Udruženje Mladi Muslimani

Gotovo neprimjetno, makar u BiH, prošao je susret premijera Republike Turske Recep Tayyip Erdogana i predsjednika Islamske Republike Iran Mahmouda Ahmadinejada u Teheranu. To je bio susret dva trenutno najuticajnija politička lidera muslimana u svijetu, Erdogana među sunnijama i Ahmadinejada među šiijama. Upravo zbog ovoga, te prijetnji Izraela da će napasti Iran, ali i trenutne situacije u Siriji, ovaj se sastanak čini vrlo bitnim. Erdogan je izrazio čvrstu potporu nuklearnim ambicijama Irana i time podržao Ahmadinejada u nastojanjima da ojača svoj miroljibivi nukelarni program, kao što je pokazao i da se protivi politici Izraela koji najavljuje napade na Iran.

 

Dakle, ova dva lidera su pokazala jedinstven stav u odnosu na izraelsku bahatost na bliskom Istoku, što gaji nadu i daje optimizam muslimanima širom svijeta. Sa druge strane, mediji saopćavaju da je bilo govora o Siriji, što je vjerovatno bio i glavni razlog posjete Erdogana Iranu, ali da lideri nakon sastanka o tome nisu govorili. Sirijsko pitanje trenutno je veliki problem unutar muslimanske zajednice i stav spram ove krize uglavnom se gradi na osnovu pripadnosti sunnijama ili šiijama. Zbog toga je razgovor Erdogana i Ahmadinejada o ovom pitanju bio neminovan i sigurno je bio glavna tema. Poštovaćemo odluku ovih lidera da o tim razgovorima ne izlaze u javnost, ali ćemo izraziti nadu da će ovaj razgovor dovesti do pravednog rješenja u Siriji, a na što nesumnjivo mogu utjecati ovi lideri.

 

 

Na domaćem, ex jugoslovenskom terenu, nastavalju se spletkarenja i intrige političkih elita pojedinih zemalja, a sa ciljem što boljeg pozicioniranja unutar ex YU prostora, a samim tim i pozicije spram Evrope i Svijeta, što za garant ima podršku u ostvarivanju viših nacionalnih interesa. U tome, očekivano, prednjači srpska politička elita, koja je odlučila da rehabilitira Dražu Mihajlovića i da sa od prije par godina usvojenim zakonom po kome su četnici bili antifašistička vojska, ''očiste'' Srbiju i Srbe od fašizma. Lijepa ulaznica za EU i dobra strategija srpske politike. Za to vrijeme srpska politika sa zapadne strane Drine pokušava iskoristiti svjetski trend islamofobije i Bošnjake prikazati kao nekakve islamske fanatike i teroriste. To je konstantna misija već 20 godina, intenzivirana nakon 11. septembra 2001. godine, a metodi i načini se prilagođavaju potrebama i stanju na terenu. Jedna od glavnih metoda posljednjih mjeseci jeste ''otkrivanje'', kako oni kažu, vehabijskih zajednica po selima u RS-u, i njihova navodna obuka i spremanje za terorističke akcije protiv interesa RS-a. Poljednju grupu ''otkrili'' su u selu Sase, Općina Srebrenica. Već su tim ljudima koji su legalno kupili kuće i žive mirno pripisali i obuku, zastrašivanje Srba i sl. A zapravo cilj je obrnut, zastrašiti povratnike i demotivirati svaki novi povratak, te MUP-u RS otvoriti prostor za pritisak na bošnjačke povratnike, a sa opravdanjem da se radi o borbi protiv terorizma. Otac nacije im je halalio laž, i oni je vrlo kreativno i inspirativno koriste. I, uz časne izuzetke, svi se ponašaju kao jedan.

