Palestinsko proljeće počinje 20-og septembra

 

Izraelski premijer je pristao pregovarati o granicama utvrđenim pregovorima 1967. godine odmah nakon stupanja na snagu prekida vatre u pojasu Gaze. Do sada je Natanjahu odbijao da objelodani bilo kakav detalj vezan za određivanje granice. Viši izraelski dužnosnik je odbio da se izjasni da li će premijer uzeti datum prekida vatre kao osnov za početak pregovora, ali indicija ukazuju da je Izrael voljan da nastavi mirovne pregovore koji se vode pod pokroviteljsvom američkog predsjednika Baraka Obame. U svom govoru o Bliskom Istoku u maju on je predložio da osnov za pregovore budu granice utvrđene prije 1967. godine i da je moguće provesti i zamjenu teritorija između Izraela i Palestine.

Natanjahu je oštro reagirao odbijajući mogučnost da se Izrael povuče sa cijele Zapadne obale, što u stvari i nije bio Obamin prijedlog. Kakao prenosi Channel 2 Natanjahu okvirno smatra da dolazi u obzir zamjena teritorija naročito u predjelu Zapadne obale. Jedan izraelski dužnosnik koji je želio ostati anoniman izjavio je da ne negira ovaj TV izvještaj, ali pošto su pregovori u toku on ne želi davati pojedinosti. Mi smo spremni za nastavak mirovnih pregovora, ali znamo da se u Obaminom prijedlogu nalazi dosta stvari koje je teško prihvatiti. Izrael nastoji da ubjedi Palestinsku stranu da odustane od nastojanja za priznanjem od strane UN, on to vidi samo kao odraz nemoći i pokušaj da se pomjeri sa mrtve tačke vezanim za mirovne pregovore. Palestinska strana negira da je takav prijedlog došao sa Izraelske strane. Palestinska strana traži od Izraela da prekinu gradnju naselja na Zapadnoj obali, prije nego što se nastave mirovni pregovori. Izrael ne želi ulaziti u pregovore sa uslovljavanjem gdje bi se prvenstveno raspravlajlo o granicama i naseljima, a u uz to insistira da Palestina prizna Izrael ka jevrejsku državu. 

Opširnije...

NATO ambasador Hunter: I Britanija je odgovorna za Srebrenicu

 

Kako nam pokazuje posljednje pismo bivšeg NATO ambasadora Roberta Huntera, a prenosi Financial Times, priča o ratu u BiH postaje sve jasnija, kako se klupko odmotava mnogobrojni učesnici bosanske tragedije želeći da sakriju svoje (ne)učešće i (ne)rad kroz memoare koje su objevljivali otkrili su dosta toga i o njima samima. Najpoznatiji primjeri su memoari Michael Rosa, generala Lewis Mc Kenzija i Richard Holbruka. Objavljivanjem memoara htjeli su da rekonstrukcijom događaje okrenu u njima željenom smjeru, ali nisi bili baš uspješni u tome. Također uzimajući u obzir i (ne)djela ostalih sudionika u ovim nemilim događajima, slika dešavanja postaje jasnija. Nova otkrića su promijenila već dosad ustaljene i uvriježene stavove o bosanskom konfliktu, pa tako sada ne idu u prilog onima koji iskrivljuju historiju i negiraju genocid. Prije nekoliko mjeseci Balkan Chronicle je objavio ekskluzivni video komentar bivšeg ambasadora Huntera u sramnoj ulozi Britanije i njenom zalaganju da zaštiti Srbe i spriječi NATO intervenciju, koja je trebala odigrati ključnu ulogu u sprečavanju genocida. U prilog tome ide činjenica da general Michael Rose nikada ništa nije konkretno uradio da bi spriječio ili bar ublažio agresiju koja se dogodila kako sa srpske tako i sa hrvatske strane. On kritikuje ulogu SAD i njenu ulogu u NATO bombardovanju srpskih položaja, kao i potpomaganje muslimanskih snaga, i smatra da je to samo još jedan poraz NATO saveza. To što on naziva ''muslimanska strana'' je u stvari legitimna država priznata od starne UN i EU. Govoreći za Financial Times, Hunter U.S ambasador pri NATO-u spominje i sramnu ulogu Britanije koja je učinila sve što je mogla samo da spriječi NATO intervenciju u BiH. Neuspijeh NATO snaga da spriječe pokolj u Srebrenici može se jasno pripisati Britaniji - navodi ambasador. Kao ambasador pri NATO-u, i kao osoba koja je učestvovala u pregovorima o mogućoj vojnoj intervenciji mogu potvrditi da je Britanija ta koja je svim silama radila na tome da do intervencije ne dođe, ali poslije događaja u Srebrenici teško je bilo nastaviti sa tim očitim opstrukcijama. Osim Britanije i njene poznate uloge također slične stavove su imale Francuska i Kanada koje su u najmanju ruku bile neodlučne po pitanju vojne intervencije. Tokom pregovora o vojnoj intervenciji Britanija je bila preglasana jer ključne odluke su se donosile u New Yorku, jer je tamo sjedište UN i američke administracije, a da je na drugom mjestu možda bi se odluka mogla izmjeniti po utjecajima raznih lobija. Britanija je tvrdo čuvala svoj stav o neintervenciji, ali nakon pokolja u Srebrenici 1995. godine morala je popustiti. On dodaje da Britanija ima veliki teret odgovornosti za Srebrenički masakr. Neuspjeh NATO saveza da intervenira u Srebrenici na vrijeme je najvećim djelom odgovornost Londona, a ne New Yorka, Brisela ili Washingtona. Mnogi u Bosni bi voljeli vidjeti da se riječi ambasadora Huntera ispune u Bosni, i pojačano Britansko nastojanje da pomogne riješti zamršeni bosanski čvor, jer ona je uključena i dan-danas u političke tokove u Bosni a isto tako i ekonomski. Ovo pismo daje nam osnova da se preispita uloga Britanije na Balkanu počev od 1990. godine jer i danas je njena uloga u svemu ovome krajnje kontraverzna. U to vrijeme je bila dominantna politika očuvanja bilo kakvog mira i izbjegavanja konflikta, što je išlo u prilog Miloševićevoj ideji o stvaranju velike Srbije. Najnoviji događaj o ulozi Britanije je nedavno hapšenje visokog bosanskog dužnostnika Ejuba Ganića na zahtjev Srbije i njegovo oslobađanje zbog nepostojanja dokaza.

