Kad se malo dijete rodi

Autor: Denijal Dergić

 

Kad se malo dijete rodi
Tad se kaže mašAllah
I na uho mu se šapne
La ilahe illellah

I odmah se dijete uči
Naš gospodar je Allah
Pa i dijete samo kaže
La ilahe illellah

Kad poraste malo veće
Ne bude ga ničeg strah
Jer u sebi stalno nosi
La ilahe illellah

Na namaz se mora ići
Bez čekanja baš odmah
Treba uvijek ponavljati
La ilahe illelah

Sedždu treba uvijek činit
Jer bićemo opet prah
Samo nas sačuvat može
La ilahe illellah

Put je nama pokazao
Muhamed Resulallah
Kojim ćemo stalno ići
La ilahe illellah

Kad se smrti čas približi
I kad dođe zadnji dah
I tad treba govoriti
La ilahe illellah

Kad ti život dobro krene,
I uspjesi baš se nižu,
Nemoj da se uobraziš,
Kad pobjede same stižu.

Kad je sreća tu uz tebe,
Svi te žele za jarana,
Nemoj da se praviš važan,
I sjeti se prošlih dana.

Kad pomisliš da si moćan,
Nepobjediv jak i snažan,
Nemoj da se uzoholiš,
I kad misliš da si važan.

Nemoj da se tad pokvariš,
Da bi druge snove snio,
Tad pokaži da si isti,
Kao što si uvijek bio.

Nemoj da ti bijes zavlada,
I silina u grudima,
Nek baš tada u tvom srcu,
Za sve druge mjesta ima.

O, Almasu srca (oda Poslaniku s.a.v.s.)

Ti si kao blistav mlađak noćne tmine,

štono svanuo si bajraktaru vječne istine.

Kao bistra voda, rijekom bujnom tečeš

kraj vrela kewsera, ti ćeš da se šećeš.

Očima srca moga gledam u te,

i koracima srca za te hodim.

Eh, da u zagrljaju tvome se nađem -

ovom miskinu samo godi.

Kao grana kad behara čeka svoga

tako ja veselim se danu susreta tvoga

O, Almasu srca, kol'ko te zavoljeh.

Od tvog se blještila i sunce zastidje.

Eh da dođem tamo gdje si oči sklopio.

Eh da dospijem tude gdje miran bih bio...

Zašto je stradalo moje Sarajevo

Pjesma osvojila nagradu na takmičenju u Turskoj; autor je učenica tursko-bosanskog koledža u Sarajevu

Bila sam mala i nisam znala

Zašto je bilo sve to?

Zašto je stradalo moje Sarajevo?

Zašto je Bosna krvlju polivena?

Zašto je majka suzama zalivena?


 

Dođoše neki ljudi zli

Haramom put svoj su gradili

Htjeli su nešto a ne znam što

Htjeli nešto a ne znam zašto?

Strašna je bila svaka granata

Velike bile su naše boli

Ipak smo znali i vjerovali

Da negdje u svijetu postoji

Neko ko nas iskreno voli.


 

 

Naši su gradovi porušeni

Naša su sela popaljena

Mladost je živote nevine gubila

Tuga je gospodar svega bila.

Četiri proljeća cvjetaše

Krvavi pupoljci na ružama

Četiri jeseni požnješe

Grob do groba po njivama.



Sjećam se kada u Sarajevo

Dođe Put «plavi», Put mira i ljubavi.

Počeše ljudi opet da žive, rade i vole

A mladi umjesto u rat krenuše u škole.


 

 

Bila sam mala i nisam znala zašto je bilo sve to

Zašto je stradalo moje Sarajevo?

A sad sam veća i to je sreća

Da znam da veliki su ljudi što voljeti znaju

A da su još veći oni što opraštaju.

Stoj čvrsto kao Igman planina!

Autor pjesme živi i radi u Holandiji, a pjesmu je napisao prilikom svog boravka u Bosni (proljeće 2006.)

 

Pogledaj Andaluziju, razorenu!

Već pet stoljeća pišu se elegije u njeno ime

Suzama iskapanim za njom pune se rijeke

Na šehidskoj krvi crkve su podignute

Molim te, Bosno, stoj čvrsto kao Igman planina!

Nemoj se rasplakati, Bosno moja,

Nemoj se rasplakati Andaluzijo!

Dovoljna mi je ta bol,

Dođi sebi, spoznaj vrijednost svojih šehida

Tvoje munare su kao sablje šehida.

To je tvoje obilježje, nek se zna,

Molim te, Bosno, stoj čvrsto kao Igman planina!

Andaluzija je moj grad u nevjerničkoj zemlji

Bosno moja, ti si moj jetim okružen nevjernicima

Ne povijaj svoj stas, o islamski jetimu

Moje srce ne može trpjeti tvoje suze

Molim te, Bosno moja, stoj čvrsto kao Igman planina!