Proces iz 1983.

Detalji: Objavljeno ponedjeljak, 25 Februar 2008 13:09; Autor Emir Mehmedović

Proces grupi muslimanskih intelektualaca 1983.

Proces grupi muslimanskih intelektualca, predvođenih istaknutim članovima pokreta "Mladi Muslimani" pokrenut početkom 1983. godine od strane SKJ, je bio uvod u sva kasnija bitna politička događanja u BiH, a posebno ona u vezi sa Bošnjacima. Ovim političkim procesom, iako to njegovim tvorcima nije bio cilj, u bosansku javnost su lansirana imena koja su početkom devedesetih, dakle nakon samo 7-8 godina, preuzela političko vođstvo Bošnjaka i BiH.

Na ovom montiranom suđenju 13 intelektualaca Bošnjaka osuđeno je na zatvorske kazne u ukupnom trajanju od 90 godina. U toj grupi bili su Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Ismet Kasumagić, Edhem Bičakčić, Husein Živalj, Rušid Prguda, Salih Behmen, Mustafa Spahić, Melika Salihbegović, Džemal Latić, Derviš Đurđević, Đula Bičakčić.

O značaju i ulozi ove grupe možda najbolje govore riječi samih kreatora procesa, tadašnjih bh. komunističkih moćnika, koje navodi dr. Šaćir Filandra u svojoj "Bošnjačkoj politici XX. stoljeća" koji kažu:

"Grupa je višestruko povezana s inostranstvom, Bečom, Istanbulom, Teheranom, Bagdadom, s emigrantima koji djeluju s pozicija antikomunizma, a išli su i na kongres pomirenja šija i sunita u Teheran, gdje su figurirali kao predstavnici muslimana Jugoslavije."
"Njihovo (grupe muslimanskih intelektualaca opaska E.M.) ekstremističko istupanje, rekao bih, potpuno je identično platformi terorističke organizacije, koju naša novija istorija poznaje pod imenom "Mladi Muslimani." On je mladomuslimanski pokret optužio za antikomunizam, panislamizam, suradnju s okupatorom i zato što su sebe smatrali "zaštitnikom muslimanskih interesa". Cilj je "islamizacija Bosne i stvaranje islamske države u Bosni i Hercegovini" i s tim ciljem "bivši mlado-muslimani i njihovi sljedbenici" povezali su se putem obavještajnih mreža s društvenim kretanjima u islamskom svijetu. Drugo obilježje grupe, prema njegovim riječima, jeste to da su to "intelektualci i to tehničkih struktura", što upućuje na njihovo "pridržavanje stava o nesposobnosti muslimanskog sveštenstva da trajno i efikasno djeluje na takvoj platformi i da se u profiliranju autentične muslimanske inteligencije traži realni socijalni agens za društvenu i dugoročnu akciju".

Platforma i aktivnost grupe "ima dugoročan karakter". "Nisu nigdje pokazani znakovi nestrpljenja, znakovi da se iskoristi samo dati trenutak za nekakav definitivni cilj, no naprotiv, taj dati trenutak i naše političke i druge teškoće korištene su za fundiranje jedne dugročne aktivnosti. Drugo obilježje je ta tzv. islamizacija." Ta islamizacija očituje se Izetbegovićevim stavom "da ... jedino Islam ima... pravi odnos prema integralnom čovjeku", a "ona je u stvari jedan pokušaj modernizacije Islama, i pokušaj da se on učini prijemčivim ovdje prije svega, na zemlji sve do optužbe svećenstva da je reduciralo Kur´an na svetu knjigu". U našim uvjetima to znači "potpuno izbrisati crtu koju mi obično zovemo razlika između crkve i države... - jer te crte više nema, odvojenosti nema. Država to je Islam i obrnuto, to je jedno".

Na osnovu ovih i ovakvih optužbi ova grupa je osuđena na višegodišnje zatvorske kazne koje su izdržavali u KP domovima u Foči i Zenici.