Obilježen Dan Kudsa 2014.

Detalji: Objavljeno subota, 26 Juli 2014 00:00; Autor Anes Dzunuzovic

U petak, 25. jula, iza džume namazau Gazi Husrev-begovoj biblioteci u organizaciji Udruženja ''Mladi muslimani'' obilježen je Međunarodni Dan Kudsa. Posebnu pozornost ovogodišnji Dan Kudsa ima je zbog aktuelnih dešavanja u Palestini, u pojasu Gaze. Uvodničari su bili MAed Maarouf, bivši ambasador Palestine u BiH predsjednik Udruženja Palestinska zajednica u BiH; te mr. Fatmir Alispahić, novinar, književnik ipublicista.

Majed Maarouf između ostalog je rekao: ''Palestinski narod je miroljubiv, mi želimo da živimo u miru. Međutim, nama Izraelska okupatorska vojska i njihovi saveznici - međunarodni moćnici, ne daju da živimo u miru kao ostali narodi u svijetu. Rođen sam u izbjeglištvu u Libanonu. Kada sam pohađao školu naš veseli čas, vama svima poznat, mi smo provodili vježbajući kako da za minut svi budemo u skloništu. A u školi je bilo 1.200 đaka. To je bilo vrijeme kada je izraelska vojska bombardirala jug Libanona, izbjegličke kampove Palestinaca. Dakle, nije čudo zašto danas imamo bombardiranje Gaze, Izrael jeto uvijek radio, ubijao Palestince ne samo u Palestini nego i u Libanonu i Jordanu i u Tunisu, oni vrše međunarodni terorizam. Oni sprovode državni terorizam, oni su teroristi. Razočaran sam izjavom predsjednika SAD Obame, koji kaže da Izrael imapravo da se brani. A ja ga pitam od koga da se brani. Cijeli svijet svedoči da smo mi napadnuti. Međutim, moćnici na čelu sa američkom administracijom, EU i dalje ćute. Iako do sada imamo više od 825 mrtvih, više hiljada ranjenih u Gazi, generalni sekretar UN-a Ban-Ki Mun je otišao na Bliski istok tek kada je porastao broj žrtava jevrejskih vojnika, koji su ubijeni u direktnim obračunima na teritoriji Gaze. Svijet mora shvatiti da Palestinci imaju pravo da se brane, da je naš otpor od koga goddolazio legitiman. Nismo mi napali njih, nego oni nas. Mi smo uvijek bili za mir. Potpisali smo i 1993. godine sporazum u Oslu. Tim sporazumom nakon 5 godina trebala je biti proglašena Palestinska država u Pojasu Gaze, Zapadnoj obali i Istočnom Jeruzalemu. Međutim, Izrael to nije ispoštovao iako smo se mi zarad mira odrekli 78% svoje teritorije. Pristali smo na samo 22% kako bi živjeli u miru. To je minimum svih minimuma koji može prihvatiti svaki Palestinac. Ali nas ipak Izrael, Američka administracija nazivaju teroristima. Dragi prijatelji u Palestini nema terorista, postoje umjereni i više umjereni Palestinci. Izrael je jedina zemlja u svijetu nastala na osnovu rezolucije, i to rezolucije 181 UN-a, a pritom ne poštuje ni jednu rezoluciju UN-a. Po rezoluciji 181 nama pripada više teritorije nego 22% koje smo prihvatili sporazumom u Oslu. Nama je rezolucijim 181 pripalo 48% teritorije a Jerusalem je proglašen međunarodnim gradom i procjenjeno je da zauzima 1% teritorije. Na Izraelskoj strani nema partnera za dijalog i dogovor, oni to stalno pokazuju iako mi pružamo ruku za dogovor. Ubili su premijera Rabina koji je potpisao Oslo sporazum. I nakon 1998. godine kada su se trebali povući po Oslo sporazumu oni to nisu uradili, nastavili su sa istom politikim. Vi znate da Izrael potkopava Mesdžidul Aksa itraži navodno tragove Sulejmanovog (Solomonovog) hrama. Još nikad nisu pronašli ni 10 cm tog hrama, ali nastavljaju kopanje. I ne samo da nisu prihvatili Oslo sporazum nego su nastavili sa aktivnostima još više. Dovode naseljenike i višenego su ranije i time oduzimaju dio po dio palestinske zemlje. Raznim metodama oduzimaju imovinu Palestincima i predaju je naseljenicima. Svaki Jevrej je vojnik uIzraeli, nije samo vojska naoružana nego vi vidite na snimcima da svaki izraelski naseljenik nosi pušku. I rahmetli Jaser Arafat je vidiou jednom trenutku da od Oslo sporazuma i dogovora sa Izraelom nema ništa. I prekinuo je pregovore, bio izoliran, praktično zatočen godinama i na kraju su ga ubili trovanjem. Za ovaj, zadnji napad na Gazu, Izrael je konstruisao priču. Rekli su da su tri izraelska mladića oteta i to je proizvelo dalji tok. Međutim, naše informacije kažu da su ta tri mladića poginula u saobraćajnoj nesreći, a da je onda izraelska obavještajna služba u dogovoru sapremiejrom Netanjahuom i porodicama stradalih mladića konstruisala priču o otmici od strane Palestinaca. Time su dobili međunarodnu podršku za upad u Hebron, Ramalah sa opravdanjem da traže te mladiće i ubili su oni trojicu Palestinaca. Onda se desio strašan zločin kada je otet mladić Muhamed i živ zapaljen od strane Izraelaca. To je bio zločin koji nije mogao ostati bez pozornosti, a onda Netanjahu da bi skrenuo pažnju sa tog napada na Gazu sa opravdanjem da Palestinci reketiraju izraelsku teritoriju. Netanjahu ima problem u Vladi i on za sebe traži spas kroz ovaj udar na Gazu. Međutim, Izraelska vojska trpi gubitke i više njihova pozicija nije toliko jaka. Mi nećemo odustati od naše borbe za slobodu i časti. Mi ćemo se boriti, sa ili bez podrške arapskog islamskog svijeta koji se nalazi u teškoj situaciji, koju je proizvela Amerika duplim standardima. Mi branimo čast cijelog arapskog i islamskog svijeta i nećemo odustati. Mi ćemo nastaviti borbu kako je rekao Jaser Arafat, sa maslinovom granom u jednoj, i puškom u drugoj ruci, koja treba da zaštiti maslinovu granu. Nažalost, Izrael ne želi mir, a međunarodna zajednica na to šuti. A ko god šuti i podržava to on je učesnik u zločinu. A ko god podržava borbu Palestinaca za slobodu je na strani pravde...''.

