Zabavišta mladih
- Detalji
- Objavljeno nedjelja, 30 Septembar 2001 17:06
- Autor Administrator
ZABAVIŠTA MLADIH
Nakon napornog, često dosadnog sjedenja u školskim klupama, mučenja po fakultetskim predavaonicama, na radnim mjestima, u kućama, mladi osjećaju potrebu za razonodom. Za to im služe kafići, restorani, bifei, kafane, a uvečer diskoteke.
Kao mjesto za odmor, razgovor, susret, šalu i poneki poslić, kafana ima dugu tradiciju. Medutim, diskoteke i kafići su izum našeg vremena, niču u kasabama jednako kao i u velikim gradovima. Njihovom "progresu" doprinosi reklama na radiju i televiziji, propaganda u štampi, masovna produkcija ploča, kaseta i video-kaseta, video-spotovi prepuni obnaženog ljudskog tijela i razorne muzike. Proizvodači ovih sadržaja namirisali su pune džepove u praznom prostoru mladalačkog bespuća.
Svijet je preplavljen izazovom besposlice i dimnih zavjesa umjesto razgovora, glasnom muzikom umjesto istine, sivilom kafića i diskoteka umjesto svjetla opredjeljenosti.
A roditelji, uvjereni kako su škole teške i kako za njih treba mnogo muke i znoja, ne opterećuju svoje sinove i kćeri nikakvim obavezama. Oni stoga rijetko šta rade u kući, a poštedeni su i mekteba i džamija - dovoljno je ono od ramazana do ramazana, ili ni to. Neka mezimci samo uče. I neka sami smisle kako će provesti pauze ili slobodne dane.
Mnogi se brzo odluče, čeka ih raja, novi hit, a preostali, zarad prijatelja i da ne bi ostali po strani kad se prepričavaju "provodi", odlaze u diskoteke. Neki opet, da se zabave i samozaborave barem za kratko, bi pripadali sebi sličnima po dobi i mjestu života, da se poistovjetili duhovno, da nađu sagovornika, da se dopadnu, da se druže, možda da nešto saznaju. Roditelji ili ne znaju šta je diskoteka ili vjeruju na "riječ" svojim sinovima i kćerima da ništa loše neće činiti.
Zreliji, studenti ili zaposleni, odavno su zagrizli isti kolač, oni već imaju svoju stalnu raju, svoj kutak, provode vrijeme u kafićima i diskotekama, jer kad će ako ne sada - u najljepšim godinama!
A kakva je atmosfera u diskoteci?
U ovim prostorima sve je zvuk i pokret, neka vrije-me prolazi, neka se nešto događa. Zaglušujuću muziku prekida samo glas disko-džokeja. Kroz gusti dim blješte svjetla svih boja i voltaže. Unutra se zaigra, stane, posmatra. Nije neophodno raspoznavanje. Potreban je ve lik napor da se progovori koja riječ ili uoči neko lice. Izrazi igrača odaju stvarnu ili lažnu zanesenost muzikom. Tijelima se kreću u masi "mesa i krpica". Pripijeni jedni uz druge, mladići i djevojke se oslobadaju viška energije uvjereni da im tjelesna blizina znači stvarnu bliskost i sigurnost.
Osjeća se požuda u polujasnom i dimnom prostoru gdje su svi tako slični. Iste noge i koljena, ista ramena i kose, isti bluz, džez ili pank, pa opet "dobri stari rok" "oplemenjuje" istu maštu, um i dušu.
Iluziju intenzivnog života koja se stiče u ovim ograđenim prostorima za zabavu podgrijavaju inostrani magovi ljepote nudeći vanjske mirise i toaletu. Mladići i djevojke, zagrljeni i priljubljeni jedni uz druge, prepuštaju se zadovoljstvu poljubaca, sretni i neometani prezrivim pogledima moralista.
Razgovor je sveden na minimum. Zar oduvijek mladi nisu voljeli da pročavrljaju? Ovdje, ako im to i pođe za rukom, teme su bljedunjave: garderoba, nova "riba" i "bos", izleti, domaći i strani hitovi, sport, kapljica, trač...
O pročitanoj knjizi, gledanoj pozorišnoj predstavi, dobrom filmu i kulturnoj manifestaciji nema se kad popričati. Šta mu ga to sad dođe? Jezik je poseban. Oslobođen "stege" i normi, to je jezik žargona, eufemizama, lokalizama, pa i psovki.
Možda zvuči paradoksalno, ali u ovoj gužvi mladi ljudi su - usamljeni. Provode sate i sate u nadi da će im se nešto desiti, da će sresti nekoga, preživljavajući ovo stanje svaki puta ispočetka.
