Emocionalna alhemija iskušenja na primjeru zemljotresa u Turskoj i Siriji

U mnogim ajetima i hadisima se iskušenja, nesreće, nedaće spominju, ali gotovo uvijek kroz pozitivnu perspektivu.

Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: “Ta, zaista, s mukom je i last (olakšanje), zaista s mukom je i last”. Ibn Kesir r.a. u svom tefsiru Kur’ana pojašnjava ove ajete sa sljedećim hadisom: Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem je rekao: “Kada bi muka došla i ušla u kamen, za njom bi došlo i olakšanje da muku istjera”.

Opširnije...

Zašto Erdoğan insistira na susretu Putina i Zelenskog?


Bilo bi nerazumno očekivati da će mirovni pregovori u Istanbulu dati brze rezultate. To što je fokus u pregovorima bio na šest različitih pitanja, kao i to što su pregovaračke strane ostvarile napredak na svim frontama (osim Krima i Donbasa), a ministri vanjskih poslova dogovorili novi sastanak, svakako je pozitivan pomak. Doista, sljedeći korak je sastanak ruskog predsjednika Vladimira Putina i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Očito će predsjednik Recep Tayyip Erdoğan nastojati da se to dogodi tokom Putinove predstojeće posjete Turskoj.

Na početku se Rusija obavezala da će “smanjiti” svoje vojne napade na Kijev i Černihiv mada su to uradili samo kako bi bolje razmotrili te operacije i to sve skupa odražava uspone i padove koji su pred nama. Nije tajna da je okončanje rata puno teže nego započinjanje. Hoće li i u Ukrajini strane postići napredak prema prekidu vatre i, shodno tome, uspostaviti mir tako što će na tom putu napraviti određena zaustavljanja? Dok nastavljaju s naporima da potisnu suprotnu stranu, raspravljat će o uslovima za pregovaračkim stolom.

Rusi će vjerovatno produžiti mirovne pregovore, u nadi da će razviti nove inicijative na terenu i da vide hoće li solidarnost zapadnog saveza s vremenom oslabiti. Ukrajinci će pak poduzeti određene pokušaje kako bi prisilili ruske snage na povlačenje, a pritom će i dalje primati vojnu pomoć od Zapada.

Britanski premijer Boris Johnson već govori o slanju “smrtonosnijeg” oružja u Ukrajinu. Predsjednik SAD-a Joe Biden, pak, zauzet je izjavama o promjeni režima u Rusiji i trenutnoj krizi koja traje decenijama.

Nema razloga očekivati da će Sjedinjene Države, Evropska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo odustati od svoje predanost slabljenju Rusije.

S tim u vezi, turski prijedlog o “pronalaženju časnog izlaza diplomacijom” mogao bi na kraju biti jedina opcija ruskog predsjednika. Ono što je sada važno je da će mirovni pregovori biti još u toku kada strane zaključe da je došlo vrijeme za prekid vatre.

Na povratku iz Uzbekistana, predsjednik Recep Tayyip Erdoğan razgovarao je s grupom novinara, uključujući i mene. Mislim da turski predsjednik ostaje predan da učini sve što je u njegovoj moći kako bi olakšao prekid vatre između Rusije i Ukrajine. U tu svrhu inzistira na ličnom sastanku Putina i Zelenskog – što se temelji na njegovom 20-godišnjem iskustvu i njegovoj vjeri u diplomatsku strategiju “ličnog susreta” ruskog i ukrajinskog kolege.

Bilo je potrebno više od jednog pokušaja da se dođe do mirovnih pregovora u Istanbulu. Podsjetimo, Erdoğan od prvih dana sukoba pokušava dogovoriti susret čelnika Rusije i Ukrajine.
Ali zašto je važno da se dva predsjednika sastanu?

Erdoğan zna da bi susret dvojice lidera mogao mirovne pregovore podići na sljedeću razinu. To što ruski pregovarači zauzimaju snažan i beskompromisan stav u takvim okolnostima tipičan je podvig ruske diplomacije. Iako je kontekst očito bio drugačiji, slični problemi su se dogodili i tokom pregovora o Siriji između Turske i Rusije. Za poduzimanje ključnih koraka bili su potrebni lični susreti.

Ovaj put turski predsjednik želi sastaviti Putina i Zelenskog kako bi iskoristio “faktor lidera” za rješenje krize. Da bi došli dotle, ruski čelnik mora zaključiti da je došlo vrijeme za pauzu ili završetak borbi. Isto tako, Zelenski mora biti u stanju pokazati dužnu odlučnost da uđe u pregovore i provede taj sporazum u djelo.

