Znaš li prijatelju kako miriše Sarajevo?

Miriše Sarajevo poput prelijepe stidljive djevojke.

Poput stare hanume sa Vratnika.

Miriše šamijom moje nane.

Miriše somunom ramazanskim.

Miriše Tabijom i barutomtopa tabijskog.

Miriše Miljackom, Bembašom, ćuprijama.

Miriše bolan prijatelju, osjeti i ti malo.

Miriše džamijom i minaretom, miriše crkvom,

Sinagogom i sahat-kulom starom.

Miriše Saračimai Kovačima, Sedrenikom i Bistrikom.

Miriše prijatelju, stani malo pa miruhni.

Miriše vodom sa Sebilja i drugih česmi.

Miriše ćevapima, burekom, sirnicom, krompirušom.

Miriše kahvom prženom, osjetiš li ?

Miriše bakrom i kalajom, miriše kaldrmom.

Miriše ljudima stranim i domaćim, poznatim i nepoznatim.

Miriše prijatelju Sarajevo i krvlju i suzom,

Suzom majke koja je sina dala

Da bi ti danas mogao mirisati Sarajevo.

Zato stani pa duboko udahni,

Osjetit ćeš još više nego što ti rekoh,

Jer još više i ljepše miriše Sarajevo

Prijatelju moj.

 

Za Aladža džamiju

                                                 Slikovni rezultat za aladža džamija foča

 

U zagrljaju dviju rijeka, kao ljepotica koja nekog čeka, misleći ostati tu dovijeka, kao dar Bogu od čovjeka.

Spaljena i srušena, u dimu i čemeru gušena, sve dok je bilo zlog sjemena, bila je svjedok lošeg vremena.

Kad u svom gradu pronađem šarenu džamiju, mekan osmijeh i naninu šamiju, miris somuna i Ramzanski post, znaću da je čovjek čovjeku darovao most.

I kad Foču umiju ezani, svi ćemo biti vezani, za Aladžu koja će biti tu dovjeka, kao dar Bogu od čovjeka.

 

Autor: Faris Đozo

Tamo gdje je Srebrenica!

Tamo, u južnom dijelu Evrope, gdje čujes žubora bistre vode,

tamo gdje rimski putevi vode i gdje se ljudi ponosni rode,

tamo gdje njemački Sasi, odvajkada, silno srebro vade,

tamo je Srebrenica, čujes li ljudski rode!


Tamo gdje zlatni ljiljan raste, gdje Guber lijeci muke i haste,

tamo gdje planina s Drinom druguje a čovjek s sprirodom raste,

tamo gdje prkosa, hrabrosti i junačke snage imade,

tamo je Srebrenica, nek dusmanin, mrski, znade!


Tamo na jugoistoku stare Evrope, gdje nevini plati a zločin se pamti,

tamo gdje izrod ljudski genocid počini, nek mu se vrati!

Tamo gdje ljude iz masovnih grobnica vade,

tamo je Srebrenica, nek' cijeli svijet znade!


Tamo gdje Bošnjak preživje al' skupo to plati!

Tamo gdje je moja duša, moja škola, sestra i mati!

Tamo gdje, uzalud, čekah oca da mi se vrati!

Tamo je Srebrenica sine i svi tvoji, dobro to pamti!


Muris Neimarlija, povodom 16 godina od Genocida u Srebrenici

Syracuse, NY, USA, 07.07.2011.godine

Kad se malo dijete rodi

Autor: Denijal Dergić

 

Kad se malo dijete rodi
Tad se kaže mašAllah
I na uho mu se šapne
La ilahe illellah

I odmah se dijete uči
Naš gospodar je Allah
Pa i dijete samo kaže
La ilahe illellah

Kad poraste malo veće
Ne bude ga ničeg strah
Jer u sebi stalno nosi
La ilahe illellah

Na namaz se mora ići
Bez čekanja baš odmah
Treba uvijek ponavljati
La ilahe illelah

Sedždu treba uvijek činit
Jer bićemo opet prah
Samo nas sačuvat može
La ilahe illellah

Put je nama pokazao
Muhamed Resulallah
Kojim ćemo stalno ići
La ilahe illellah

Kad se smrti čas približi
I kad dođe zadnji dah
I tad treba govoriti
La ilahe illellah

Kad ti život dobro krene,
I uspjesi baš se nižu,
Nemoj da se uobraziš,
Kad pobjede same stižu.

Kad je sreća tu uz tebe,
Svi te žele za jarana,
Nemoj da se praviš važan,
I sjeti se prošlih dana.

Kad pomisliš da si moćan,
Nepobjediv jak i snažan,
Nemoj da se uzoholiš,
I kad misliš da si važan.

Nemoj da se tad pokvariš,
Da bi druge snove snio,
Tad pokaži da si isti,
Kao što si uvijek bio.

Nemoj da ti bijes zavlada,
I silina u grudima,
Nek baš tada u tvom srcu,
Za sve druge mjesta ima.