Tu ih barem ne opominju da stišaju muziku koju u kući pojačavaju - da bi se isključili iz porodične sredine gdje je život različit od njihovih potreba, želja i težnji. U ovom mraku nisu ni za koga čudni, ludi i nesnosni. Tu nema starijih, samo su oni prisutni u gomili površnih prijatelja.
Igra traje dok posljednji atom životne energije ili nezadovoljstva ne ispari. A onda stižu zajedno - umor i pripadnost gomili u kojoj su sigurni jer su slični. Jači su, u mraku zaboravljaju svijet odraslih. Omamljeni su glasovima svojih idola, a možda je moguća i romantična ljubav koju će sresti ako budu najbolji, najuočljiviji, najinteresantniji... Čekaju, nadaju se, nije još vrijeme za njih, rekoše im.
Šta je to što mlade odvodi na ovakva mjesta?
Muzika - najčešći je odgovor konzumenata disko-usluga. Ili je, možda, kako neki upozoravaju, otpor prema svemu što nisu sami stvorili: porodičnoj sredini, vrijednostima lažnog morala i konvencija koje susreću, otpor svim vrijednostima što im se nude.
Zadržimo se na odgovoru da je muzika glavni razlog odlaska u disko. Ako je tako, zar se muzika ne može slušati i u svojoj kući? Može ili ne može, kako gdje, ali i tamo gdje može, ide se u disko.
Kakva je to muzika i šta se ovdje smatra muzikom?
Prisjetimo se da je svaka muzika i svaka umjetnost izraz duha vremena u kojem je nastala. Muzika koja se sluša u diskotekama i kafićima to najbolje potvrđuje. Zar brzi ritam, buka, nepovezanost, razornost, snažni zvučni efekti električnih gitara, bubnjeva i udaraljki, promukli, pocijepani, piskavo-kreštavi glasovi vokalnih izvođača, tekstovi koji pozivaju na seks, drogu, alkohol - zar oni ne govore dovoljno o psihičkoj nesređenoj neuravnoteženosti, beznađu i besmislu onih koji pišu i sviraju?
Šta drugo onda nude svojim slušaocima, svome stadu nego upravo te emocije i ta shvatanja?
Ta muzika slušaoca dovodi u stanje u kome se nagoni i emocije rasplamsavaju, kao pod dahom ogromnog mijeha, a nelagodnost, uznemirenost, čudna toplina puna jeze, letargija (ali i nasilje) pronalaze svoje mjesto pod kožom.
Rok i droga po nekoj općeustaljenoj i općepriznatoj istini, sazdani su iz protesta i dubokih socioloških i psiholoških otpora društvu onakvom kakvo ono jeste. Dakle, rok i droga su brat i sestra, ili par zaljubljenih koji ne mogu jedno bez drugoga, koji marširaju rame uz rame.
"Buka, pa šta ako je buka?! Nama to ne smeta, a kome smeta ne mora dolaziti..."
Moguće da je tako, ali šta kažu oni koji su upućeniji. Jedan od stručnjaka za ovu problematiku veli: "Poznavajući sve činjenice koje smo spomenuli, možemo zaključiti da, ako je muzika vokalno - instrumentalnih grupa sa svim svojim intenzitetom, tonsko-šumskim kvalitetima, ritmom, kao i vizuelnim napadnim efektom, slušana u dvorani koja nije akustična, tada nastaje štetno delovanje te muzike, jer žičani, duvački ili udarački instrumenti sa preteranim vokalnim ekscesima vrše silan psihički, čulni, fizički i emotivni pritisak na slušaoce... Sem toga, važno je gde se održava ta pop ili rok predstava, da li u akustičnoj dvorani ili na otvorenom prostoru. Ta muzička melodička buka, u maloj dvorani, sa mnogo instrumenata, pravi je vokalni i šumeći pakao koji može delovati na sluh, na nervni sistem i na hormonalni sistem. Danas nije više retkost da kod mladih ljudi ispod osamnaest godina imamo slučajeva hiperfunkcije štitne žlezde (dolazi do preteranog i prevelikog stvaranja hormona tiroskina) koji je vrlo važan u metaboličkom procesu, a to je ozbiljno obolenje. Ovu bolest karakteriše izmedju ostalog preterana psiho-afektivna nadražljivost, gubljenje težine, pa čak i smet-nje na srcu...
... Muzička buka, koja, ako traje duže vremena i dugotrajno periodično, znatno deluje pre svega na sam sluh izvodača i slušalaca, a zatim i na nervni sistem, emotivno afektivnu sferu koja može da stvori uzne-mirenog i večito furioznog čoveka bez programa, bez stava i ozbiljnosti u životu."
Upitajmo sada sociologe zašto mladi idu na takva mjesta?
"Ljudi nisu svesni, ili nisu dovoljno svesni, da njihov svakodnevni život nadziru moćne grupe, koje preko mas-medija sistematski ispaljuju kišu pažljivo odabranih i organizovanih simbola, čija funkcija nije da obavesti svet nego da iskoristi potrebe sveta. Osnovna svrha ovih duhovnih radijacija sastoji se u "podešavanju" ljudskih duša, a osnovna posljedica u savijanju njihove volje za samoodređenjem... Rijetki istraživači, koji ne pristaju da koračaju večito sagnute glave, koji su samo duhovno bogatiji od svojih bližnjih zato što su svjesni bijede u kojoj zajedno žive, moraju upozoravati svoju braću na jednu novu vrstu nasilja, na duhovno nasilje, čije posledice mogu biti strašnije od posledica fizičkog nasilja. Ako bi posledice duhovnog nasilja bilo moguće posmatrati kao i posljedice fizičkog nasilja, onda bi ubrzo ustanovili da imamo neuporedivo više duhovnih nego tjelesnih bogalja.
...Mi smo opkoljeni ustanovama koje se takmiče da zadovolje naše nagone na taj način što će ih temeljito eksploatisati.
... njegovim ukusom drugi upravljaju, on želi da vidi i čuje ono što mu je predodređeno da vidi i čuje; razonoda je industrija kao i svaka druga... Vrednost razonode je odredena njenim uspehom na tržištu, a ne nečim što bi se moglo meriti ljudskim terminima.
... Ne zaboravimo da među gomilama koje se zadovoljavaju ima mnogo onih koji svesno ili nesvesno beže od sebe i traže zaborav. Varamo se ako mislimo da se gomile zabavljaju iz čiste potrebe za razonodom. To je samo privid, i ako zavirimo ispod površine toga vidljivog ponašanja, otkrićemo da je potreba za ra-zonodom izraz dublje potrebe da se pobegne od sebe, od stvarnosti koja nas postvaruje. To je potreba za životom jednog drugog Ja koje tek živi u trenucima zaborava svakodnevnog Ja. Čovjek ne može da misli na svoje brige i svoju bedu kad je obuzet svojom razonodom. Jedina stvar koja nas teši u našoj bedi jeste razonoda, a to je međutim najveća od naših beda. Jer to je uglavnom što nas sprečava da mislimo o sebi i što nas neosetno upropašćuje. Da nije toga, bilo bi nam mučno i ta muka bi nas gonila da tražimo neko pouzdanije sredstvo da je se otresemo; ali razonoda nas zabavlja, i dovodi nas neosetno do smrti.
... Lakše je podneti smrt kada se na nju ne misli nego i pomisao na smrt kad nam ona preti.
Pošto ljudi nisu uspeli da se izleče od smrti, od bede, od neznanja, dovili su se, da bi postali srećni, da na to ne misle.
I sfera zabave postala je sferom otuđenja, jer trenutačni zaborav svih prokletih pitanja života i smrti ne ukida i ne rešava ta pitanja, koja se, već narednog sata ili dana, ponovo vraćaju u nesretnu svest, još više otežala od crnih sumnji i briga...
... U tim trenucima cela se zemlja pruža kao vrt zadovoljstva, a granice između dobra i zla, svetog i svetovnog, istinitog i lažnog itd. brišu se. Posmatrač sa strane jedino može da zabeleži ovaj opasni izlazak čoveka iz sebe u mračnu oblast iracionalnog."
Možda ćete vi sada reći: Da, zaista, odlazak u diskoteku za ozbiljnog mladića i ozbiljnu djevojku, za one koji razmišljaju i koji vode računa o sebi, za muslimana - nije! Ali šta se može ponuditi kao nadoknada za to?
Pitanje je normalno, ali pokazuje nepoznavanje ili nedovoljno poznavanje islama.
Islam nije došao da robovanje materiji zamijeni robovanjem duhu, da robovanje idolima zamijeni robovanjem čovjeku, da jedne strasti zamijeni drugima. On je došao da čovjeka vrati njegovu Stvoritelju - vraćajući ga stvarnim vrijednostima!
Allah čovjeka ne ostavlja sama, ne prepušta ga da sam tumara po bezdanu svijeta i razuma. On mu pruža svjetlo da mu osvijetli put:
... i daće vam svjetlo pomoću kog ćete ići ... (57:28).
A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po Svojoj volji, iz tmine na svjetlo... (5:15,16).
... (5:15,16).Allah čovjeka spašava od besmisla:
Tako mi vremena, - čovjek doista gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine... (103:1-3).
(103:1-3).Allah čovjeku nudi smisao života:
Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih: tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri! (38:27). Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih da bismo se igrali, Mi smo ih stvorili sa ciljem, ali većina ovih ne zna (44:38, 39).
Allah čovjeku obećava pomoć:
Mi ćemo, doista, pomoći Poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu... (40:51).
(40:51).Allah čovjeku garantuje sigurnost: .
... takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati (2:112).
