Mom Allahu

Autor: Abdunnur Tvrtković

Ljute bodlje zaborava, dobro sam osjetio

koje uvijek more, kad u gafletu se drijema

Tvoga obećanja, kroz trzaj sam se sjetio

da utočišta nigdje, sem kod Tebe nema.

Imena sam Tvoja, tiho izgovorio

da mi smire srce, oronulo kraj puta

i s nadom što ko´ svijet je, kojeg Si stvorio

molim da mu ne daš, da od Tebe odluta.

Poklanjam Ti suzu, što pred Tobom kleči

suzu stida što samo Tebi se poklanja

i Tvoje nepresušne, vidajuće riječi

u koje se duša, iscrpljena sklanja.

Poklanjam Ti broj, što istinom Te hvali

u srcima vjernika, do edžela što diše

broj kojeg su šehidi krvlju nakapali

Jedan, poslije Kojeg ništa nema više.