 

 

Za razliku od njih, Bošnjake niko ne uvede u pamet. Digla se kuka i motika, samozvanih slobodoumnih intelektualaca, NVO-ovaca, humanista, da izrazi negodovanje činjenicom da je reis Cerić dobitnik prestižne Dučijeve nagrade za mir za 2012. godinu. Oni su, predvođeni Štukanom, htjeli zaustaviti dodjelu ove prestižne nagrade reisu Ceriću argumentirajući to glupostima o navodnim Reisovim pozivima na linč nekih ljudi, na mržnju, netoleranciju i sl. Umjesto da budu ponosni što je neko ko dolazi iz njihove zemlje, iz njihovog naroda, prepoznat kao neko ko se bori za mir, što je satisfakcija svakom Bošnjaku i Bosancu, ono jok, oni se bore protiv toga. Ali, ko šiša, pardon sluša Štukana; Paolo Duči, predsjednik Dučijeve fondacije, sa punim zadovoljstvom i uz najljepše riječi dodjelio je ovu prestižnu nagradu reisu Ceriću. 

 

 

Za to vrijeme, Adnan Ćatić (Felix Sturm), jedan od najpozantijih profesionalnih boksera u Svijetu, Bošnjak sa Bune, ponosno ističe svoje porijeklo u Njemačkoj. Gostujući na nekom tv programu u Njemačkoj govorio je o Srebrenici, prozvao je UN na odgovornost, pravio paralele između Srebrenice koju svijet pominje samo 11. jula i događaja od 11. septembra 2001. godine koji je stalna meta medija. U Srebenici je ubijeno više od 8.000 ljudi, a u New Yorku 2.000 ljudi.

Tako se promovira svoja zemlja i svoj narod. Da je dao Bog pa da i drugi koriste ovakve prilike na ovaj način, recimo da je Zana Marjanović Baraku Obami govorila o svom narodu, problemima i pritiscima koji trpe i danas, da je makar govorila o boli silovanih žena, logorašica, patnji onih koje su rađale djecu nakon silovanja itd. Ne, onaj je govorila o drugim stvarima, multikulturalnim, multikonfesionalnim pitanjima, koja su bitna, i koja ni jedan Bošnjak nikad nije osporio, ali koji osporavaju komšije Bošnaka sa istoka i zapada. Ovakva priča nema smisla dok komšije misle drukčije, samo su nož u leđa, zamajavanje i lažna nada i lažna vjera u dobar komšiluk, što se redovno Bošnjacima odbije o glavu. 

 

 

I za kraj ovog pregleda dešavanja u BiH, oko nje, i šire, da pomenemo i SDP-ovu politiku u BiH. U Državi za Jednog čovjeka, Jedan čovjek koji sebe smatra Državom mete sve pred sobom. Došlo vrijeme za novo pospremanje, nekad je ''očistio'' rahmetli Nijaza Durakovića, Ivu Komšića, Bogića Bogićevića, Miru Lazovića, Sejfudina Tokića, Ljubišu Markovića, Mirka Pećanca, a sada metla praši Željku Komšića i Hamdiju Lipovaču, ljude koji su dobrano pomogli, ako ne i presudili u odluci građana da podrže SDP na zadnjim izborima. Dok drži metlu sa srpom i čekićem na vrhu, i mete oko sebe, Jedan čovjek obavezno je dekorisan crvenom kravatom. Nema druge, mora biti crvena, da se zna ko je Tito. A ta politka potrebe da se kravatom pokazuje pripadnost samo govori koliko je Jedan čovjek politički plitak, nedorastao i umišljen, politički polupismen, a polupismeni ljudi su najopasniji. A SDP-ovi seminari poput onog o strategiji SDP-a za predstojeće izbore na Igmanu završavaju orgijanjem po sobama i oružanim obračunima. Dok sam ovo pisao znalo se ko je ranjen i ko je pucao, samo se nije znalo sa kim je Muhić zatekao manekenku, SDP-ovku Karišik, koji li je SDP-ovac podjelio sobu sa pomenutom manekenkom? Doznat ćemo i to, vjerujem vrlo brzo, Jedan čovjek sigurno nije bio, ima alibi, bio je u Turskoj na susretu 70 zemalja prijatelja naroda Sirije.