Udruženje Mladi muslimani organizuje tribinu: „Palestina - ispit za čovječanstvo“

Udruženje Mladi muslimani u srijedu 18. oktobra 2023. godine u 19 sati u Općini Novi Grad organizuje tribinu posvećenu zadnjim dešavanjima u Palestini.

Na tribini će govoriti dr. Jahja Muhasilović, profesor na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS) te mr. Osman Softić, geopolitički analitičar.

Udruženje „Mladi muslimani“ već duže od dvije decenije kroz različite aktivnosti se bavi pitanjem Palestine od obilježavanja Međunarodnog dana Kudsa zadnjeg petka u Ramazanu preko organizacije tribina, protesta, izdavanja i promoviranja knjiga koje kroz naučna istraživanja približavaju palestinsku tematiku.

Pitanje stradanja Palestine nije samo muslimansko pitanje nego ispit za čovječanstvo na kojem ono uporno pada na ispitima od 1948. godine.

Na kraju trbine bit će ukratko predstavljena izdanja Udruženja Mladi muslimani koja su vezana za Palestinu.

Održana druga studentska konferencija o Aliji Izetbegoviću “Bosna prije svega”

U povodu 20. godišnjice smrti prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u četvrtak je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu održana druga studentska konferencija o Aliji Izetbegoviću pod nazivom “Bosna prije svega” u organizaciji Fonda “Bošnjaci”, a u saradnji sa Muzejom “Alija Izetbegović”, Fondacijom “Alija Izetbegović” i Udruženjem “Mladi muslimani”.

Na početku programa prisutnima se obratio prof. dr. Admir Mulaosmanović u ime organizatora. On je bio mentor devet studenata koji su danas izložili svoje radove.


„Prva studentska konferencija 'Bosna prije svega' organizirana je 2016. godine sa ciljem da naši mladi na temelju misli i prakse Alije Izetbegovića razvijaju kritički pristup prema društvu, politici ali i sebi samima“, kazao je Mulaosmanović te dodao da je isti motiv i sa drugom konferencijom koja se održava sedam godina poslije.

„Okupili smo studente sa nekoliko fakulteta nadajući se da su upravo oni spremni uhvatiti se u koštac sa predloženim temama te nas još jedanput posjetiti da unutar Izetbegovićevog opusa ima pregršt motivacijskih razmišljanja za mladog intelektualaca pred kojim stoji život sa svim njegovim usponima i padovima. Dodatni cilj je, svakako, da takva mlada osoba izvuče i onu temeljnu poruku iz Alijine misli i prakse. Bez obzira na sve, ostani uspravan. Dodao bih i ispravan“, poručio je Mulaosmanović.

U ime porodice, prisutnima se obratio Bakir Izetbegović koji je istakao da se život rahmetli Alije može percipirati kroz poruke kur'anske sure Vrijeme.

„Kad je u pitanju Agresija i naša borba sve se zaboravi, odnosno obično se na kraju sjećanja svedu na jednog čovjeka. Holburk je kazao 'da nije bilo Alije ne bi bilo Bosne i Hercegovine'. Ali da nije bilo 200.000 hrabrih boraca ne bi bilo naše domovine. Oni su vjerovali rahmetli Aliji i njegovoj viziji. Narod koji nakon 150 godina u kojima je propalo šest imperija uspio izboriti nezavisnost. On je zajedno sa svojim saborcima iz zatvora, ali i sa udbašima, kosovcima, oficirima koji su zatvarali te ljude pravi državu. To je izgledalo nemoguće, ali on je to uspjevao. Imao je takvu narav, prošao dva zatvora i dva rata, dobro je proučio ljudski karakter“, istako je Izetbegović.

On se prisjetio Alijine izreke iz mladih dana kada je rekao da je pored učenja počeo čitati, odnosno birati knjige sa kojima će se družiti.

„Cilj organizacije ove konferencije je, prije svega, podsticaj mladih za izučavanje pisane riječi našeg prvog predsjednika Alije Izetbegovića kako bi ga na taj način što bolje upoznali i izvukli pouke i saznanja koja su još uvijek aktuelna“, kazao je Šahin Kerla, direktor „Fonda Bošnjaci“.

