Percepcije geopolitičkih aktera na Bliskom istoku

         Kako javnost u Turskoj, Libanu, Jordanu, Izraelu i Tunisu gleda na bliskoistočne lidere? Istraživanje pokazuje da bliskoistočni lideri ne uživaju veliki ugled među stanovnicima zemalja koje su bile predmet istraživanja. U prosjeku jedna trećina ispitanika je iskazala pozitivno mišljenje o egipatskom predsjedniku Abdel Fatah al-Sissiju i o saudijskom kralju Salmanu dok su mišljenja o jordanskom kralju Abdullahu II još lošija. Stavovi o izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahu su najlošiji: 71% Tunižana 79% Turaka, 96% Jordanaca i 99% Libanaca ima negativno mišljenje o izraelskom premijeru.  Odnos prema iranskom predsjedniku Hassanu Rouhaniju je također izuzetno loš: 3% Jordanaca, 5% Izraelaca, 12% Turaka, 21% Tunižana i 45% Libanaca ima pozitivno mišljenje o njemu. Opet, u slučaju Libana su značajne razlike između sunijskog i šiijskog stanovništva – 97% libanskih šiija podržava iranskog predsjednika Rouhanija dok ga među libanskim sunijima podržava svega 15%. Po pitanju političkih lidera turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan uživa bolji ugled nego drugi lideri. Turski predsjednik uživa pozitivan imidž u Jordanu gdje 66% ispitanih ima dobro mišljenje o njemu kao i 59% Tunižana.


                         

 

        U decembru 1777. godine, marokanski sultan Muhammed III službeno je objavio da će marokanske luke biti otvorene američkim trgovačkim i vojnim brodovima. Tim činom Maroko je postala prva država u svijetu koja je priznala nezavisnost novoformiranih Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Nekoliko godina kasnije, preciznije 1786. godine, to je formalizirano Sporazumom o prijateljstvu Maroka i SAD. Pored SAD koje su ekonomski, politički i vojno prisutne na Bliskom istoku i Sjeveru Afrike duže od 200 godina, taj dio svijeta interesantan je i drugim svjetskim ali i regionalnim silama iz više razloga. Rusija je intervencijom u Siriji 2015. godine radi zaštite sirijskog predsjednika Bašara al-Assada, sebe postavila kao nezaobilaznog faktora na bliskoistočnoj političkoj sceni.

      Onima koji su putovali i razgovarali sa stanovnicima arapskih zemalja poznato je da domicilno stanovništvo ne gleda blagonaklono na strane, naročito zapadne, geopolitičke aktere i na njihove aktivnosti. Sada postoje i konkretne brojke američkog istraživačkog centra PEW o javnom mnijenju nekoliko zemalja na Bliskom istoku. Istraživanje je sprovedeno među 6.024 ispitanika u Jordanu, Tunisu, Libanu, Izraelu i Turskoj u proljeće 2017. godine a analiza i rezultati su objavljeni sredinom decembra.

     Istraživanje pokazuje da se većina stanovnika spomenutih zemalja slaže da Rusija, Turska i SAD igraju značajniju ulogu danas nego što je to bio slučaj prije deset godina. U prosjeku 64% ispitanih kaže da Rusije igra značajniju ulogu nego što je igrala prije deset godina dok 63% isto to kaže za Tursku a 62% za SAD. Ako te brojke kategorišemo po zemljama, onda 77% Libanaca, 73% Jordanaca, 64% Izraelaca, 63% Turaka i 51% Tunižana je stava da Rusija danas ima značajniju ulogu nego prije deset godina. Kada je isto pitanje postavljeno o ulozi SAD 64% Libanaca, 64% Jordanaca, 48% Izraelaca, 62% Turaka i 58% Tunižana smatra da SAD igra značajniju ulogu danas nego prije deset godina. Pojednostavljeno govoreći, stanovnici ovih pet bliskoistočnih zemalja smatraju da se uloga Vašingtona smanjuje dok istovremeno misle da se Moskva sve smjelije angažira u regionalnoj politici i ekonomiji. Ipak, ne slažu se nužno da je njihova uloga pozitivna: svega 35% ispitanih pozitivno gleda na ulogu Rusije u regionu dok još manje – 27% pozitivno doživljava SAD.

     Pored SAD i Rusije, mnogo je i regionalnih sila koje svakodnevno utječu na politička dešavanja na Bliskom istoku. Većina ispitanika, zapravo u prosjeku njih 63% kaže da Turska značajnije utiče na dešavanja u regionu nego što je to činila prije deset godina. Preciznije, 77% Turaka, 76% Jordanaca i 63% Libanaca i 59% Tunižana ima takav stav. Većina pozitivno gleda na pojačano prisustvo Turske u regionu, osim Izraelaca. Stavovi u Izraelu su podijeljeni po vjersko-etničkoj liniji – 72% izraelskih Palestinaca ima pozitivan stav dok svega 7% izraelskih Jevreja isto misli o Turskoj.

      Među ispitanima, u prosjeku 53% je mišljenja da Iran igra značajniju ulogu u regionu nego što je to bio slučaj 2007. godine. Ipak, mišljenja o Iranu su izuzetno loša. Manje od 20% ispitanika u Turskoj, Izraelu i Jordanu pozitivno gleda na ulogu Irana. Jedino je Liban po tom pitanju izuzetak, ali kao i u ranijim primjerima, stavovi Libanaca glede Irana su podijeljeni – 93% libanskih šiija, 27% kršćana i svega 16% sunija ima pozitivno mišljenje o Iranu. Situacija u Jordanu je definitivno najlošija jer samo 4% Jordanaca ima pozitivno mišljenje o Iranu. Poređenja radi, 2006. godine čak 49% Jordanaca je imalo pozitivno mišljenje o toj zemlji.

