Dan Qudsa - Ramazan 1425.h.g.

Tradicionalno obilježavanje dana Qudsa - Dana podrške omladini Palestine i ove je godine ostvareno zadnjeg petka u mjesecu Ramazanu

Dan podrške omladini Palestine

Tradicionalno obilježavanje dana Qudsa - dana Podrške omladini Palestine i ove je godine ostvareno zadnjeg dana u mjesecu Ramazanu, u petak, 12.11.2004. iza džume namaza, u 13 sati.

U svečanoj sali Doma Vojske Federacije BiH jednosatni program je obuhvatio politički komentar sa analizom trenutne situacije, izlaganje predstavnika Palestinske ambasade u povodu smrti lidera PLOa Jasera Arafata, izvođenje ilahija posvećenih Qudsu i borbi muslimana kako u Palestini tako i u Bosni te jednu novinu u odnosu na obilježavanje prethodnih godina - nagradni konkurs za učenike osnovnih škola za pisani rad na temu "Živjeti danans u Palestini".

Veliko interesovanje je izazvao istup gospodina Mufida Memije, dugogodišnjeg TV urednika spoljnopolitičkog programa, eksperta za pitanja bliskoistočne krize i pitanja Palestine, uz to i nekadašnjeg savjetnika predsjednika Alije izetbegovića.

Smrt predsjednika Jasera Arefata je ovom manifestacijom na najdostojanstveniji način obilježena u Sarajevu, što je potvrdio i svojim dirljivim obraćanjem Njegova ekselencija ambasador Palestine gospodin Majed Marouf.

Posjeta ovoj manifestaciji, i pored toga što se održavala u vrijeme kada su mnogi spriječeni da dođu zbog drugih obaveza, je potvrdila da muslimani Bosne i Hercegovine saosjećaju sa narodom Palestine i da žele da prisustvuju ovakvim skupovima čak i kad nema mjesta za sjedenje.

Program je obogaćen sa četiri ilahije na bosanskom i arapskom jeziku u izvođenju hora "Fatih" bez instrumenata, koje su izvođene kao intermeco pojedinih izlaganja ove manifestacije i čitanja nagrađenih radova konkursa.

Tročlana komisija za izbor najboljeg rada na konkursu "Živjeti danas u Palestini" za učenike sarajevskih osnovnih škola koje su prihvatile sudjelovanje u ovogodišnjoj manifestaciji obilježavanja Dana Qudsa, na čelu sa predsjednikom žirija, uglednim književnikom gospodinom Isnamom Taljićem izabrala je 3 rada za predviđene nagrade i dva rada za pohvale.

Učenicama, kao i njihovim nastavnicama su uručene prigodne nagrade. Njihove radove možete pročitati na narednim stranicama ovog sajta.

1. mjesto na nagradnom konkursu - Aida Hodžić

PALESTINA - ZEMLJA BOLA

Stojim pred mezarjem na Kovačima i učim Fatihu hrabrim borcima, šehidima koji su poginuli u ratu. Zahvaljujući njima Bosna je stekla svoju slobodu i svaki čovjek i dijete u njoj. Sjetih se Palestine, zemlje Bliskog istoka. Zemlja koja plače i vidim ulicama teku potoci krvi nevinih žrtava.

Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini poruke koje su stizale iz Palestine su riječi utjehe. U toj prelijepoj zemlji godinama se vodi rat.

Taj prokleti rat sebično oduzima živote nevinih ljudi i djece. P rokleti da su i oni koji su ga započeli zbog pohlepe i sebičnosti. Oni nisu ljudi već vukovi koji krvoločno ubijaju svaki plijen koji je zalutao i slučajno se našao u nihovom čoporu.

Znam iz priča roditelja i starijih ljudi kako je to živjeti u ratu, a je se sjećam kao kroz gustu maglu tih granata koje su oduzimale život mojim najmilijima i zauvijek ostavile ožiljak na mom srcu. Zato mogu razumjeti palestinsku djecu i njihovu bol, tugu, patnju što moraju u školu ići a nesretni biti. Mogu razumjeti majčinsku bol zbog gubitka svog djeteta a mene tako boli srce, duša mi se steže kad pomislim na tu jadnu djecu koja preživljavaju taj strašni rat.

Sad će i Bajram i svi se muslimani raduju, a i djeca Palestine će osjetiti radost jer u njihovim srcima je dosta boli koja ih razara. Oni samo žele da se rat završi i završit će se jednog dana. Imat će slobodu koju toliko žele, ali rat će ostaviti trag duboko urezan u srcima njihovim koje ni vrijeme neće moći izliječiti.

Pošla sam prema Vratniku jecajući jer sam i ja osjetila taj bol palestinske djece. I ja sam nekad preživjela sve to i ja znam kako to boli i razara dušu i srce. "Bo že, zašto je i počeo taj rat?",, pitala sam se iako sam odgovor već znala. Zbog pohlepe i sebičnosti bezdušnih čije su ruke okaljane krvlju nevinih žrtava.

Ne mogu ih mrziti već samo žaliti. Ako ih ne stigne pravda na ovom svijetu stići će ih na onome svijetu jer Bog je mudar i sve zna. O n kažnjava nevjernike zbog grijeha njihovih a ove vukove stići će najveća patnja koja nikad neće prestati!

Aida Hodžić VII b

OŠ "Hamdija Kreševljakovića"

2. mjesto na nagradnom konkursu - Berina Delalić

ŽIVJETI DANAS U PALESTINI

Gledam svoje slike iz rata. Na jednoj od slika je naša kuća sa velikom rupom na zidu koju je napravila granata višecjevnog bacača raketa u zimu 1993. U to vrijeme dva dana je naše naselje granatirano VBR-om u potpuno isto vrijeme. Prvi dan granate su pale ispred i iznad naše kuće. Ispred kuće dvoje ljudi je poginulo-majka i sin. Drugi dan, granata je udarila u zid naše kuće. U susjednoj sobi je bilo osam osoba od čega troje djece i troje starijih ljudi. Bila sam bolesna i imala sam visoku temperaturu, a kada je granata udarila, mama mi je stavila jastuk na glavu da bi me zaštitila. Na našu sreću, svi u sobi smo ostali živi. Gledam dnevnik na televiziji, vijesti iz Palestine. Isti prizor kao na mojoj slici iz 1993. Rupa u zidu od granate. Pitam se: da li su ljudi ostali živi u toj sobi, da li je neko dijete bilo bolesno i imalo visoku temperaturu?

Posmatram drugu sliku iz albuma. Na njoj je naša kuća srušenog krova mjesto kojeg je stavljen crni najlon. Mama mi priča o zimi 1994. godine kada je pao veliki snijeg. Moj otac je tada čitavu noć skidao snijeg sa nešeg krova od najlona da ne bi napadao još veći snijeg koji bi nam srušio krov.

Ponovo vijesti iz Palestine: gledam kuću bez krova i pitam se da li u toj kući neko živi i da li im prokišnjava plafon?

Još jedna tužna ratna slika: rođak i ja onako mali i bezbrižni jedemo leću. Na prizorima koje svakodnevno objavljuju u dokumentarnim programima vidim palestinsku djecu u pojasu Gaze i na Zapadnoj Obali i pitam se imaju li ova djeca nešto više od leće i riže?

Za vrijeme rata kod nas, ja sam imala tri godine i bilo mi je jako teško. Nakon mnogih snimaka rata koji trenutno bukti na području Palestine, pomislim: kako je djeci koja su svaki dan izložena opasnostima, riziku od granata, gladi...

Ja sam to doživjela, i mnogo mojih vršnjaka i druga djeca su se nedužna mučila pa i nastradala, ali mislim da su te patnje manje nego one koje doživljavaju djeca Palestine. U BiH, rat je trajao oko četiri godine, dok u Palestini rat traje jako dugo. Djeca se rađaju u ratu, idu u školu u ratu, mladići se žene, imaju svoju djecu u ratu – čitav jedan ljudski vijek. TO ne mogu ni da zamislim iako sam doživjela rat.