Tsunami u Izraelu

 

Uskoro će formiranje neovisne palestinske države biti stavljeno na glasanje u Generalnoj skupštini UN-a. Prema priznanju nekih zvaničnika cionističkog režima, ovo je svojevrstan tsunami za vladu u Tel Avivu, tsunami koji bi ovome režimu mogao donijeti sudbinu aparthejdskog režima u Južnoafričkoj republici. Zato je Tel Aviv, uz svesrdnu pomoć Washingtona pokrenu opsežna nastojanja da spriječi ovaj tsunami. 
Do sada je 100 država svijeta zvanično priznalo Palestinu kao neovisnu državu, a pitanje priznanja palestinske neovisne države uskoro će se naći na dnevnom redu zasjedanja Generalne skupštine organizacije Ujedinjenih nacija. Kako navode izraelski političari, priznanje Palestine kao neovisne države za Tel Aviv znači smrtonosni tsunami koji će uzrokovati kraj ovoga režima. U nastavku donosimo prijevod teksta Noama Čomskog, glasovitog američkog mislioca i analitičara, koji je pod naslovom „Pažnja: Tsunami u Izraelu“ objavio na inetrenet portalu Turthout.
Eidan Eufer, vrlo utjecajan industrijalac je u maju ove godine na jednom tajnom sastanku  u prisustvu velikog broja jevrejskih industrijalca i trgovaca, upozorio „mi se velikom brzinom pretvaramo u Južnoafričku republiku. Sve jevrejske porodice će osjetiti eksploziju ekonomskih sankcija“.
Glavni razlog za zabrinutost jevrejskih privrednih magnata jest sljedeće zasjedanje Generalne skupštine UN-a na kojem će palestinski zvaničnici pokrenuti pitanje zvaničnog priznanja Palestine. Nekadašnji ambasdor Izraela u Ujedinjenim nacijama Den Gilerman je na spomenutom susretu jevrejskih privrednika upozorio: „dan nakon što se proglasi zvanično priznaje neovisne palestinske države, kako je predviđeno; počinje bolan i začuđujući proces našega pretvaranja u Južnoafričku republiku. Izrael će biti omražena i odbačena zemlja, izložena međunarodnim sankcijama.“
Jevrejski oligarsi su na ovom i narednim svoji tajnim sastancima ubijedili vladu da iskoristi prijedloge Saudijske Arabije i nezvanični ženevski sporazum iz 2003. godine, koji nakon detaljnih pregovora predstavnika Palestine i Izraela, nikada nije potpisan jer se Izrael ni Washington nisu složili sa njegovim sadržajem.
Ehud Barak, izraelski ministar odbrane je još u martu upozorio na ono što namjeravaju učiniti Ujedinjene nacije, također nazvavši to tsunamijem. Postoji naime bojazan da će se svijet, na temelju odluke UN-a, okrenuti protiv Izraela, ne samo zbog njegovog kršenja međunarodnog prava, već i za nastavak nelegalnih aktivnosti na okupiranoj teritoriji. Sjedinjene države i Izrael pokrenuli su niz diplomatskih aktivnosti kako bi se Izrael spasio od nagoviještenoga tsunamija. Ako ta njihova diplomatska nastojanja ne urode plodom, Palestina će biti zvanično priznata kao neovisna država.
Palestinsku neovisnost do sada je priznalo više od stotinu država. Viktor Katan u američkom časopisu za međunarodno pravo piše kako su Francuska i još neke evropske zemlje: „Podigle nivo svojih političkih predstavništava u Palestini do nivoa Amabasada i diplomatskih misija“.
Palestina je već dobila članstvo u nekim institucijama i agencijama Organizacije Ujedinjenih nacija, tačnije u svim osim UNESCO-a i Svjetske zdravstvene organizacije. Ove dvije organizacije nisu primile Palestinu iz straha da bi to moglo utjecati na njihove budžete, jer bi SAD mogle tada „zavrnuti slavinu“, a to nije mala stvar! Američki senat je u junu usvojio Rezoluciju kojom se prijeti da će Sjedinjene Države u slučaju palestinskog insistiranja na pokretanju procedure priznavanja kod UN-a, obustaviti svaku vrstu svoje pomoći palestinskoj vladi. U izvještaju londonskog Dejli telegrafa se navodi: „Susan Rise, ambasadorica u UN-u je upozorila da najveća moguća prijetnja budžetu ove Organizacije, odnosno američkom udjelu tog budžeta, jest to da njezine članice priznaju neovisnu palestinsku državu.“ Novi izraelski ambasador u UN-u Ran Pevezur, izvijestio je izraelsku štampu da bi ovaj akt Organizacije UN-a mogao izazvati nasilje i rat.
