Mladi Muslimani kao idejna preteča SDA

Izlaganje našeg predstavnika na seminaru Stranke demokratske akcije za političke predstavnike i uposlenike SDA na različitim nivoima organizovanja, održanom u Vogošći, 19.01.2006. godine

Uvaženi gosti,

Na samom početku mog izlaganja želim vam uputiti selame od svih članova udruženja Mladi Muslimani, kao i želju da ovaj seminar poluči pozitivne pomake i rezultate u praksi, na terenu. Ovdje sam da vam govorim o udruženju koje postoji već 67 godina, koje je idejna preteča SDA i čiji članovi su začetnici ove Stranke.

Prošle godine na Danima Ajvatovice, srela su se dva čovjeka. Jedan je nosio zastavu Mladih Muslimana, a drugi Stranke demokratske akcije. Ovaj što nosi stranačku zastavu upita ovog prvog: ''Čija je to zastava?'', a ovaj mu odgovori: ''Ova zastava je rodila tu zastavu. Da nije bilo ove zastave ne bi bilo ni te!''.

Mladi Muslimani su od svog osnivanja daleke 1939. imali za cilj vjerski, kulturni i duhovni preporod bošnjačkog naroda. Na putu ostvarenja ovog cilja ulagani su napori na očuvanju nacionalnog i vjerskog digniteta Bošnjaka i promoviranju Bošnjaka, intelektualca kao nacionalno svjesnog pojedinca.

Trud da se očuva nacionalni i vjerski dignitet Bošnjaka je bio nužan jer je i tada, 1939., bio osporavan kao u ostalom i danas. U nacionalnom smislu, od drugih nismo bili priznati kao nacija, a sami nismo imali snage da se nacionalno definiramo. Čak i onda kad su nam drugi određivali nacionalna obilježja, to su radili sa ciljem da nas navedu na pomisao da mi nismo autohton narod, da smo Turci, Poturice, došljaci. U vjerskom segmentu, koji je sastavni dio našeg nacionalnog bića, čak jedan od najbitnijih segmenata , uvijek je bilo određenog udaljavanja od izvora vjere i vjerskih načela. Tome je doprinjela i tadašnja konzervativna ulema, koja je, ni sama ne znajući šta da radi, smatrala da treba čekati da se situacija sama od sebe riješi. Mladi Muslimani su, za razliku od brojnih onovremenih i ovovremenih Bošnjaka, koji su se ili udaljili od svoje vjere ili pak postali izuzetno konzervativni i radikalni, pa tako i asocijalni, htjeli da im vjera uvijek bude podsticaj za činjenje dobrih djela. Mladi Muslimani su htjeli da u građanskom društvu, ravnopravno sa drugima, žive kao vjernici.

Iako Mladi Muslimani nisu osnovani kao politički pokret, bili su usljed društvenih okolnosti, prinuđeni da se aktiviraju na općedruštvenom, dakle i političkom planu. I to prvenstveno radi toga što su htjeli da budu svoji na svome, što su htjeli da zajednički djeluju, što su znali da se međusobno potpomažu i ohrabruju, što su se trudili da se što više i bolje obrazuju i što su znali kada i kako treba da se organiziraju, a onda i djeluju. Iz tih razloga oni su u kritičnom vremenu znali šta treba da urade za dobrobit svog naroda. Tako su i 1989., 1990. i 1991. godine, u periodu raspada komunističkog sistema, upravo pripadnici mladomuslimanskog pokreta najbolje znali šta treba uraditi, prvo u pogledu političkog organiziranja Bošnjaka muslimana, a zatim i u pogledu borbe za slobodnu, nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu.

U privatnoj kući jednog od članova Mladih Muslimana, jedne večeri uoči petka 1989. godine, 17 Mladih Muslimana, sve bivših robijaša, znajući da ih Služba državne bezbijednosti prati, ali znajući i važnost i ambijent vremena u kojem se nalaze, odlučilo je da oformi političku stranku, prvu koja će zastupati sveukupne pa i nacionalne interese Bošnjaka muslimana. To je bila prva inicijativa koja se kasnije preobrazila u STRANKU DEMOKRATSKE AKCIJE.

Mladi Muslimani su svoju inspiraciju našli u islamu i ljubavi prema bosanskomuslimanskom narodu i zemlji Bosni. Tu svoju ljubav i odanost platili su sa 13 ubijenih, preko 800 osuđenih sa ukupno 1000 godina odležane robije, preko 3500 zatvaranih i suđenih na tzv. ''društveno koristan rad'' u trajanju od 8 mjeseci do 2 godine, godine pod prismotrom, izolacijom, diskreditacijom ...