       A kako javnost u Turskoj, Libanu, Jordanu, Izraelu i Tunisu gleda na bliskoistočne lidere?

      Istraživanje pokazuje da bliskoistočni lideri ne uživaju veliki ugled među stanovnicima zemalja koje su bile predmet istraživanja. U prosjeku jedna trećina ispitanika je iskazala pozitivno mišljenje o egipatskom predsjedniku Abdel Fatah al-Sissiju i o saudijskom kralju Salmanu dok su mišljenja o jordanskom kralju Abdullahu II još lošija. Stavovi o izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahu su najlošiji: 71% Tunižana 79% Turaka, 96% Jordanaca i 99% Libanaca ima negativno mišljenje o izraelskom premijeru.

      Odnos prema iranskom predsjedniku Hassanu Rouhaniju je također izuzetno loš: 3% Jordanaca, 5% Izraelaca, 12% Turaka, 21% Tunižana i 45% Libanaca ima pozitivno mišljenje o njemu. Opet, u slučaju Libana su značajne razlike između sunijskog i šiijskog stanovništva – 97% libanskih šiija podržava iranskog predsjednika Rouhanija dok ga među libanskim sunijima podržava svega 15%.

     Po pitanju političkih lidera turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan uživa bolji ugled nego drugi lideri. Turski predsjednik uživa pozitivan imidž u Jordanu gdje 66% ispitanih ima dobro mišljenje o njemu kao i 59% Tunižana. To je porast od 7% kada je riječ o Jordanu u poređenju sa 2015. godinom i čak 10% kada je riječ o ugledu Erdogana među Tunižanima. Ugled Erdogana je nešto lošiji u Libanu i Izraelu – 56% Libanaca i 83% Izraelaca ima loše mišljenje o njemu, od čega su najlošija mišljenja među libanskim šiijama i izraelskim Jevrejima.

      Zanimljivo je spomenuti da sirijski predsjednik Bašar al-Assad, koji je odgovoran za smrt više od 400.000 Sirijaca, pretežno civila, i dalje uživa ugled među libanskim šiijama gdje čak 93% ispitanih ima pozitivno mišljenje o njemu. U drugim zemljama gdje je provedeno istaživanje, mišljenje o Assadu je izuzetno negativno.

      Ovo istraživanje nam pokazuje da su države Bliskog istoka previše bitne da bi ih svjetske ali i regionalne sile ostavile da same odlučuje o svojim internim i eksternim pitanjima. Uočljivo je da je ugled Amerike opao usled pasivnosti bivšeg američkog predsjednika Baraka Obame da interveniše u Sirije, uprkos brojnim upozorenjima i postavljenim ”crvenim linijama”, kao i neispunjenim obećanjima Turskoj o zajedničkoj vojnoj pomoći Slobodnoj vojsci Sirije i nedovoljnjoj podršci prodemokratskim snagama u Tunisu, Egiptu, Libiji i Jemenu. Taj sigurnosno-politički vakuum postepeno je popunila Rusija koja je odlučno stupila na scenu vojnom intervencijom u Siriji 2015. godine kako bi ostvarila vlastite interese. Tokom intervencije Moskva je spasila od kolapsa Assadov režim, osigirala sebi zračnu bazu Hmeimim, proširila pomorsku bazu Tartous i toliko zadužila sirijskog predsjednika da će biti primoran da dozvoli Moskvi slobodno djelovanje u toj državi narednih decenija. Pored prepoznatog ruskog utjecaja, istraživanje pokazuje da je Turska na drugom mjestu po pitanju geopolitičkog značaja. Razlog tome je što se Turska aktivno bori na više polja – protiv marksističke kurdske grupe PKK i njihovog ogranka PYD/YPG na sjeveru Sirije i protiv ISIL-a. Svoje vojne ali i političke akcije koordiniše sa Bagdadom, Teheranom, Vašingtonom, Dohom i Moskvom. Jedna je od rijetkih država koja je principijelno stala na stranu prodemokratskih revolucija na Sjeveru Afrike i čak raskinula diplomatske odnose sa Kairom nakon svrgavanja egipatskog predsjednika Muhammeda Mursija. Stala je i na stranu Katara kada je nametnuta diplomatska i ekonomska blokada prošle godine i jedna je od najvokalnijih muslimanskih država kada je u pitanju Palestina.

      Pored ove tri države, među regionalnim silama se izdvaja Iran koji trenutno direktno ili putem svojih posrednika utječe na dešavanja u Iraku, Siriji, Libanu i Jemenu. Ipak, ovo istraživanje pokazuje da iako bliskoistočna javnost priznaje proaktivnu ulogu Teherana, mišljenja javnosti u Jordanu, Libanu, Turskoj, Izraelu i Tunisu o Iranu i o iranskom predsjedniku Rouhaniju su izuzetno negativna.



Za algoritam.net piše: Harun Karčić.

http://algoritam.net/2018/01/26/percepcije-geopolitickih-aktera-na-bliskom-istoku/