Mir zahtijeva od obje strane određene ustupke. U tom smislu, Zelenski će se suočiti sa svojim pravim izazovom nakon susreta s ruskim kolegom. Moglo bi biti teško prodati ukrajinski narod pod uslovima tog sporazuma i teško uvjeriti Sjedinjene Države, Europsku uniju i Ujedinjeno Kraljevstvo.

U međuvremenu, nema razloga zavidjeti Turskoj na aktivnom olakšavanju rješavanja evropskog spora ili povlačenju nepotrebnih paralela. Naprotiv, Zapad treba podržati turske napore da okonča ovaj rat – koji nanosi štetu svačijim interesima.

_____________________
Piše: Burhanettin Duran

U ISTANBULU ODRŽANA PANEL DISKUSIJA: ŽIVOT I DJELO PROF. DR ISMETA KASUMAGIĆA

Opis nije dostupan.

 Opis nije dostupan.

Opis nije dostupan.

Opis nije dostupan.

Život i djelo prof. Dr. Ismeta Kasumagića je naziv panel diskusije koja je održana u Istanbulu u povodu godišnjice njegovog preseljena na ahiret 22. oktobra 2021. godine. U petak 22.oktobra 2021. godine u općini Beykoz u Istanbulu u okviru ovog panela pripremljena je i promocija knjige profesora Kasumagića “Trinaest mladomuslimanskih šehida“ (njenog prijevoda na turski jezik). Pokrovitelj ovog panela je bio načelnik općine Beykoz - Istanbul gospodin Murat Aydin, a mjesto održavanja je bio kulturni centar Ahmet Mithat Efendi.

Prijevod ove knjige na turski jezik je doprinos istini za čitaoce van granica naše zemlje koji se ovim putem mogu upoznati sa strahotama koje je provodio komunistički režim prema nevinim ljudima u nekadašnjoj Jugoslaviji.

Panel je počeo učenjem Kur’ana i najavom spikera. Moderator panela je bio professor sociologije Mahmut Hakki Akin sa Istanbul Medeniyet univerziteta. Profesor Hakki Akin je doktorirao na temu “Filozofska misao Alije Izetbegovića”, te se smatra jednim od boljih poznavalaca rada udruženja MM i SDA van BiH. Pored profesora Hakki Akina u panel diskusiji i promociji knjige profesora Ismeta Kasumagića prisustvovali su Prof. Dr. Faris Fočo, Amila Kasumagić Fočo, Husein Kansu i Prof. Dr. Merzuk Grabus.

O stručnom i naučnom radu profesora Kasumagića govorio je Prof. dr. Faris Fočo. On je posebno istakao težnje profesora Kasumagića za sticanjem novih znanja, usavršavanja u struci, a posebno u nauci i koji je uvijek isticao potrebu naučnog uzdizanja muslimana Bošnjaka.

Amila Kasumagić Fočo, diplomirani orijentalista arabista i najmlađa kćerka Ismeta Kasumagića, govorila je o životu sa ocem, majkom Aziadom i sestrama od prvih dana, porodičnih izleta, odlazaka sa babom na ekspertska putovanja do najtežeg dijela života a to je njegovo hapšenje i boravak u zatvoru. U svom obraćanju potencirala je zajednički rad Ismeta Kasumagića i drugih članova udruženja MM, među kojima su istaknuto mjesto u životu i radu kroz pokret MM imali Alija Izetbegović, Salih i Omer Behmen i Vahid Kozarić. Upravo njih pet sačinjavali su grupu” Asovi” a naziv je nastao prema njihovim inicijalima, početnim slovima njihovih imena. Oni su se redovno sastajali svake sedmice u kući Ismeta Kasumagića od 1965.g. i to je iznjedrilo nastajanje brojnih napisa i knjiga o stanju muslimana Bošnjaka u BiH i Jugoslaviji i rezultiralo formiranju bošnjačke stranke SDA. Prvi sastanak o formiranju stranke SDA se desio u istoj kući Ismeta Kasumagića u Sagrdžijama na broju 47.

Husein Kansu, član Ak partije i do penzije član parlamenta u Turskoj te počasni doktor Univerziteta u Bihaću, govorio je o svom dugogodišnjem prijateljstvu sa Ismetom i Azijadom Kasumagić, o njihovom zajedničkom radu za dobrobit Bošnjaka u Turskoj i BiH. Godinama je Ismet sa suprugom odlazio u Tursku pred parlamentarne izbore promovišući AK partiju i njenu ulogu u političkom životu Turske. Njegovo obraćanje je bilo ispunjeno emocijama u kojima je izrazio divljenje i veliko poštovanje prema liku Ismeta Kasumagića i njegove supruge Azijade.

