Okrugli sto "Odlazak omladine iz BiH"

Održan u Gazi Husrevbegovom hanikahu

Izborom teme, i još više odabirom učesnika, Udruženje Mladi Muslimani priredilo je pravo debatno osvježenje u kojem je sadržan jedan vrlo ozbiljan, analitičan i kritički osvrt na fenomen odlaska mladih iz BiH. 12.05.2004. "okrugli sto" je smješten unutar Gazi Husrev-begove medrese, a za njega su pozvani profesori dr Zdravko Grebo i Šaćir Filandra, mr Nedžad Grabus, te Damir Mirković. Na žalost, Grebo i Mirković nisu bili prisutni.

 

 

O odlasku mladih iz zemlje govori se već izvjesno vrijeme, ali je govor o tome najčešće bio u smislu - ostajte ovdje -. Sam čin odlaska dovođen je u vezu sa pitanjem o očuvanju vjere onih koji bi se upustili u takvo nešto, te sa opstankom nacionalnog identiteta u samoj matici zemlji, i na koncu sa sudbinom cjelokupne budućnosti domovine. Razlog tome je vjerovatno u činjenici da su oni koji su kazivali o tome, to činili sa pozicija jakog patriotizma usljed čega im se umanjio kritički stav prema stvarnosti. Naravno nisu isključeni ni oni elementi koji su uvijek imali motiv da nastupaju destabilizirajuće po državu.

 

 

Filandra je u relativno kratkom izlaganju otvorio problem, kulminirao ga i razriješio, te sumirao izlaganje u sintezi školskog načina i vrhunskog stila. On je istakao da je teza o problemu masovnog odlaska mladih iz BiH, u medijima upotrijebljena vrlo agresivno, te da uopšte ne treba biti formulisana na takav način. On inače problem mladih posmatra isključivo u okviru cjelokupnog društva, a društvo je opet podložno specifičnim okvirima ustrojstva BiH kao države. Sam proces kretanja mladih ne posmatra unutar same BiH, nego u kontekstu globalnih promjena u svijetu. Osvrćući se na regione južne, srednje i istočne Evrope utvrđuje da odlazak mladih iz naše zemlje nije procentualno veći od odlaska mladih iz tih regiona. Trenutno postojeći veliki broj Bošnjaka u inozemstvu objašnjava tvrdnjom da oni nisu otišli nego su protjerani za vrijeme agresije na BiH. Po njemu u odlasku kadra ne treba gledati problem koji će neminovno oslabiti državu. To treba prihvatiti kao činjenicu koju treba pokušati iskoristiti za jačanje države. Navodi da je u kontaktu sa predstavnicima naših ljudi koji studiraju u SAD i tvrdi da su oni ozbiljno zainteresirani da se uključe u probleme BiH.

 

 

Koncepcija izlaganja magistra Grabusa bila je šireg spektra, sa mnogo primjera i osvrta na mnoga podpitanja, s tim da je vrlo umješno održavao baznu nit tretiranja same problematike. On se osvrnuo na kretanja mladeži u historijskim valovima i spomenuo je da su se tada vodile mnoge rasprave o tome da li otići ili ostati. Nije naznačio ali se pretpostavlja da je time htio istaći, da BiH nije propala nakon njihovog odlaska. Dijeli tvrdnju profesora Filandre da većina mladih nije otišla iz BiH nego je protjerana. U samom odlasku mladih ne vidi problem. U tome vidi mogućnost lobiranja za BiH, ističući da su česti primjeri reagovanja našeg lobija u Americi kada se tamo u štampi pojavi neka neistina o nama. Kretanja mladeži treba posmatrati u kontekstu svjetskih zbivanja kao što su raspad SSSR-a,Varšavskog pakta, rušenje Berlinskog zida itd. Za sam problem nezaposlenosti mladih konstatuje da se njime ne bave ozbiljno ni vladin sektor ni sektor nevladinih organizacija. On apelira na nevladine organizacije da ne organizuju tribine tipa emocionalnog pražnjenja, već da tretiranje samog problema podignu na nivo koji će dotaći one koji su najodgovorniji za njega.

Najviše što od autoriteta ljudi žele čuti jeste zapravo ono što sami žele ili što sami misle. Žele potvrdu svojih želja i mišljenja. Kada naiđu na prave eksperte u čiji se patriotizam ne sumnja, naći će često u njihovim odgovorima ono što je suprotno očekivanom potvrđivanju mišljenja i želja. To nije zbog osobnog poimanja stvarnosti tih eksperata, nego zbog njihovog proniknuća u stvarnost. Zato u njima ne gledajmo obične ljude, nego odraz stvarnosti koju bez susreta sa njima možda ne bismo razumjeli.

 

 

Ova manifestacija je popraćena i u dnevnoj štampi: