Arhiva UDBE 3



Izetbegović na 30. godišnjici MOS-a: BiH nije prosti zbir tri naroda, ona je puno više od toga



Asocijacija mladih Stranke demokratske akcije (SDA) BiH večeras je organizovala svečanu akademiju povodom 30. godišnjice osnivanja Muslimanskog omladinskog saveza, preteče Asocijacije mladih SDA BiH.

Tom prilikom mladim liderima se obratio Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, te čestitao prisutnim MOS-ovcima.

- Ove godine obilježavamo 30. godina postojanja, djelovanja i borbe SDA. Kad smo je osnivali 26. maja 1990. u Holiday Innu meni je bilo 33 godine i ja sam tada bio omladinac. Pomišljao sam: Bože, gdje li će ovo sve što se tu okupilo biti za nekih 10 godina, hoće li biti ove stranke za 10 godina? Evo, otpilike na istom smo i nakon 30 godina. Naravno, odbranili smo državu, identitet, vjeru, napravili renesansu vjere i identiteta... Ali, borba se nastavlja - kazao je Izetbegović.

Dodao je da se, kada su u to vrijeme pravili stranku, osjećalo da je tamo gdje sjedi rahmeli Alija matica i ljudi su se tu okupljali.

- Ja sam s njima provodio vrijeme i razgovarao. Čovjek kao da u to vrijeme nije imao šta pametnije da radi, ostavljali smo posao i tu smo sjedili da budemo "na ruci" i razgovarali. Šta je to što je stvorilo SDA? Svaki od tih ljudi je imao neku ranu, ili su mu oca vodili u zatvor, ili su mu ubili daidžu ili su mu dedi oteli zemlju ili je bila neka uvreda u odnosu na njega i njegovu porodicu, njegov narod. Kada se to kumuliralo, kada je milion-dva ljudi to doživjelo, stvorila se kritična masa i ta energija koja je napravila SDA - istakao je.

Izetbegović je kazao da ispočetka nije bilo lako pokrenuti narod.

- Mi smo ispočetka obilazili BiH. Ja sam tada lično vodio rahmetli Aliju Izetbegovića u svom "stojadinu". Pošto su ljudi zapamtili dva pada imperija, šest država, sedam vojski je prošlo Titovom ulicom pobjednički kroz naš grad i ugazilo čizmom ovdje u zemlju, srce Sarajeva i naše srce. Ljudi se nisu odlučivali lako da krenu. Mi smo SDA tada jedva pokretali, ali kada je provalilo tada više to niste mogli da zaustavite - prisjetio se.

Izetbegović je dodao da se osjećalo da ulazimo u teška vremena i očigledan raspad Jugoslavije, a loša vremena prizivaju dobre i hrabre ljude.

- Takva je bila prva generacija SDA i MOS. Kriterij nije bio ko hoće da se zaposli u Telecomu, nego ko će za svoje pare natočiti benzina par litara i doći na neki tamo sastanak u Bratunac, rizikovati da bude vrijeđan i eventualno uhapšen.

Citirao je i araspsku poslovicu koja kaže da "loša vremena daju dobre ljude koji naprave dobra vremena, a zatim dobra vremena daju loše ljude koji naprave loša vremena".

- MOS je dao dobre mladiće i ljude koji u branili zemlju, školovali se, mnogi su postali ugledni pozicionirani ljudi, branioci zemlje, čuveni komandanti, poslije toga političari, biznismeni, bankari... MOS je svoj dug odužio i ti ljudi danas su 50-godišnjaci i brane zemlju sa takvih pozicija. A kakva vremena mi danas živimo? Jesu li to dobra vremena koja kvare ljude ili su loša koja prizivaju dobre? Za neke su dobra vremena, za jednu manjinu, i oni gube borbenost i zadovoljavaju se komforom. To je onaj dio "šuteće SDA" koja se etablirala, zauzela pozicije, ima fine plaće i kakvi god su napadi i udari oni nađu razlog da mudro šute. Međutim, za većinu nas borba nije prestala. Većina nas se ne zadovoljavamo borbom za lični komfor, nego se nastavljamo boriti za narod, ravnopravnost i dostojanstvo, za očuvanje identiteta i vjere, za prosperitiet, jer borba nije završena - istakao je.

Dodao je da danas Beograd, Zagreb, Moskva ponovo klimaju zidove naše kuće - države i žele nas svesti na prosti zbir tri naroda.

- BiH nije prosti zbir tri naroda. BiH je puno više od toga. Nastavlja se borba za cjelovitu, jedinstvenu i suverenu BiH. Nastavlja se borba za poziciju Bošnjaka i Bosanaca u njoj. Šezdest posto parlamentaraca u PSBiH, 80 i nešto posto u Federalnom parlamentu pripadaju bloku Bošnjaka i Bosanaca, ali nas uporno ovih 60 i 80 posto pokušavaju da zbiju u neku bošnjačku kvotu od 35 posto. Ovi posljednji izbori su pokazali da probosanskog bloka u Federaciji ima preko 80 posto, da su ti odnosi pet naprema jedan, kada je naprimjer odnos prema HDZ-u u pitanju. Nije se završila borba za slogu Bošnjaka i Bosanaca, za prestanak sukoba unutar bosanksog bloka koji liči na Armiju BiH - naglasio je Izetbegović.

Cijeli govor možete poslušati u video u nastavku:

https://youtu.be/6Nm5m9V1qfk

IZVOR: Faktor

 

Mulaosmanović o posjeti Lavrova: Ponosan sam na ono što su uradili Komšić i Džaferović




Posjetu ruskog ministra vanjskih poslova Bosni i Hercegovini Sergeja Lavrova komentarisao je univerzitetski profesor Admir Mulaosmanović.

Za N1 je kazao da je razvoj događaja danas bio očekivan, odnosno da su članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić i Šefik Džaferović odbili posjetu sa ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovim kao slijed nakon sinoćnjih događaja.

- Ne možemo reći da je bilo očekivano ali sinoć su se dogodile određene stvari koje su usmjerene na ovo što danas svjedočimo. Sinoć su bili sastanci koji su u osnovi bili kontekstualizirani kao umanjenje značaja bh. državnosti i njenog suvereniteta i moram da kažem da ja to nisam očekivao od diplomate Lavrova. Nisam očekivao da bi na jedan takav način neko ko predstavlja Rusku Federaciju mogao da postupi. Sinoć se desilo ono što je jednostavno stavilo pred dilemu, ne samo Džaferovića i Komšića kao članove Predsjedništva već i sve patriote i BiH i ljude koji su ponosni na pripadanje ovoj zemlji. Takav razgovor jeste nužan, ali ne da sami sebe unižavamo kao državu i društvu. Očekivanja kao takva su se odjednom pojavila i ponosan sam na ono što su uradili Komšić i Džaferović. Poslali su poruku da Rusku Federaciju smatraju prijateljskom zemljom, ali bez obzira koliko moćna bila, treba poštovati institucije ove zemlje i odluke koje su donesene. To je bilo nešto što se trebalo desiti s nadom da će ta poruka biti razumijevana i da će se shvatiti i u Ruskoj Federaciji kao dobronamjerno – istakao je profesor Mulaosmanović.

Komentarisao je i zvanično saopštenje ruskog ministarstva, koje je ignorisalo da se Lavrov susreo samo s jednim članom Predsjedništva BiH.

- Ne bih da koristim tešku terminologiju, ali mislim da oni ne žele ostaviti dojam određenog diplomatskog šamara koji se desio i na taj način jednostavno žele da pokažu da je sve proteklo u normalnim uslovima, a mi svjedočimo da to nije tako. Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije želi da kaže da se Lavrov susreo sa ministricom vanjskih poslova BiH Biserom Turković i da je obavio razgovore u Predsjedništvu i da je njegova misija izvršena. Mislim da je to pokušaj da se od jednog ovakvog kraha i njegovog dolaska izvuče najviše šta može u ovom momentu - mišljenja je Mulaosmanović.

Rekao je i da Dejtonski mirovni sporazum nije sveto slovo, nego da kreira temelj za dalji napredak BiH. Kazao je da je ministrica Turković podvukla nekoliko značajnih stvari, ali da vjeruje da "građani BiH drže do toga da bez obzira koliko unutar naše države bilo tenzija, kakav je nivo našeg razvoja, treba se poštivati naš suverenitet".

- Mi smo prema tome dosta osjetljivi i dosta držimo do toga. BiH jeste mala država brojem i teritorijom, ali u međunarodnim odnosima BiH nije mala država i značajna je kao i ukupna regija Balkana. Moramo biti svjesni i mi sami i da se odnosimo tako. Smatram da je Turković na lijep način odaslala slične poruke koja sam ja rekao - istakao je.

Rekao je i da će nova američka administracija pomagati BiH i da ovo vrijeme može biti vrijeme pozitivnog preokreta. Potcrtao je i da BiH po njegovom mišljenju treba dobiti snažnu podršku Evropske unije i Sjedinjenih Američkih država i drugih sila koje razumijevaju ovo šta su naši predstavnici jutros uradili.

IZVOR: N1

Nove (stare) ublehe u vezi Dejtona

                                   Bogić Bogićević, čovjek koji je Miloševićevoj politici rekao historijsko NE  | BiH | Al Jazeera Balkans

U jednom od svojih prvih intervjua, nakon što je obznanjeno da će prihvatiti ponudu da bude gradonačelnik Sarajeva, Bogić Bogićević je izjavio „da on u Dejtonu ne bi pristao na ime Republika Srpska“.

Neki su mediji ovu izjavu popratili kao još jedan dokaz da je riječ o odličnom izboru za gradonačelnika Sarajeva iako većinu građana Sarajeva u ovom trenutku ne zanima šta bi on uradio ili šta ne bi uradio u situacijama koje su se događale od prije 25 godina. Na žalost, izjava ukazuje da je Bogić figura koja hoće da egzistira na starim zaslugama, i koja (još) nije spremna pogledati naprijed, u budućnost, i koja nema viziju šta ponuditi građanima Sarajeva, pa se „hvata starih tema“. I to na pogrešan način!

