Kusturicin ''Put pravoslavlja''

  • Štampa
kamengradPo rođenju Emir, po krštenju (u 50-im godinama života) Nemanja Kusturica inicirao je izgradnju nove turističke atrakcije na relaciji Višegrad-Mokra Gora. Naime, Kusturica je prije nekoliko godina izgradio Drvengrad na Mokroj Gori u Srbiji, nadomak granice sa Bosnom u blizini Višegrada. Drvengrad je u privatnom vlasništvu Kusturice, ima u njemu Kusturica sve što mu je potrebno, a prije svega kuću i crkvu. Drvengrad je napravljen kao pokušaj prikaza jednog srpskog, pravoslavnog sela.

Nakon Drvengrada Kusturica je inicirao povrat poznatog voza ''ćire'' koji danas kao turistička atrakcija vozi od Mokre Gore do Vitasa prema Višegradu. Na tom ćirinom putu od Kusturicinog Drvengrada prema Višegradskoj ćupriji turisti će naići na spomenike Draži Mihajloviću i Karađorđu Petroviću u Dobrunu. Na ovom putu od Mokre Gore do višegradske, Andrićeve ćuprije na kojoj Turci nabijaju na kolac Srbina Radislava, ulaskom u Višegrad, dolazi se u kontakt sa islamskom arhitekturom, prije svega sa džamijama, što Kusturici kvari naum da ovaj put od njegovog Drvengrada do Višegrada proglasi ''Putem pravoslavljava''. Ali je Kusturica dosjetljiv pa se odlučio za pravljenje Kamengrada u Višegradu. Kamengrad će biti smješten praktično u centru Višegrada, na prostoru od Ćuprije do ušću Bijelog Rzava u Drinu, a imat će 55 kuća, trgovke, kino, pozorište, ali i crkvu. Nema u Kamengradu planova za izgradnju džamije iako kako kaže Kusturica ovaj grad će podsjećati na Istanbul. A zapravo, ovaj će grad podsjećati na Carigrad, iz vremena pravoslavne Vizantije i njene uprave ovim gradom. Plan Kamengrada Kusturica će predočiti 13. januara Dodiku, a očekuje da se počne sa izgradnjom tokom ljeta. Na ovaj način Kusturica će omogućiti turistima koji posjete prostor Kamengard-Drvengrad da ne dođu u kontakt sa bilo čim što podsjeća na islam, osim u negativnom kontekstu iz Andrićevog opisa nabijanja na kolac Radislava. Pritom će se turistima prećutati činjenica da je Drina najveća grobnica Bošnjaka kako iz agresije 1992.-1995. godine, tako i iz vremena Drugog svjetskog rata. A Karađorđe i Draža će biti od turističkih vodiča predstaljeni kao srpski junaci iz Prvog srpskog ustanka protiv Turaka i Drugog svjetskog rata.

Nažalost, na ovu inicijativu nema reakcije od bošnjačkih institucija, političlih prvaka, kulturnih radnika, medija. Naprotiv, ovaj projekt sudeći po najčitanijem dnevnom listu u Sarajevu je dobar poduhvat Kusturice. Vjerovatno tako misli i bošnjački akademik koji svoj obraz i obraz bošnjačke inteligencije proda Kusturici zarad nekoliko hiljada maraka koliko košta operacija kojoj je naš akademik bio izložen. Bošnjački begovi su, nakon što im je oduzeta imovina i data dotadašnjim njihovim radnicima, umirali od gladi u svojim kućama, ali nisu htjeli prodati svoje dostojanstvo i zamoliti se svojim donedavnim radnicima za koricu hljeba. Dakle, Kusturica svoj ''Put pravoslavlja'' od Drvengrada uz pomoć ćire, a pored Draže i Karadžorđa dovede do Kamengrada i višegradske ćuprije,a da Bošnjaci ni slova još ne izgovoriše. U kom će pravcu nastaviti ''Put pravoslavlja'' možemo samo predpostavljati ili možda pitati utemeljivača najčitanijeg bošnjačkog dnevnog lista i najeksponiranijeg bošnjačkog akademika, starog Kusturicinog jarana!?