Palestina – ''I poslije agresije – agresija''

Krajem prošle godine, tačnije 28. decembra 2009. godine, navršila se godina dana od početka agresije Izraela na pojas Gaze. Tokom te agresije koja je trajala 22 dana u brutalnom granatiranju svim raspoloživim sredstvima Izraelci (Jevreji) su ubili 1.400 Palestinaca, uglavnom civila, a na hiljade Palestinaca je ranjeno. Među ubijenim je 300 djece, a oko 1.500 djece je ranjeno. Na izraelskoj strani bilo je 13 mrtvih, od čega 10 vojnika. U operaciji koju su nazvali ''Lijevano olovo'' Izraelci su koristili i naoružanje koje je zabranjeno po svim međunarodnim konvencijama, poput fosfornih bombi koje se raspršavaju u zraku i padaju u širokom luku na bombardovana mjesta nanoseći strašne opekotine na ljudskom meso. Takve bombe Izraelci su bacali na gusto naseljena područja Gaze. Osim ljudstva Izraelci su tokom 22 dana otvorene agresije na Gazu trudili se da razore i siromašnu privredu Gaze, uništavali su farme, fabrike, a posebno su se potrudili da Palestince u Gazi ostave bez vode uništavajući mrežu za distribuciju vode.


Prošlogodišnja agresija na Gazu

Glavni razlog ove agresije Izraela na pojas Gaze je Hamasovo preuzimanje vlasti u ovoj palestinskoj oblasti na parlamentarnim izborima 2006. godine. Nakon tih izbora je cionistički režim paralelno stvarao raskol među Palestincima i atakovao na Gazu, kako bi na vojni način srušio narodnu palestinsku vladu. Ali okupator se na samom početku otvorene agresije na Gazu suočio sa neuspjehom, te je na kraju morao objaviti jednostrani prekid vatre, kako bi spriječio još veći poraz. Militantni režim, koji ni ranije nije poštovao primirja, nastavio je sa vojnim napadima i blokadom ovog područja.
Palestinski pokreti otpora su pored saglasnosti sa jednostranim prekidom vatre, istakli neophodnost pune uspostave mira. Istinski prekid vatre podrazumijeva da cionistički režim, pored prekida napada na Gazu okonča blokadu tog područja, ali do toga nije došlo. Takvo djelovanje Tel Aviva je još jednom pokazalo da izraelski režim ne vjeruje u mir i da je prekid vatre samo prilika obnove moći za nove napade na Palestince.
Na drugoj strani, cionisti i njihovi saveznici nakon vojnog poraza od palestinskog naroda namjeravaju politički ostvariti svoje zavjereničke ciljeve. Održavanje konferencija za uskraćivanje palestinskom narodu prava na odbranu od agresora i politiziranje pitanja rekonstrukcije Gaze, ilustruje već otrcane trikove cionističkog režima i njegovih mentora protiv palestinskog naroda. Izraelska želja da sruši vlast Hamasa u Gazi rezultirala je novom agresijom u decembru 2008. godine.

 

Izrael uticajniji od UN-a

Godinu dana nakon otvorene vojne agresije, koja je dakle samo jedna u nizu, situacija u Gazi ali ni na Zapadnoj obali nije ništa bolja, a što potvrđuju i sve međunarodne institucije koje se bave ljudskim pravama i slobodama. Čak je i Generalni sekretar UN-a Ban Ki-Moon u povodu godišnjice od agresije na Gazu izrazio svoje neslaganje sa politikom koju Izrael vodi prema Palestini, odnosno, prema Gazi, naglasivši neprihvatljivom opsadu Gaze koja i dalje traje. ''Iako je nasilje bilo nižeg nivoa ove godine, incidenti se nastavljaju i nema trajnog prekida vatre... Kvalitet i kvantitet humanitarnih isporuka koje ulaze u Gazu je nedovoljan, šira ekonomska i aktivnost na obnovi je paralizirana... postoji osjećaj beznadežnosti u Gazi danas za 1,5 miliona Palestinaca od kojih je polovina ispod osamnaest godina starosti. Njihova sudbina i dobrobit Izraela su tjesno povezani'', poručio je Ban Ki-Moon i osudio je Izraelce jer ''i dalje blokiraju pojas Gaze, zbog čega je potreba za humanitarnom pomoći stanovnika toga područja još veća te da i dalje sprječavaju obnovu škola, domova i infrastrukture''.

Istina koja ništa ne znači

Vojni napadi Izraela na Palestinu nisu nikad stalno prestali. To potvrđuju i izraelski zračni napad od 01. januara ove godine na pojas Gaze kada su ranjene četiri osobe. Međutim, napadi nisu samo usmjereni na Gazu već i na Zapadnu obalu. Tako su 26. decembra 2009. godine izraelski vojnici ubili tri Palestinca, pripadnika pokreta Fatah. Londosnki ''The Times'' 11. decembra 2009. godine objavio je tekst sa naslovom ''Naseljenici napadaju džamiju u Zapadnoj obali i spaljuju svete knjige muslimana''. Dalje u tekstu autor Paul Craig Roberts piše: ''Napadi, rušenje kuća i sječa maslinovih drveća koji pripadaju Palestincima, bezbrojni kontrolni punktovi koji sprječavaju Palestince da se kreću do škole, radnog mjesta ili ljekara, zid kojeg je podigao Izrael kojim se Palestincima onemogućava pristup njihovoj zemlji kao i blokada geta Gaze; su oznake politike genocida kojim izraelska vlada ugrožava Palestince... Izraelci koji imaju savjest i osjećaj za pravdu – a to je mali dio – dižu glasd protiv neljudskosti izraelske vlade. Izraelski građani Jeff Halper i Angela Goldfrey-Goldstein vode 'Israeli Committee Against House Demolition' (Izraelski komitet protiv rušenja kuća), jednu pacifističku grupu koja pokušava da sprječi rušenje palestinskih kuća u okupiranim teritorijama Palestine. Međunarodno pravo zabranjuje krađu zemlje u vojno okupiranoj zemlji. Stavljajući veto na UN-ove rezolucije, Amerika je Izraelu dala mogućnost da decenijama ignoriše međunarodno pravo. Izraelci mogu Palestincima krasti njihovu zemlju, jer američka vlada koristi svoju moć da blokira izvođenje Izraela pred lice pravde zbog kršenja međunarodnog prava... izraelski lobi ima toliki uticaj na Ameriku da čak ne prežu od demoniziranja Jimmy Cartera, jednog dobrog prijatelja Izraela jer je genocid deminutivno opisao kao aparthejd. 'Kršćanski' propovjednici i potkupljeni američki političari još i opravdavaju izraelsku politiku 'tihog' genocida nad Palestincima'', stoji u ''The Times-u''.
Dakle, iako je situacija u Palestini izuzetno teška, posebno humanitarna, iako cijeli svijet zna ko je žrtva, a ko agresor na ovom području, situacija se ne mjenja. Osim verbalnih osuda, konstatiranja istine, ništa drugo se ne preduzima. Leđa Palestincima okrenuta su čak i od većine arapskih zemalja, pa tako egipastke vlasti ne dozvoljavaju da humanitarni konvoji uđu u Gazu sa njihove teritorije na graničnom prelazu Rafah.