Ne bi se trebalo ni osvrtati na ovu njegovu izjavu da ona nije podrška svim neprijateljima BiH i Bošnjaka koji nastoje izvrtati istinu plasirajući teze da je „Alija u Dejtonu prodao Bosnu“, „poklonio im 49% teritorije“ i slične pamflete srbijanskih i inih obavještajnih službi koje prihvataju naivni facebook pametnjakovići i virtuelni politički komentatori koji nas smoriše svojom naknadnom pameću.

Bogić ne shvata ili želi da mi ne shvatimo i zaboravimo slijedeće:

1. Dejtonski sporazum se, teška srca i sa velikom gorčinom, trebao i morao potpisati. Pritisak međunarodne zajednice i SAD na čelu je bio prevelik da bi ijedna strana mogla odustati od ponuđenih uvjeta za ostvarenje mira. Isto se ne može bolje objasniti nego rečenicom predsjednika Izetbegovića „da je to nepravedan mir, ali mir koji je bolji od rata.“

2. Milošević i njegovi sljedbenici su morali dobiti nešto zauzvrat da i oni pristanu na ponuđeni sporazum. Kad već nisu Bosnu i Hercegovinu ili dio nje pripojili Srbiji, kad nisu ništa ostvarili u Republici Hrvatskoj, kad je bilo jasno da uskoro gube i Kosovo, kad je bilo jasno da će njihovi vojni i civilni nalogodavci i izvršioci zločina odgovarati pred međunarodnim sudovima, najmanje što su mogli dobiti je da im se na neki način prizna samoproglašena republika, kao niža administrativna jedinica, bez međunarodnog subjektiviteta. Pa ni to nisu mogli dobiti na svim teritorijama nad kojima su tada imali vojnu kontrolu već su se morali povući sa nekih.

3. Nepristajanje na sporazum, značilo je nastavak rata. Bez obzira na relativno povoljniju situaciju za Armiju BiH 1995. godine u odnosu na ranije godine i neprijateljsku vojsku i veći moral naših oslobodioca, ne treba naivno pristajati na teze da bi Armija BiH za par mjeseci oslobodila sve okupirane teritorije, pobjedonosno ušla i u Banjaluku i sl. Možda i bi, ali uz velike žrtve i gubitke. Tih mjeseci mnoge naše brigade su imale i do 50% lakše i teže ranjenih, bolesnih, te na druge načine onesposobljenih boraca. Pozivi za mobilizaciju su u nekim općinama počeli dolaziti i tek stasalim 18-godišnjacima. Predsjednik Izetbegović je znao koliko vrijedi jedan mladi ljudski život i da će prekidom ratnih dejstava učiniti značajnu i dobru stvar za naš napaćeni narod.

4. Odbacivanje sporazuma od strane delagacije legalnih bh vlasti je moglo značiti i gubitak podrške međunarodne zajednice što se tada nedvojbeno moglo zaključiti iz nastupa Ričarda Holbruka, i što je potvrđeno godinama poslije u njegovim intervjuima.

Zašto onda Bogićević misli da bi on, svojim insistiranjem na tome, spriječio nastanak entiteta Republika Srpska pod tim imenom? Zar misli da bi Milošević odustao od toga? Zar misli da je međunarodna zajednica bila spremna uvažiti (baš) sve naše pravedne i ispravne zahtjeve? Ako on ili bilo ko drugi nije upoznat sa aktivnostima i pregovaračkoj ulozi svih članova bh delegacije u Dejtonu možemo ih uputiti na relevantne izvore koji svjedoče o tome.

Potrebno je znati da je predsjednik Izetbegović „zatezao konop“ maksimalno koliko je mogao na svim poljima, npr. u pogledu statusa Brčkog gdje nije dozvolio da isti uđe u sastav manjeg entiteta po cijenu napuštanja pregovora ali i da mu takva taktika nije mogla donijeti uspjeh u svim pitanjima o kojima se odlučivalo.

Bogićević je učinio ispravno što nije u ime nas, građana BiH, pristao na uvođenje vanrednog stanja i davanja ovlasti tadašnjoj JNA, ali taj njegov čin nije suštinski ništa izmjenio, nije zaustavio Miloševića u njegovim namjerama i nije spriječio učešće JNA u agresiji na našu zemlju. Evidentno je da Bogićević danas precjenjuje svoje „diplomatske mogućnosti“.

Na kraju možemo konstatovati da je jedan dio bh javnosti spreman kritikovati SDA da se i danas kiti ulogom predsjednika Izetbegovića i ratnim zaslugama a ostaje nijema na ovaj populistički pokušaj SDPa i njihovih partnera koji u nedostatku istinski kvalitetnih mlađih kadrova, pokušavaju isto nadomjestiti veteranima bivšeg sistema i vremena.


REDAKCIJA

Podkategorije