Procesi Mladim Muslimanima 1946-49.

  • Štampa

Odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata jugoslovenska totalitarna komunistička vlast je krenula sa proganjanjem svojih političkih protivnika. Jednu od potencijalnih opasnosti za svoj režim komunisti su vidjeli u Organizaciji "Mladi Muslimani" koji su tokom i neposredno nakon rata, prvenstveno svojim radom i djelovanjem, te nepokolebljivim stavovima, uspjeli u svoje članstvo uvesti više hiljada muslimanskih omladinaca.

 

Prvi šehidi ove organizacije pali su još u toku Drugog svjetskog rata. Bili su to Asaf Serdarević, Nurudin Gackić, Sakib Nišić i Osman Krupalija koji su od strane 11. krajiške brigade strijeljani u blizini Viteza, gdje su uhvaćeni dok su iz Posavine prevozili pomoć u namirnicama namjenjenu muhadžirima u Sarajevu. Prva posljeratna žrtva, šehid MM bio je rahmetli Mustafa Busuladžić, kojeg su strijeljali komunisti 29. juna 1945. godine.

Želji KP za ateizacijom zemlje, koja se provodila i sredstvima prisile, uz pojedinačne i neorganizovane istupe nekih bošnjačkih uglednika, suprostavljali su se samo "Mladi Muslimani".

Kada su SKOJ-evci 1946. godine na skupštini Preporoda, organizovanoj u tadašnjoj Belediji (Vijećnici) htjeli preuzeti rad ovog kulturnog društva tome su se otvoreno suprostavili Mladi Muslimani. Tada je uhapšena i prva grupa članova ove organizacije predvođena Alijom Izetbegovićem, Ešrefom Čamparom i Nedžibom Šaćirbegovićem. Slijedeće godine uhapšeni su još neki članovi Mladih Muslimana kao što su Vahid Kozarić, Ismet Kasumagić i drugi. Te prve grupe uhapšenih uglavnom su osuđivani na "kraće" kazne zatvora (od 1 do 4 godine). Pravi proces nastaje tek 1949. godine.

Te godine komunističke vlasti su krenule u akciju gušenja ove organizacije, koju su bez imalo argumenata proglasili terorističkom i nenarodnom. U ovom monstruoznom procesu koji se sastojao iz mnoštva odvojenih ili povezanih sudskih procesa komunističke vlasti su pohapsile preko hiljade članova organizacije. Nakon dugotrajnog ispitivanja i mučenja, te suđenja koje je trajalo od 1. do 12. avgusta 1949. 4 prvopotužena, Hasan Biber, Halid Kajtaz, Omer Stupac i Nusret Fazlibegović osuđena su na smrt strijeljanjem, oko 250 članova je osuđeno na vremenske kazne od 2 do 20 godina zatvora, dok ih je oko 1000 (među njima i žena i djevojaka) bez sudske presude poslano na tzv. društveno koristan rad u trajanju od par mjeseci do 2 godine.