Tamo gdje je Srebrenica!

Tamo, u južnom dijelu Evrope, gdje čujes žubora bistre vode,

tamo gdje rimski putevi vode i gdje se ljudi ponosni rode,

tamo gdje njemački Sasi, odvajkada, silno srebro vade,

tamo je Srebrenica, čujes li ljudski rode!


Tamo gdje zlatni ljiljan raste, gdje Guber lijeci muke i haste,

tamo gdje planina s Drinom druguje a čovjek s sprirodom raste,

tamo gdje prkosa, hrabrosti i junačke snage imade,

tamo je Srebrenica, nek dusmanin, mrski, znade!


Tamo na jugoistoku stare Evrope, gdje nevini plati a zločin se pamti,

tamo gdje izrod ljudski genocid počini, nek mu se vrati!

Tamo gdje ljude iz masovnih grobnica vade,

tamo je Srebrenica, nek' cijeli svijet znade!


Tamo gdje Bošnjak preživje al' skupo to plati!

Tamo gdje je moja duša, moja škola, sestra i mati!

Tamo gdje, uzalud, čekah oca da mi se vrati!

Tamo je Srebrenica sine i svi tvoji, dobro to pamti!


Muris Neimarlija, povodom 16 godina od Genocida u Srebrenici

Syracuse, NY, USA, 07.07.2011.godine

Kad se malo dijete rodi

Autor: Denijal Dergić

 

Kad se malo dijete rodi
Tad se kaže mašAllah
I na uho mu se šapne
La ilahe illellah

I odmah se dijete uči
Naš gospodar je Allah
Pa i dijete samo kaže
La ilahe illellah

Kad poraste malo veće
Ne bude ga ničeg strah
Jer u sebi stalno nosi
La ilahe illellah

Na namaz se mora ići
Bez čekanja baš odmah
Treba uvijek ponavljati
La ilahe illelah

Sedždu treba uvijek činit
Jer bićemo opet prah
Samo nas sačuvat može
La ilahe illellah

Put je nama pokazao
Muhamed Resulallah
Kojim ćemo stalno ići
La ilahe illellah

Kad se smrti čas približi
I kad dođe zadnji dah
I tad treba govoriti
La ilahe illellah

Kad ti život dobro krene,
I uspjesi baš se nižu,
Nemoj da se uobraziš,
Kad pobjede same stižu.

Kad je sreća tu uz tebe,
Svi te žele za jarana,
Nemoj da se praviš važan,
I sjeti se prošlih dana.

Kad pomisliš da si moćan,
Nepobjediv jak i snažan,
Nemoj da se uzoholiš,
I kad misliš da si važan.

Nemoj da se tad pokvariš,
Da bi druge snove snio,
Tad pokaži da si isti,
Kao što si uvijek bio.

Nemoj da ti bijes zavlada,
I silina u grudima,
Nek baš tada u tvom srcu,
Za sve druge mjesta ima.

O, Almasu srca (oda Poslaniku s.a.v.s.)

Ti si kao blistav mlađak noćne tmine,

štono svanuo si bajraktaru vječne istine.

Kao bistra voda, rijekom bujnom tečeš

kraj vrela kewsera, ti ćeš da se šećeš.

Očima srca moga gledam u te,

i koracima srca za te hodim.

Eh, da u zagrljaju tvome se nađem -

ovom miskinu samo godi.

Kao grana kad behara čeka svoga

tako ja veselim se danu susreta tvoga

O, Almasu srca, kol'ko te zavoljeh.

Od tvog se blještila i sunce zastidje.

Eh da dođem tamo gdje si oči sklopio.

Eh da dospijem tude gdje miran bih bio...

Zašto je stradalo moje Sarajevo

Pjesma osvojila nagradu na takmičenju u Turskoj; autor je učenica tursko-bosanskog koledža u Sarajevu

Bila sam mala i nisam znala

Zašto je bilo sve to?

Zašto je stradalo moje Sarajevo?

Zašto je Bosna krvlju polivena?

Zašto je majka suzama zalivena?


 

Dođoše neki ljudi zli

Haramom put svoj su gradili

Htjeli su nešto a ne znam što

Htjeli nešto a ne znam zašto?

Strašna je bila svaka granata

Velike bile su naše boli

Ipak smo znali i vjerovali

Da negdje u svijetu postoji

Neko ko nas iskreno voli.


 

 

Naši su gradovi porušeni

Naša su sela popaljena

Mladost je živote nevine gubila

Tuga je gospodar svega bila.

Četiri proljeća cvjetaše

Krvavi pupoljci na ružama

Četiri jeseni požnješe

Grob do groba po njivama.



Sjećam se kada u Sarajevo

Dođe Put «plavi», Put mira i ljubavi.

Počeše ljudi opet da žive, rade i vole

A mladi umjesto u rat krenuše u škole.


 

 

Bila sam mala i nisam znala zašto je bilo sve to

Zašto je stradalo moje Sarajevo?

A sad sam veća i to je sreća

Da znam da veliki su ljudi što voljeti znaju

A da su još veći oni što opraštaju.