Ideja Mladih Muslimana prilikom osnivanja SDA nije bilo učešće u vlasti i političko upravljanje već jednostavna i prirodna želja da Bošnjaci odlučuju sami o sebi. U ličnom smislu bili smo zadovoljni da je totalitarni komunistički sistem otišao sa vlasti i da možemo, napokon, slobodno živjeti.

Razlog zbog kojeg smo se odlučili na formiranje političke stranke bilo je očuvanje nacionalnog i vjerskog digniteta Bošnjaka egzistencionalno ugroženog srpskim nacionalizmom.

Duboko svjesni da bivše komunističke glavešine, porijeklom iz bošnjačkog naroda, nisu u stanju, a niti to žele, zaštititi obezglavljene Bošnjake, stati na njihovo čelo i usmjeriti ih u demokratskom pravcu, u pravcu istinskog ostvarenja svih ljudskih prava, mi, Mladi Muslimani - osnivači SDA, odlučili smo se na takav korak. SDA koju smo mi formirali nije bila klasična politička stranka, ona je bila pokret. To nije bilo slučajno, to nije bilo bez razloga, to je bilo tako jer je to bilo jedino moguće i jedino što smo tada htjeli.

Danas, kada su mnoge stvari došle u koliko-toliko normalne okvire i kada je SDA, što je i normalno, postala prava politička stranka, vi koji ste u njoj, vi koji je vodite, treba da znate koji su osnovni ciljevi njenog osnivanja i da se nikada ne udaljavate puno od njih. Treba da znate da stranka nije radi vas već vi radi nje odnosno da je i stranka tu samo da vam omogući da se na odgovoran način brinete o svom narodu. I treba da znate da je za jednu zajednicu najpogubniji kompleks inferiornosti, ako su njeni članovi slabi i nesigurni u sebe i ako očekuju da im drugi kroje sudbinu.

Mi danas trebamo biti ponosni na ciljeve i stremljenja Mladih muslimana. Mi treba da budemo ponosni što pripadamo Islamu i što se zalažemo za jedinstvo muslimana. Mi trebamo biti ponosni što su Mladi Muslimani kao osnivači stranke, ljudi vizionarskih, moralnih, principijelnih i drugih visoko rangiranih ljudskih kvaliteta. Ne smijemo zaboraviti angažman na očuvanju nacionalnog ponosa, kulture i tradicije i promoviranju humanizma kao filozofije življenja, a koji su uvijek iskazivali najznačajniji predstavnici pokreta Mladih Muslimana i ujedno osnivači SDA: rahmetli Alija Izetbegović, Munir Gavrankapetanović, Salih Behmen, Ešref Čampara, Vahid Kozarić, Mehmed Arapčić, Rušid Prguda i mnogi drugi umrli i živi.

Mi se sa ponosom trebamo sjećati ljudi poput Emina Granova, Esada Karađozovića, hfz. Mehmeda ef. Handžića, hfz. Kasim ef. Dobrače, Huseina ef. Đoze, Hasana Bibera, Halida Kajtaza, Omera Stupca, Nusreta Fazlibegovića i drugih naših članova koji su istinski, svim srcem voljeli svoju zemlju i svoj narod, beskompromisno se borili za svoje ideale, ne štedeći se i ne žaleći svoje živote i desetine godina provedenih u neljudskim komunističkim kazamatima jednoumlja i trebamo biti ponosni što se osjećamo bliski sa njima i danas kada nisu sa nama. Treba napomenuti i to, a to malo nas zna, da su uz izuzetna odricanja i napore trojica Mladih Muslimana u svom radnom vijeku bili imenovani ekspertima Ujedinjenih nacija, da su Mladi Muslimani bili rektori univerziteta, dekani i profesori fakulteta, doktori i magistri nauka, ugledni ljekari, inžinjeri, kulturni i javni radnici. Malo nas zna i sjeća se da je naš član bio i rahmetli Muhsin Rizvić, ličnost od izuzetne važnosti u kulturnom životu Bošnjaka.

U prijelomnim trenucima za opstanak Bošnjaka, ova organizacija, sa samoniklom političkom filozofijom, odbacila je fašizam i komunizam i odabrala put istinske slobode ne samo za muslimane već i za sve građane ove zemlje.