(2:112).Allah čovjeku nudi spas:
Allah će spasiti one koji su Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih se zabrana klonili, i oni će postići ono što su željeli: zlo ih neće doticati i oni neće tugovati (39:61).
(39:61).... Eto tako, dužnost je Naša da spasimo vjernike (10:103).
(10:103).Allah čovjeka upućuje na prijatelje koji neće biti lažni drugari:
A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. (9:71).
(9:71).Allah čovjeka oslobađa sumnje:
Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji (10:94).
(10:94).Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato nikako n budi od onih koji sumnjaju! (2:147).
(2:147).Allah čovjeka upućuje na ono što mu neće dosaditi:
A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini, i koji govori: "Ja se zaista vladam po propisima islamskim" (41:33).
"(41:33).Allah čovjeku pruža puninu života i konačni cilj:
Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo zadovoljstva Allahova veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti! (9:72).
(9:72).Ko prihvati islam ostvariće svoje nade, svoju iskonsku težnju za srećom i zadovoljstvom. Islam će mu pokazati ono što je duboko u sebi slutio, često ne mogavši to ni izraziti. On će ga spasiti onoga od čega je bježao. Spasiće ga nihilizma, letargije, uznemirenosti, nasilništva, alkohola, droge, bolesti, neuroza, duhana, tuge, samoće, melanholije, pesimizma...
Islam nas ne obmanjuje. On ne uči ljude da je sve u životu "med i mlijeko" ako se samo izgovori La ilahe illallah. Islam je realan, životan. On govori o teškoćama i patnjama, o različitim vrstama kušnji:
Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i izostajanjem plodova vašeg rada. A ti obraduj izdržljive! (2:155).
(2:155).Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati... (18:7).
18:7).Islam pruža istinu o prirodnim i društvenim zakonitostima koje je uspostavio Allah dželle šanuhu, a otklanja laži i privide koji se, kao rijetko kada ranije, žele prikazati istinama.
I reci: "Došla je istina, a nestalo je laži Laž, zaista, nestaje! (17:81).
A zar Allah ne poziva:
"O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad vas zovu onome što će vas oživjeti." (8:24),
(8:24),... da (Kur'anom) opominjem onoga ko je živ! (36:70)
(36:70)
Ovim se ne zagovara nemoguće, ne pričaju se bajke, ne propovijeda se utopija.
Uključite se, tražite ili sačinite islamski džemat sa vašim vršnjacima i vršnjakinjama, pa umjesto u diskotekama i kafićima prijateljujte u mektebima, džamijama, kućama, mahalama, školama, na izletima i u prirodi.
Tamo ćete, u društvu istinskih prijatelja, moći osjetiti slast života, blagodat življenja, veličinu i vrijednost dara koji vam je povjeren s rađanjem, moći ćete ostvariti islam. Ne zaboravite, za život i sve čime se koristite, što vam je dato na raspolaganje, za sve će se odgovarati. U islamu život nije zabava i igra, već ljepota i odgovornost!
Islam dozvoljava radosti života, ali s mjerom.Stoga se može slušati muzika koja oplemenjuje, unosi mir u dušu i duhovno uzdiže.
Nije presudno kojoj vrsti ta muzika pripada, iz koje epohe potiče, koje podneblje baštini. Bog voli ljepotu. On je daje, otkriva i uči nas njoj.
Allahov poslanik Davud, alejhi-s-selam, volio je muziku. Kažu da je veličanstveno svirao. Muzikom je slavio Boga i zahvaljivao Mu, radovao se životu. Bog ga je nadahnuo za nju. Kada je Davud, alejhi-s-selam, svirao, ptice su, opijene njezinom ljepotom, prestajale pjevati i slušale.
Dah svemira, pijev slavuja, žubor potoka, disanje vjetra, drhat lišća, topot konjskih kopita, šum morskih valova, treptaj zvijezda u ljetnoj noći...
Muzika života, simfonija sklada.
Muzika Kur'ana ozvučena lijepim glasom njegova učača stvarni je eho muzike svemira.
Slušanje muzike ne smije zadržavati u radu, učenju, namazu, činjenju dobra. Musliman ne smije biti ovisan, ne smije robovati bilo čemu zemaljskom, pa ni muzici.
Samo jedan korak na tuđem putu znači izgubiti svoj put. Na tom putu mogu ustrajati samo odlučni, čvrsti, uporni, sretni. Na tom putu Allah, Stvoritelj i Gospodar, sigurno pruža pomoć. Zato nam je dao naš način života - islam.
Allahov Poslanik je jednom prilikom objasnio svoj položaj pozivača islamu ovako: "Moj primjer s vama je kao primjer čovjeka koji je naložio vatru pa odbija bube i skakavce koji navaljuju u nju; ja vas odbijam od vatre, a vi se otimate iz mojih ruku."