Prevodilac knjige Prof. dr. Merzuk Grabus, profesor na Balikesir Univerzitetu, govorio je o knjizi “Trinaest mladomuslimanskih šehida” i njenoj strukturi i sadržaju osvrćući se na neke posebno dojmljive dijelove knjige. Govorio je sa velikom empatijom o borbi Mladih muslimana, o njihovoj patnji i maltretiranju i svirepom mučenju koji je nad njima provodio komunistički režim. I sam prevodilac potiče iz MM

porodice, pa dobro zna kako se zlotvorski odnosila komunistička policija i vlast prema mladim i nevinim ljudima koji su se hrabro borili svojom mišlju za očuvanje islama na prostoru BiH u komunističkoj i ateističkoj Jugoslaviji. Prevodiocu je posebno drago što je rahmetli Ismet znao da je knjiga prevedena i da će uskoro biti štampana. Ostalo je da u drugom izdanju ispoštuju Ismetovu želju da knjiga ima uporedni tekst na bosanskom i turskom jeziku.

Na kraju panela prisutni su mogli postaviti pitanja. Zamjenik načelnika je u ime općine Beykoz-Istanbul predao hedije predavačima panela, a gospodin Kansu, profesor Faris Fočo, kćerka profesora Ismeta Kasumagića, Amila i profesor Merzuk Grabus su se zahvalili općini na dostojanstveno organizovanom panelu kao i izložbi slika na kojima je profesor Ismet Kasumagić u društvu porodice, prijatelja, poslovnih i političkih partnera. Izražena je želja da se isti panel organizuje u Sarajevu i Bihaću gdje je profesor Ismet Kasumagić bio postavljen za prvog rektora Bihaćkog univerziteta.

Jedan dio publike je na kraju prišao kćerki Ismeta Kasumagića da podijele lijepe uspomene na njega i njegovu suprugu Azijadu jer su imali priliku upoznati ih i biti njihovi domaćini. Mnogo lijepih i korisnih savjeta su naučili od njih dvoje.

Panel je okončan učenjem fatihe za merhume

Piše: Amila Kasumagić

Normalizacija odnosa i formiranje 'novog Bliskog istoka'



Od uvođenja koncepta „Bliski istok“ i početka njegove intenzivne upotrebe u političkom i intelektualnom smislu tokom pedesetih godina, izraelski planovi počeli su iscrtavati konture i karakteristike tog Istoka prema planovima koje su pažljivo sastavljale i usvajale američke administracije koje su se smjenjivale. 

One su ih nastojale primijeniti u stvarnosti sponzorirajući brojne sporazume između Arapa i Izraelaca koji su došli pod nazivom „mirovni sporazumi“, čiji je cilj bio nametnuti novi identitet arapskom narodu u kojem će arapski fundamenti ili nestati ili biti izgubljeni u korist labavog okvira koji se ponekad nazivao „veliki Bliski istok“, a ponekad „novi Bliski istok“.

Od potpisivanja sporazuma iz Camp Davida između „Izraela“ i Egipta 1979. godine, zatim sporazuma iz Osla između Palestinske uprave i „Izraela“ 1993. godine, pa sve do potpisivanja sporazuma Wadi Araba između Jordana i „Izraela“ 1994. godine, naziv „Bliski istok“ (novi ili veliki) bio je prisutan u svim ovim sporazumima.

Ukroćivanje Irana

Potpisivanjem „sporazuma o normalizaciji odnosa“ između Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i Bahreina s „Izraelom“ 15. septembra 2020. godine američki predsjednik Donald Trump i njegov zet Jared Kushner, koji je na poziciji njegovog glavnog savjetnika, ponovili su izraz „novi Bliski istok“, opisujući scenu koja će se formirati nakon potpisivanja ovih sporazuma. Prema tome, ovdje se postavlja pitanje: koje su to karakteristike ovog „novog Bliskog istoka“ čiju su zoru najavili Donald Trump i njegov zet Jared Kushner?

Zapravo, Trumpov govor o zori „novog Bliskog istoka“ može se shvatiti samo kao priprema ranijih događaja za naredne događaje i nove sporazume koji sasvim jasno ukazuju na to da su Sjedinjene Američke Države odlučne preoblikovati geografsku mapu zemalja novog "Bliskog istoka" na način da uspostavi nova pravila i preoblikuje regiju u skladu s američkim i izraelskim ciljevima, umjesto mape koju su početkom dvadesetog stoljeća sačinile glavne sile (Britanija i Francuska).

