Utisci iz Japana III
Kultura ishrane
Kultura ishrane u Japanu zaista je sasvim drugačija od one na koju smo mi Evropljani navikli, pa nam ona i izgleda veoma čudnom i egzotičnom.
Tradicionalna kultura ishrane Japanaca je utemeljena na morskoj hrani, tako da najrazličitije vrste ribe, lignji, školjki, rakova, algi i raznih drugih morskih životinja i biljaka, ali uz značajno izraženo učešće i ''kopnene'' biljne hrane, svakodnevno čine gotovo isključivi sadržaj jelovnika najvećeg broja domaćinstava u Japanu. Isto tako specifično je, koliko sam mogao primijetiti, to da rižu konzumiraju mnogo, masnoće i ''crveno'' meso malo, a hljeb gotovo nikako.
Kazivanje o Muhammedu, alejhisselam, (XI dio): Uhud
Izdajstvo
Židovi u Medini nikada nisu istinski prihvatili Muhammeda, alejhisselam, kao Božijeg poslanika[1] i radi toga prema njemu nisu nikada gajili bilo kakvih duhovnih osjećaja, čak ni po osnovu monoteizma i zajedničkog korjena u Ibrahimovoj, alejhisselam, vjeri, već su s njim gradili odnose samo na političkoj razini, nikada nemajući svijesti o tome da su im obaveze prema njemu naređene od dragoga Boga. Zbog toga su Židovi sve svoje obaveze iz ugovorâ koje su zaključili sa Muhammedom, alejhisselam, posmatrali samo u političkom smislu, odnosno isključivo u svjetlu njihovih ovosvjetskih interesa, pa kad bi procijenili da im to odgovara, poštivali su ih, a ako bi osjetili da im to ne odgovara, onda bi ih kršili.
Utisci iz Japana IV
Vjera i duhovnost Japanaca
Osnovno obilježje vjerske i duhovne tradicije Japana je haotična raznovrsnost. Haotičnost i raznovrsnost u japanskoj vjerskoj i duhovnoj tradiciji se na različite načine očitava. Prvo spominjemo da Japanci vjeruju u mnoštvo bogova, neuzubillah, (jedan japanski predavač nam je na uvodnim predavanjima rekao da su u vjerskoj tradiciji Japana prisutni milioni raznih bogova). Naredni oblik izražaja haotičnosti je sklonost većine Japanaca da ''koketiraju'' sa različitim vjerama. Tako najveći broj Japanaca izgleda da istovremeno prakticira dvije religije, šinto i budizam, koje se međusobno osjetno razlikuju, a još uz to preuzimaju neke elemente iz drugih religija kao npr kršćanstva. U ovom smislu zna se desiti da iste japanske porodice posjećuju i šinto hramove i budističke hramove, a 25. decembra idu u crkvu (neki se čak i vjenčavaju u crkvi). Kada ih upitate da li to znači da se osjećaju kršćanima, oni će odrično odgovoriti, a kada nakon svega ovoga upitate prosječnog Japanca da li vjeruje u Boga on će vam često reći da ne vjeruje !?