Vjerovatno će UN priznati palestinsku neovisnu državu u međunarodno priznatim granicama, koje obuhvataju Golansku visoravan, Zapadnu obalu rijeke Jordan i pojas Gaze. Izrael je 1981. godine okupirao Golansku visoravan. Ne treba ni napominjati da je to učinio kršeći rezoluciju Vijeća sigurnost UN-a. Proces izgradnje jevrejskih naselja i druge aktivnosti na tom planu, prema mišljenju međunarodnog suda pravde i Vijeća sigurnosti u očiglednom je proturječju sa međunarodnim propisima. Sjedinjene Američke Države i Izrael su u februaru 2006. blokirali pojas Gaze, nakon što je na tamošnjim izborima na vlast došla za njih nepoželjna partija – Hamas. U junu 2007. nakon uspjeha vojnog puča potpomognutog od SAD-a kojim je izabrana vlada, obruč oko Gaze biva još užim i čvršćim. Međunarodni komitet Crvenog križa je u junu 2010. godine osudio opsadu Gaze kao vid kolektivnog kažnjavanja kojim se očigledno krši međunarodno humanitarno pravo. Ova organizacija rijetko objavljuje ovako oštra izvješća. BBC je izvijestio kako je Međunarodni komitet crvenog križa ponudio jednu vrlo mračnu i tragičnu sliku Gaze: bolnice bez neophodne opreme, svakodnevno višesatno nestajanje struje, neupotrebljivost pitke vode, zatvoreni civili.
Ovaj ilegalni obruč oko Gaze ustvari je nastavak američko-izraelske politike iz 1991. godine, zahvaljujući kojoj je Gaza odvojena od Zapadne obale. Svaka politika koja bi rezultirala neovisnom palestinskom državom naići će na oštro protivljenje velikih sila. 
Američko-izraelska pobjeda izložena još jednoj, vrlo opipljivoj, opasnoti – brod slobode sa pismima podrške i humanitarnom pomoći. Na jednu takvu humanitarnu akciju u martu prošle godine Izrael je reagirao napadom svojih komandosa na humanitarni brod u međunarodnim vodama, što je veliki zločin. Tom prilikom poginulo je devet putnika broda, što je u cijelom svijet, osim u SAD-u naišlo na oštru osudu. Međutim u samom Izraelu Vlasti su uspjele ubijediti većinu svojih građana da su u tom događaju izraelski komandosi ustvari bili žrtve napada spomenutog broda. Ovo je još jedan eklatantan primjer potpuno iracionalne autodestrukcije koja rujinira izraelsko društvo. Trenutno SAD i Izrael svim silama nastoje zaustaviti Flotu slobode. 
Američka državna tajnica Hilari Klinton je praktično dala dopuštenje za primjenu sile protiv ove flote, rekavši kako „Izrael ima pravo na samoodbranu u slučaju da flota slobode uplovi u izraelske teritorijalne vode“. Dakle, u vode oko Gaze, kao da Gaza pripada Izraelu! Grčka je prihvatila da zaustavi brodove i spriječi njihovo isplovljavanje, iako su grčki zvaničnici, za razliku od Klintonove, eksplicitno spomenuli „morsku oblast Gaze“.
Grčka nešto ranije, 2009. godine, nije dozvolila američkim oružanim snagama da prilikom neljudskog izraelsko-američkog napada na Gazu, koriste grčke luke.  Međutim, Grčka je zbog velikog ekonomsko-finansijskog pritiska već žrtvovala svoju neovisnost, i sigurno neće dovesti u opasnost svoj, doduše neuobičajeni, integritet. 
Kris Gans, glasnogovornik Agencije za rad i humanitarnu pomoć OUN-a, organizacije koja pruža veoma važan obim humanitarne pomoći Gazi, je odgovarajući na pitanje: Nije li „Flota solobode“ svojevrsna spletka?, kazao kako je stanje potpuno obeshrabrujuće, te dodao: „Da nije bilo nikakve humanitarne krize, da život u Gazi, na svim razinama i u svim dijelovima Gaze nije ugrožen, bi li bilo potrebe za 'flotom slobode'?  (95 procenata vode u Gazi nije upotrebljivo za piće, 40 posto svih bolesti uzrokovano je zagađenom vodom, 45 posto radnog stanovništva je nezaposleno, nivo ovisnosti o humanitarnoj pomoći iznosi 80 procenata, nakon početka opsade siromaštvo stanovniak Gaze je utrostručeno). Hajde da se riješimo ovog zla po imenu opsada i izolacija, pa više neće trebati nikakvi brodovi.“
Diplomatski projekti poput strategije o palestinskoj državi i druge nenasilne metode i djelovanja, predstavljaju prijetnju za one koji su zajahali na kola sile i rata. SAD i Izrael nastoje očuvati svoje neodbranjive stavove; okupacija i destrukcija s jedne, te zbunjujuća priča o konsenzusu oko dugoročnog diplomatskog rješenja.
 