Buduća dešavanja i nove sporazume možemo nazrijeti kroz niz ranijih događaja u proteklih nekoliko godina, počevši od pokušaja da se ukroti Iran i uvedu sankcije toj zemlji. Potom slijedi povlačenje iz nuklearnog sporazuma koji su Sjedinjene Američke Države potpisale u vrijeme administracije Baracka Obame.

Tu su i pokušaji podjele jednog broja arapskih zemalja i njihovog ustrojstva kao „federacije“ stvaranjem haosa i izazivanjem unutrašnjih sukoba između različitih sekti i doktrinarnih pravaca, pa sve do pokušaja potpune eliminacije palestinskog pitanja i njegovog okončanja u skladu sa Trumpovom mirovnom vizijom nazvanom „Sporazum stoljeća“, koja je najavljena početkom ove godine.

Potkopavanje arapskih temelja

Nakon toga je uslijedilo potpisivanje sporazuma između Emirata i Bahreina o normalizaciji odnosa s „Izraelom“ radi dodatnog usklađivanja s ovim dogovorom i radi njegovog učvršćivanja kroz činjenje ustupaka u glavnim pitanjima palestinsko-izraelskog sukoba, poput pitanja glavnog grada Jerusalema, povratka izbjeglica, granica, doseljeničkih naselja i suvereniteta.

Slijedom toga, čini se da se ideja o izgradnji „novog Bliskog istoka“, što smo mogli primijetiti i čitati u svoj literaturi koja je pratila pokretanje mirovnog procesa devedesetih godina prošlog stoljeća do danas, počela pretvarati u stvarnost na terenu. Svoje plodove počinje davati sa početkom domino efekta arapske normalizacije odnosa s „Izraelom“, koja je započela s dvije zemlje, a očekuje se da će obuhvatiti i mnoge druge arapske zemlje, prema Trumpovim izjavama.

Mi se danas suočavamo s transformacijama i promjenama koje se događaju u regiji pod izraelskim insistiranjem i američkim pritiskom u nastojanju da se sukob na tom području riješi u skladu sa viđenjem drugačijim od onog koje su provodile prethodne američke administracije.

Oni koji prate razvoj događaja u regiji „Bliskog istoka“ u posljednjih nekoliko godina svjesni su da je Trumpova administracija već počela iscrtavati konture ovog Bliskog istoka, prema jasnom planu koji se temelji na preokretanju arapskog sistema i potkopavanju njegovih temelja, kako bi se sa geografskog poretka i faze nacionalizma i ideologija prešlo na novu fazu u kojoj će prevladavati blokovi i grupiranja na temelju ekonomskih i finansijskih interesa.

Prihvatanje 'Izraela' kakav jeste

U toj fazi bi „Izrael“ bio dominantna sila zbog svoje tehnološke i ekonomske nadmoći, čime bi se ostvario glavni cilj ovog diskursa, a to je preobrazba kompletnog arapskog svijeta, sa svim njegovim kulturnim, političkim i civilizacijskim komponentama, u drugačiju geografsku stvarnost, s namjerom da se pruži legitimitet „Izraelu“ u okviru ove velike regije.

Sporazumi o normalizaciji odnosa potpisani između UAE-a i Bahreina s Izraelom predstavljaju duboku geopolitičku promjenu u regiji „Bliskog istoka“, prema pristupu administracije predsjednika Trumpa, koji se temelji na preoblikovanju svijesti i kulture regije na način na koji se omogućuje integracija Izraela i prihvatanje njegove uloge u tom području.  

Pri tome, Izrael neće napraviti nikakve promjene u svom ponašanju i politici prema Palestincima. Na to se osvrnuo i Shimon Peres u svojoj knjizi Novi Bliski Istok, u kojoj je naglasio potrebu uspostavljanja odnosa čija bi osnova bile ekonomske relacije s nekim arapskim zemljama radi postizanja „navodnog mira“ i prihvatanja „'Izraela“ u regiji kakav jeste bez ikakvih promjena. 

Prema tome „Izrael“ je, kako je prije nekoliko dana istaknuo Boaz Bismuth, glavni urednik lista Israel Hayom, dobio „novi Bliski istok“ koji je želio, ali ne u septembru 1993. godine, već u septembru 2020. godine.

Izvor: Al Jazeera

Podkategorije