godine zatvora. Alija je tada imao 21godinu, a kolika je bila njegova zrelost, duhovna, misaona , politička, vidi se iz toga što je već bio napisao knjigu ''Islam između istoka i zapada''. Nnjegova sestra koja je takođwer bila uhapšena sakrila jerukopis knjige, ali na mjestu nakome je zub vremena učinio svoje i knjiga je nakon što jeizašaoiz zatvora bila u lošem stanju, tako je da ju morao dorađivati, što je sigurno donijeloi novi kvalitet knjizi. Međutim, knjiga je iz štampe izašla tek 1984. godine. Veći obračun komunističke Jugoslavije sa ''Mladim muslimanima'' dešava se 1948. i 1949. godine kada kroz policijsku torturu prolazi nekih 1.200 pripadnika Pokreta. Mnogi su osuđeni na zatvorske kazne, a ''Mladi muslimani'' iz tog prvog poratnog perioda bilježe 13 šehida ubijenih od komunista, što u toku istrage, dakle bez presude, što nakon izricanja presude. Ni danas im se ne zna za mezare. Među ubijenim je i Esad Karađozović jedan od osnivača Pokreta, a tu su još Mustafa Busuladžić, jedan od najpoznatijih bošnjačkih intelektualaca tog vremena, u mnogome intelektualni i djelom duhovni predvodnik Pokreta, zatim Asaf Serdarević, Nurudin Gackić, Sakib Nišić, Osman Krupalija (ubijeni 1945.); Asim Čamdžić i Fikret Pločo (ubijeni pri pokušaja bijega iz Jugoslavije); Omer Stupac, Hasan Biber, Halid Kajtaz, Nusret Fazlibegović i Omer Kovač (ubijeni 1949.). Da nije bio uhapšen 1946. godine Alija Izetbegović bi vjerovatno bio među ovima koji su ubijeni 1949. Allah dž.š. je htio da ga sačuva za kasnija vremena. A veliki doprinos da Alija ne bude ponovo uhapšen te 1949. godine imao je Hasan Biber. Naime, Alija je izašao iz zatvora 40-ak dana prije hapšenja Hasana Bibera i drugih. I odmah je stupio u kontakt sa Hasanom. Pošto je bilo kratko vrijeme, a ''Mladi muslimani'' su funkcionisali tada zbog zaštite u manjim grupama,  njegovo vraćanje u ''Mlade muslimane'' nije došlo do drugih pripadnika organizacije, samo je Hasan bio sa njim u kontaktu. Međutim, Hasan tokom ispitivanja komunističke tajne policije nije otkrio Aliju.

 Djelovanje nakon izlaska iz zatvora

To je bilo specifično i teško vrijeme za ''Mlade muslimane'', praktično period borbe za opstanak. Bilo je teško stanje u cijeloj zemlji, a to se posebno odražavalo na politički nepodobne osobe kakvi su bili ''Mladi muslimani''. Mnogima su presudama oduzimana građanska prava, sprječavani su u obrazovanju, za mnoge od njih nije bilo posla. Dok je veći dio pripadnika organizacije ''Mladi muslimani'' uhapšenih 1948.i 1949. godine bio u zatvoru, Alija je vrijeme iskoristio na ženidbu, formiranje porodice i obrazovanje. Studirao je agronomiju tri godine, a onda se prebacio na Pravni fakultet i završio ga za dvije godine. Radio je kao šef gradilišta u Nikšiću u Crnoj Gori.  Međutim, čim su izašli iz zatvora i ''stali na noge'' ''Mladi muslimani'' postali su ponovo aktivni, ali ne kao organizacija već su se počeli družiti, posjećivati na sijelim, razgovarati, razmjenjivati mišljenja, a onda su neki od njih u dogovoru sa Husein ef. Đozom (velikim alimom tog vremena) počeli objavljivati tekstove u Takvimu pod pseudonimima. Tu su se isticali Munir Gavrankapetanović, Alija izetbegović, Salih Behmen, Ešref Čampara, Mehmed Arapčić, Hilmo Ćerimović i dr. Zatim se 1966. godine pokreću predavanja u Carevoj džamiji koja su vodili medresanti, ali iza kojih su stajali Omer Behmen, Munir Gavrankapetanović, Salih Behmen. Zajedno sa Husein ef. Đozom pokreću Islamske informativne novine ''Preporod'' i aktivno pišu. Među njima je bio i rahmetli Ešref Bakšić, otac našeg trenutnog predsjednika Edhema. Počinju predavanja i u Preporodovoj čitaonici, a odatle kreće inicijativa za stipendiranje studenata. Pokreću se i predavanja u Tabačkom mesdžidu, ali i u nekim džamijama u Starom Gradu u Sarajevu. To su iz ovog ugla male aktivnosti, ali u tom vremenu one su bile značajne i vrlo bitne za Bošnjake. U tom vremenu Alija Izetbegović dovršava svoju najznačajniju knjigu ''Islam između istoka i zapad'' i 1970 godine piše  ''Islamsku deklaraciju'' 

