NA DNU DNA - autobiografija Mladog Muslimana (Omer Behmen - život i djelo)

  • Štampa

Život i djelo političkog zatvorenika broj 1 u BiH, političkog zatvorenika sa najdužim stažom (17 godina robije), čovjeka koji je prošao torture komunističkog sistema i sa istim ciljevima i idejama iz mladosti nastavio svoj rad ...

Još jedno svjedočenje o stvarnosti jugoslovenskog komunizma;

Život i djelo političkog zatvorenika broj 1 u BiH, političkog zatvorenika sa najdužim stažom (17 godina robije), čovjeka koji je prošao torture komunističkog sistema i sa istim ciljevima i idejama iz mladosti nastavio svoj rad, bolje reći borbu, za dobrobit budućih generacija Bošnjaka muslimana na ovim prostorima;

Još jedno kazivanje o otporu agresiji na BiH 1992. - 1995. iz ugla čovjeka koji je aktivno uključen u odbranu Bosne od prvih dana ...

Odlučio sam da "deblokiram" sjećanje, da progovorim, da to što je urađeno meni (i hiljadama drugih) radi nekih "viših" ciljeva pojedinaca i Partije, za šta sam osuđen na 35 godina strogog zatvora, a odležao više od 17 godina najteže robije, uz oduzimanje svih građanskih i ljudskih prava, ne umre sa mnom, da mladi ljudi shvate kroz šta smo mi prošli, ... da spoznaju da nikada u ime ideologije ne trebaju drugim ljudima činiti zlo, ... da ne gube nadu kada su u jadu i belaju, da se čvrsto oslone na Božiju pomoć i da znaju da uvijek poslije noći dolazi sabah, dolazi zora ...

Uz preporuku da obavezno pročitate ovu knjigu, navodimo neke rečenice recenzenata mr Fahire Fejzić Čengić i dr Šaćira Filandre.

"Ispovijest Omera Behmena, simbolički prozvanog "bosanskim Mendelom" jer je sa devetnaest godina osuđen na strašnih dvadeset godina robije, zatvora i prevaspitavanja, ... nevin, nizašta, niradšta, ... kao da dopire iz nekog ružnog sna, iz neke nevjerovatne noćne more, ..."

"Priča o neslobodi i robijanju koje se odvija sa onu stranu "naše" stvarnosti, stvarnosti jugoslovenskog komunizma čije naličje nismo znali, nismo htjeli znati ili nismo smjeli znati ..."

 

Neki navodi iz djela:

"Robija za političke zatvorenike u Jugoslaviji je dno života, a dno tog dna je zenički zatvor, zenički kazamat."

"Četnički general Milutin Kukanjac je tada grmio na nas u Sarajevu, od rahmetli Alije tražio da mu vratimo kasarne, prijetio avionima, ali kada su mu Konjičani srušili dva aviona, više se nije javljao."

"Gospođa Plavšić se interesirala za personalni sastav tima iz Sarajeva. Na pominjanje imena Omera Behmena oštro je reagovala i rekla: 'Ništa ne vjerujem Turcima, ništa ne vjerujem, Sarajevo sa Turcima treba sravniti sa zemljom.'"

"U Srebrenici su konačno pale sve maske licemjernog svijeta. U Teheranu su svi ambasadori zašutjeli. U Teheranu su svi ljudi plakali. U Teheranu su imami upućivali dove za šehide. U Teheranu su imami upućivali prokletstva na zločince."