U sklopu konferencije uručena su priznanja i novčane nagrade za najbolje radove pristigle na konkurs na temu "Ostani uspravan, kako ćeš pognute glave ispod zvijezda".

„S obzirom da se ove godine navršava 20 godina od preseljenja na bolji svijet prvog predsjednika Predsjedništva nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, osnivača i vakifa Fonda 'Bošnjaci', Alije Izetbegovića, Fond 'Bošnjaci' je raspisao natječaj o temi 'Ostani uspravan, kako ćeš pognute glave ispod zvijezda' što je poznati citat Alije Izetbegovića“, dodao je Kerla.

Autori tri nagrađena rada su Fatih Žgalj, student Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Lamija Babić, studentica Mašinskog fakulteta Univerziteta u Zenici i Ajdin Karić, učenik Gimnazije "Dr. Mustafa Kamarić" Gračanica.

Jedna od učesnica konferencije je Amina Kahriman koja je istražila temu razmišljanja Alije Izetbegovića o Evropi. Ona je studentica prve godine master studija Fakulteta za javnu upravu u Sarajevu.

„Imajući u vidu činjenicu da je Alija Izetbegović bio ključna figura u političkom razvoju Balkana tokom devedesetih godina prošlog vijeka, neminovno je uzeti u razmatranje i njegova mnogobrojna promišljanja, kritike i stavove kada se radi o Evropi. Primarno, unutar svojih djela 'Između Istoka i Zapada' te 'Čudo bosanskog otpora'. On se referira na ulogu islama i muslimanske kulture u evropskom kontekstu, kao i na pokušaje mobiliziranja međunarodne zajednice s ciljem okončanja rata“, pojasnila je Kahriman.

Sa ove vremenske distance u kontekstu burnih geopolitičkih dešavanja potrebno se vraćati na misli i stavove Izetbegovića kako bi smo uočili sličnosti.

„Jako zanimljiva, svakako i vrijedna spomena jeste i činjenica da je Alija Izetbegović hrabro, smjelo i bez zadrške upućivao kritike i izražavao neslaganje sa pojedinim potezima tadašnje Evrope, jasno naglašavajući da npr. '…Evropa ima očito visoko mišljenje o sebi'. Niz je materijala koji mogu biti proučavani u pogledu ove teme, za koju smatram da je jako važna s ciljem pokazivanja primjera načina kreiranja percepcije jednog naroda ili jedne generacije, ka okolnostima svijeta i vremena u kojem žive“, smatra Kahriman.

Iz bošnjačke perspektive: Podsjećanje na suštinu palestinskog pitanja

Arapsko-izraelski sukob je je najdugovječniji konflikt u modernoj historiji. Također, Izrael je jedina preostala kolonija zapadnog imperijalističkog svijeta koja bez obzira na genocide, zločine i otimačinu palestinske zemlje i dalje ima podršku zapada koji uprkos tome sebe smatra zaštitnikom ljudskih prava i demokratije. Zbog takvog odnosa svaka eskalacija sukoba u Palestini je lakmus papir na globalnom i lokalnom nivou za razlikovanje onih koji se rukovode interesima ili ne smiju javno iznjeti stav i onih koji su principijelno protiv svakog agresora.

Mnogo je primjera u svjetu gdje su mali narodi zadnjih desetljeća se izborili za nezavisnost na osnovu historijskog prava na domovinu i državnost, ali kad su u pitanju Palestinci očito je da se pravi izuzetak.

Pitanje stradanja Palestine nije samo muslimansko pitanje nego ispit za čovječanstvo na kojem ono uporno pada na ispitima od 1948. godine. Od tad se svijet mnogo promjenio ili se možda opet vratio u blokovsku podjelu, ali samo je patnja Palestinaca i licemjerstvo Zapada konstanta.

U našem narodu ima jedna kletva koja se odnosi na lični nivo, ali u geopolitičkom smislu može biti primjenjiva. Kao da se kletva „Da Bog da se zabavio o sebi“ ostvarila na veći dio Bošnjaka koji se se zabavili sobom, odnosno dunjalukom pa sve što se dešava izvan njihove mahale smatraju nebitnim. Svjet je odavno postao globalno selo i funkcioniše po zakonu spojenih posuda, a slični interesi naših agresora su odavno postali prostor saradnje sa cionističkim režimom.

Neko je lijepo opisao značaj jevrejskog prisustva u bosanskohercegovačkom društvu kao čurokot na ramazanskom somunu. Zbog toga i univerzalnih vrijednosti stalno moramo podsjećati na razliku između Jevreja i cionista, ali ne smijemo zaboraviti da je spašavanje Jevreja iz Sarajeva pod opsadom bio uslov Izraela Miloševićevom režimu za prodaju oružja. I dok su se sarajevski Jevreji preko aerodroma izvačili na sigurno mogli su vidjeti „svoja“ slova na ostacima granata koje su dolazile sa srpskih položaja.

I dok je Tel Aviv bio uz Beograd u isto vrijeme podrška američkih Jevreja je bila presudna da se u najvažnijim medijima Milošević predstavi kao „balkanski kasapin“ što je bio jedan od najvećih ratnih uspjeha naše diplomatije.

U međuvremenu izraelski kapital i lobi je ovladao zapadnim Mostarom i vjerovatno je imao jednu od presudnih uloga u formiranju nametnute Federalne vlade. Da, one silne čestitke na bilbordima u gradovima gdje žive Bošnjaci su bili dio šire pripreme za promjenu imidža Izraela u našem društvu što se odavno osjeti i kroz stavove ili šutnju pojedinih bošnjačkih političara i intelektualca. Ali taj imidž se ne može promijeniti, agresor je agresor, bilo da se radi o Rusiji ili Izraelu.

Piše: Sanadin Voloder

Džemaludina Latića proganja putovnica i sjećanje na zagovaranje podjele Bosne

Džemaludin Latić odgovorio je putem portala svoga brata „The Bosnia Times“, podlistka Radončićevog „Avaza“, bivšem reisul-ulemi Mustafi ef. Ceriću na kritike. Cerić je putem društvenih mreža reagirao na Latićev tekst na istom portalu pod naslovom „Bog pomaže hrabre, a ne ljigavce“. Štošta je Latić nadrobio u svojoj reakciji. I da nije iznesenih lažnih tvrdnji i kontradikcija, na ovaj bi se polupismeni uradak bilo ispod časti osvrnuti. Stoga ćemo se zadržati samo na nekoliko bisera.

Kada čovjek pukne od kibura, onda slabo kontrolira svoje misli, a još teže mu je prenijeti ih suvislo na papir. Upravo se to dogodilo Latiću senioru u ovoj reakciji na Cerićev tekst. Latić u početku teksta piše o muslimanskom i bosanskom narodu u kontekstu navodne izdaje „dinastije“ Izetbegović. Nije zgoreg napomenuti ovom ideologu (kako se sam naziva) bošnjačke stranke da prvo brka demos i etnos, a onda etnos naziva komunističkim terminom – muslimanski narod. No, da čak niti tu nije dosljedan, pokazuje nekoliko redaka dalje kada taj isti narod naziva bosanskomuslimanskim/bošnjačkim. Na kraju se teksta ipak vraća prvotnoj terminologiji. Dakle, kako ozbiljno shvatati čovjeka koji u jednom kratkom tekstu dva puta mijenja nacionalni identitet?

Zatim navodi da je odbio Aliju Izetbegovića kada je ovaj navodno od njega tražio da se „kao nezvanični a stvarni ideolog SDA i najčitaniji komentator u slobodnom dijelu Bosne obrati borcima Armije RBiH, bosanskomuslimanskom/bošnjačkom narodu i ostalim domoljubima/rodoljubima, i piše kako je podjela Bosne najbolja opcija za nas i da je to gotova stvar u međunarodnim krugovima“.

Ovdje samo važno napomenuti da je baš Latić u sedmičniku čiji je najčitaniji komentator u slobodnom dijelu Bosne bio objavio tekst o podjeli Bosne, i to u pravcu razmjene teritorija, pogodit ćete – od četnika okupirane teritorije za Sandžak. I to, na vlastitu inicijativu. Valjda kao ideolog, onaj „stvarni“. Volio bi Latić da ga se smatra ideologom SDA, po uzoru valjda na Gabrielle D'Anunzia ili Milu Budaka, barem Ivana Aralicu, koji su se smatrali nacionalnim književnicima – ideolozima Benita Mussolinija, Ante Pavelića i Franje Tuđmana. No, previše je svjedoka koji znaju da u SDA nije bilo niti zvaničnih niti nezvaničnih ideologa.