 Montirani politički proces 1983. godine

Sa smrću predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita 1980. godine počinje kriza u komunizmu Jugoslavije. Bude se i nacionalizmi, prije svih spski, a onda i hrvatski. Albanci na Kosovu traže više prava. U toj postitinoj Jugoslaviji komunisti pokušavaju svim silama da održe sistem, a kao najbolji način za to prepoznaju represivne mjere. Posebnu potrebu za dokazivanjem svog komunisitčkog opredjeljenja imali su komunisti iz BiH. Da bi se dokazali oni su montirali političko-sudski proces protiv grupe Mladih muslimana sa optužbama za rušenje ustavnog poretka. Naravno, u ovom politički montiranom procesu nezaobilazna je uloga i jakih srpskih komunista koji potpadaju pod sve veći utjecaj srpskih nacionalista okupljenih oko Srpske akademije nauka i umjetnosti. Dakle, tada bivaju uhapšeni Alija Izetbegović, Omer Behmen, Salih Behmen, Derviš Đurđević, Ismet Kasumagić, Edhem Bičakčić, Hasan Čengić, Džemaludin Latić, Mustafa Spahić, Melika Salihbegović, Đula Bičakčić, Husein Živalj. Kao glavni argumenti za optužnicu bili su knjiga ''Islamska deklaracija'' Alije Izetbegovića, zatim put nekoliko optuženih u Iran. Dakle, potpuno bezazlene stvari zbog koji su osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Sa padom komunizma u Jugoslaviji 1989. godine svi politički zatvorenici pa i ova grupa ''Mladih muslimana'' biva puštena na slobodu. 

Mladi muslimani danas

''Mladi muslimani'' su obnovi rad, odnosno iz ilegale se vratilu u legalu 1991. godine, nakon demokratskih promjena u Jugoslaviji. ''Mladi muslimani'', na čelu sa Alijom Izetbegovićem, Omerom i Salihom Behmenom, Džemaludinom Latićem, Hasanom Čengićem, Edhemom Bičakčićem, Ismetom Kasumagićem, odmah po izlaskuiz zatvora  organizirali su Bošnjake politički, formirali su SDA, a politika je BiH odvela do nezavisnosti i organiziranja odbrane od agresije. Obnovili smo nacionalne institucije poput ''Merhameta'', ''Preporoda'', otrgli Islamsku zajednicu iz ralja UDBA-e (obavještajna službe). Alija Izetbegović je u ovom procesu bio predvodnik. Ponio je na sebi najveći teret, a imao je podršku provjerenih prijatelja ''Mladih muslimana'', na koje se dobro oslanjao i sa kojima se savjetovao za svaku bitnu odluku. Danas, odnosno nakon agresije bavimo se edukativnim radom, nacionalnim i vjerskim buđenjem i otrježnjenjem Bošnjaka, borimo se za državu BiH, sve to kroz razne aktivnosti, tribine, predavanja, okrugle stolove, pisanje i izdavanje knjiga, organiziranje naučnih skupova, izradu dokumentarnih filmova itd.