Mr. Fatmir Alispahić je između ostalog rekao: ''Palestinci imaju šansu zato što u jednoj ruci drže maslinovugrančisu, a u drugoj ruci pušku, a moj narod nema šansu zato što u obje ruke. Maslinova grančica jemaslinovagrančica samo ako se u drugoj ruci drži puška. Jer maslinovu grančicu niko neće da razumije kao maslinovu grančicu već kao slabost ako je to samo maslinova grančica. Naša slabost je tome što mi uvijek gledamo šta će oni reći i šta će neko reći. Mi to trebamo prestati raditi. Jer šta se više ima reći o Izraelu, šta se više ima reći o cionizmu. Zar trebamo da gledamo šta će ubice reći. Zar ima smisla sa ubicama pregovarati. Oni pregovaraju samo zato što to vrijeme koriste za konstantna ubijanja i protjerivanja Palestinaca, smanjenje prosotrana kome žive, naseljavanje Jevreja. Oni žele da naprave da Palestinaca nema u mnogim dijelovima i kad ih tamo nema ondao tome nema šta da se pregovara. Isto tako mi Bošnjaci nemamo šta da pregovaramo o Prijedoru, Banja Luci, Foči kad nas tamo nema, nemamo ni jednog čovjeka u općinskim vijećima ou pojedinim mjestima. Dakle, Izrael i Jevreji, kao i Srbi iz manjeg entiteta i Srbije žele nas pobiti i protjerati i onda nemaju više o toj teritoriji šta pričati. A mi se pozivamo na pregovore i mislimo da je u pregovorima budućnost. A šta pregovarati sa Izraelom. Sad će neko reći evo militantne retorike. Vi mislite šta hoćete ali ja kažem da sa Izraelom nema pregovora. I da samo treba načekati vrijeme, treba dobro načeka tivrijeme da se promjeni stanje u arapskom svijetu i da se oslobodi Palestina''.