Zbog toga mislim da je palestinskoj djeci izuzetno teško jer ne vide kraja ratu, ali im ostaje nada da će jednoga dana imati svoju domovinu iz koje ih niko neće progoniti, da će doći kraj njihovim patnjama i da će oni i njihovi potomci živjeti u miru i slobodi.

DELALIĆ BERINA

PROF. NASIHA NOVIĆ

3. mjesto na nagradnom konkursu - Arslana Dedajić

DJECI PALESTINE

Tebi se svijete Samo ratuje

A tamo jedno dijete Plače i tuguje

Dijete Palestine Slobodno sniva

A na javi samo može Baciti kamen

Na željeznog diva.

A ko može da ga utješi? A ko može da ga zagrli?

Da li ima oca, majku, brata,

ili su i oni žrtve rata?

Želim mu poslati osmijeh,

Želim mu pružiti ruke,

Želim mu pružiti nadu,

Da prestanu njegove muke.

I mnogo dobroga još želim

Za njega i njegovu zemlju

Da nepravde više ne bude!

Da nepravde više ne bude!

Hej, čuješ li svijete

Tamo plače neko dijete

Ali kroz suze ono gleda daleko, daleko

I vidi svoju majku, svoga oca

Svoju sestru, brata, druga.

Vidi ih kako trče poljima slobode

I to mu daje snagu

Da baca kamen

Na željeznog diva.

Hej, vidiš li svijete

Vidiš li kako ratuje dijete

Kamenjem protiv željeznog diva

Kamenjem protiv željeznog diva.

Dedajić Arslana VIII-1

OŠ "Edhem Mulabdić"

Rad za pohvalu - Minela Guta

Kuds - Palestina

Gori kudus, zemlja sveta

To je bruka cijelog svijeta

Svi gledaju nijemo samo

Mi u Bosni to dobro znamo

Boli srce, boli duša

Sve me boli zbog kudusa

Boli srce, boli duša

Krv se lije kod kudusa

Dan do dana - sve su isti

Stenje huda sirotinja

Niko neće da ugasi

Ratni fitilj - tinjal, tinja

Da ne vide, svi se prave

Kako ginu žene, djeca

Ko nojevi sagnu glave

Palestina jecal, jeca

Molim Boga Milostivog

Nek' Kudusu sunce grane

Da postane zemlja mira

Nek rat već jednom stane.

Guta Minela VIIb

OŠ "Hamdija Kreševljaković

Rad za pohvalu - Kanita Talić

SJEDIM U TOPLOJ SOBI I RAZMIŠLJAM.

Rodila sam se 1993. godine, u najteže ratno doba.

Mala sam bila, ne sjećam se, ali snimci sa kamere me uvijek podsjete na te godine. Sudeći prema snimcima bilo je veoma teško preživjeti. Dane smo provodili u podrumima.

Razmišljam kako je vama sada. Gdje se vi krijete, kako jutro dočekujete? Da li vas mogu utješiti ako vam kažem da je i meni i mom narodu bilo isto. Da vam pružim malo hrabrosti i nade da će i to jednom proći. Koliko dana i noći još mora proći? Koliko straha i suza ćete isplakati? Koliko boli i patnje ćete još osjetiti? Koliko? Koliko?

Ja gledam, čitam i slušam o vašoj patnji. Ja znam kako je vama jer je i nama bilo isto. Vaša bol je i moja bol. Ja sam dočekala toplinu doma, a vjerujte i vi ćete.

Vjerujte u to!

Jer kada oluja prođe sve će se smiriti, polahko nicati i sređivati.

I Palestina će nicati ljepša, jača a vi ćete biti njeni čuvari.

KANITA TALIĆ Va

OŠ,,Hamdija Kreševljaković,,