Egipat – Demonstracije sekularista i islamista

Prije nekoliko dana stotine protestanata sukobilo se na glavnom Kairskom trgu sa policijom za specijalne namjene, tražeći uvođenje građenske države, otvoreno prkoseći Egipatskim vojnim vlastima koje žele po svaku cijenu da zabrane svaki oblik demonstarcija. Posljedica toga je i nedavno rastjerivanje mladih aktivista koji su proveli cijelu sedmicu sjedeći na Kairskom Tahrir trgu. Nakon pojave generala Husseina Tantawia, koji sada obnaša vlast, prosvjednici su uzvikivali građanska država, dolje vojna vlast. Sukob je započeo kada su demonstarnti počeli gađati vojsku sa bocama i kamenjem, na što su oni odgovorili istom mjerom. Sukobi su se smirili ubrzo nakon što je došla druga grupa koja je pozivala na smirivanje situacije, naglašavajući da su vojska i narod jedno. Protesti su započeli nakon iftara, odnosno, nakon što je prekinut post. Demonstarnti koji su se okupili pozivajući na formiranje građanske države došli su kao odgovor na velike demonstracije islamista održane 30-og jula, gdje se pozivalo na čuvanje egipatskog islamskog identiteta. Također, postoje grupe koje pozivaju na demonstracije pod sloganom ''Petak ljubavi prema Egiptu''. Nakon što su uvidjeli da nisu dobro pripremljeni odložili su demonstarcije za bolje prilike. 

Podkategorije