Jedino što stvarno jeste istina da se Alija Izetbegović stalno konsultirao i sa svojim neistomišljenicima, pa su neki, poput Latića, umislili kako su oblikovali ideologiju stranke.

 Ponosno Latić tvrdi da je Aliji Izetbegoviću za života i našoj javnosti govorio: Ja neću da učestvujem u podjeli Bosne na tri unije! Na ovoj se rečenici vidi koliko je Latić upućen. Nije se Bosna, po Owen-Stoltenbergovom planu, trebala dijeliti na tri unije, već je trebala biti transformirana u uniju triju republika. Niti to ne zna, a smatra se ideologom SDA. Kakav nepodnošljiv kibur. Da laži postaju patološke, svjedoči i njegova tvrdnja da je na podjelu rahmetli Alija nagovarao i naše generale, i naše parlamentarce, i akademika Muhameda Filipovića, i neke naše prijatelje ambasadore... i svi su to odbijali.

Naravno, svjedoka niti jednog, Latiću treba vjerovati na riječ. Onu ideologa stranke koji ne zna ni kako se to Bosna trebala dijeliti. Teško bi se pisalo Aliji Izetbegoviću da se na savjete ovakvog „ideologa“ trebao oslanjati.

Navodeći kako je izašao iz Sarajeva 1992. i šta je radio izvan zemlje, a u pokušaju da se prikaže onime što nije bio, iznio je niz samooptužujućih činjenica. Prvo, Hasan Čengić je u julu 1992. imenovan za koordinatora logistike i došao je u Zagreb. Dotad je koordinacija nabavke svakovrsne pomoći realizirana preko Kriznog štaba Muslimana Hrvatske. On tvrdi da je u Hrvatsku došao u julu. Pa kada je onda to silno radio za naoružavanje i organizaciju multinacionalne mreže za naoružavanje Armije Bosne i Hercegovine? Nekoliko dana u julu 1992? Stvarno je ultrasposoban. Ili uopće nije radio to što tvrdi.

Nadalje, Latić je priznao je da je dobio putovnicu RH u doba kada mnogi Bošnjaci u Hrvatskoj, čak u njoj i rođeni, to nisu mogli niti sanjati. Putovnica ili pasoš mogu se dobiti od nadležnog ministarstva ako je ispunjen prvi uslov – državljanstvo. Neke zemlje, pa i Hrvatska, istaknutim pojedincima koji su zaslužni za njezinu promociju, odbranu, interese, nauku, kulturu i slično nagrađuje počasnim državljanstvom. Čime je to onodobni Latić, od svega 35 godina života i s objavljene dvije zbirke pjesama nabožnog karaktera te oreolom političkog zatvorenika zadužio Hrvatsku? Ili ju je tek trebao zadužiti? Naprimjer prijedlogom o zamjeni od četnika okupiranih teritorija za Sandžak. Ili današnjim brkanjem pojmova Bosanac/Bošnjak/ Musliman.

Da ga ipak proganja sjećanje na vlastito zagovaranje podjele, pokazao je optužujući Aliju Izetbegovića da je nagovarao sve živo da se prihvati podjela Bosne kroz uniju triju republika, što je bila suština Owen-Stoltenbergova plana.

Konačno, još je previše živih svjedoka koji se sjećaju kako Latić nije, po dolasku Hasana Čengića, u Zagreb otišao, dakle u julu 1992. prvim helikopterom UN-a u Sarajevo, već je u Zagrebu nastavio živjeti i uređivati sedmičnik „Ljiljan“, koji je izlazio u tom gradu. Sve do hapšenja bošnjačkih intelektualaca koja su počela u julu 1993, kada je, doduše ne helikopterom UN-a, pobjegao u Ljubljanu, s cijelom redakcijom „Ljiljana“, koji se do kraja rata izdavao u Sloveniji. Pod dirigentskom i ideološkom palicom Džemaludina Latića.

Stav.ba