Zabrana hidžaba

  • Štampa

Povodom zabrane nošenja hidžaba u školama Francuske

Evropa je s Francuskom na čelu, poslala prvi znak inkvizicije modernog doba. Nekad su se spaljivale vještice i knjige, danas se <> marame. Šta li je slijedeće?

Velika Britanijo, primi čestitke zbog toga što si sa one strane kanala. Ako si izvana kolonizatorska vještica, iznutra si, bar do sada, poštena ljepotica. Zato je bolje biti pod britanskom kolonozacijom nego pod francuskom demokratijom.

Zemljo koja ne spaljuješ marame, pouči evropsko susjedstvo kako postupati džentlmenski i časno, pa i prema onima koji ti možda nisi mili.

Francuski atak na hidžab nema za primarni cilj očuvanje sekularističke države. Sekularizam je spriječavanje vjerskog uticaja na politiku, obrazovni sistem ... Ne zabraniti nekome da nosi tkaninu na glavi ne podrazumjeva automatski šerijatski ili crveni uticaj na politiku i obrazovni sistem neke zemlje. Ako u razredu imaju dvije pokrivene djevojke, znači li to da je Franuska postala članica muslimanske lige naroda?! Zabrana hidžaba, dakle, nije klasični sekularistički čin, nego je to čin diskriminacije i mržnje predstavljen kao obični politički čin sekularizacije.

Hidžab nije institucionalna religiozna odjeća, niti klasificirana odjeća u religioznoj hijerarhiji, nego je posve obična odjeća. Hidžab nije džube, ni mantija, pa ne predstavlja hodžu ni sveštenika, dakle nikoga ko bi u političkom i m isionarskom smislu <> vjeru u državu. Hidžab nije uniforma, ne emituje erotske, rasističke, nacionalističke, političke, agresivne ili bilo koje druge poruke provokativnog sadržaja. Zbog toga zabrana hidžaba nije zabrana simbola, nego zabrana ljudskog prava.

Ali ako je ipak problem u vjerskom simbolu, inat potlačenih može naći rješenje za to. Grad svjetla i mode mogao bi profitirati kroz izradu specijalnih peškira, minijaturnih zavjesa, modifikovanih šešira i namjenskih verzija španskih kapa. Bit će da je i to zabranjeno zbog brige o pravu žene na gologlavost. Ako to pravo ne iskoristi, ono joj postaje obaveza. Svaka pokrivenost glave je rezultat prisile, makar se radilo o ličnom izboru žene koja - prisiljava samu sebe!

Francuska sa svojim građanstvom ima mnoge ugovore. U tim ugovorima ne stoji da će 2004. biti zabranjen hidžab tj. ljudska prava, obrazovanje, posao, porodica i sve ono što će zabranjeni hidžab prouzrokovati. Ona je dužna oštećenim građanima platiti odštetu jer je jednostrano promijenila njihov građanski status. Svi radni, vizni, boravišni i drugi ugovori su jednostrano prekršeni izmjenom građanskog statusa.

Ipak, ovo je veliki uspjeh za muslimane jer će hidžab poželjeti i ko ga nikad nosio nije. Čovjek je takav, želi ono što mu se brani. Zato je nekad dobro kad neko zabranjuje dobro. Muslimani ne smiju agresivno reagovati na spomenutu zabranu. Elementi demokratije još uvijek postoje, pa i u mnogim poštenim sekularistima Francuske. To treba iskoristiti i legalno se boriti za svoju stvar.

Oni koji ostanu u Francuskoj mogu pokazati nenasilni inat. Ako jedina opcija kojom im se dopušta da iskažu svoja prava bude ta da rove nos ulazeći u škole, neka ga rove kao rudnik, i još više.

Francuska 2005. godine

Parlamentarna diktatura

Demokratska monarhija

Diskriminatorski humanizam

Fašistički kosmopolitizam

Donose zabranu o diranju nosa prilikom ulaska u škole.