Uvod: Trideset vazu-nasihata hadži Mehmed-efendije Potogije

Slika naslovnice knjigeHadži Mehmed-efendija Potogija - Alim, vaiz, muderris

Hadži  Mehmed-efendija  Potogija  rođen  je  u  Sarajevu  za  turskog  vakta  (kako  on  kaže:  Bio sam  momčujak  kad  je   došla  Austrija).  Školovao  se  u  Stambolu  i  Kairu,  poznavao  orijentalne  jezike,  arapski  turski,  perzijski.  Fejzullah  ef.  Hadžibajrić  (preselio na ahiret  1985.g.)  naš  istaknuti  alim  pisao  je  o  životu  i  radu  hadži  Mehmed-efendije  u  Glasniku  IZ  1953.  god.  povodom  hadži-Mehmed  efendijinog  preseljenja na bolji svijet.
 
U  ono  vrijeme  od  1942.  do  1947.  kada  sam  slušao  tog  velikog  alima  i  vaiza  upijao  sam  svaku  njegovu  riječ  i  poruku.  Prije  50-60  godina  literature  nije  bilo  kao  danas  nego  se  pratilo  šta  veliki  alimi  kazuju  i  poručuju.  Vazove  hadži  Mehmed-efendije  (u  ono  vrijeme  svijet  ga  je  zvao  samo  kao  Hadži-efendiju)  sam  rado  slušao  jer  je  na  jedan  pristupačan  način  znao  da  kaže  ono  što  je  pripremio.  Slušaoci  su  upijali  svaku  njegovu  riječ.  Bio  je  dostojanstven,  odgojen,  učen  ono  što  naš  svijet  da  kaže  ahlakli  i  umli,  kao  što  je  uostalom  bila  i  sva  naša  ulema  koja  je  sticala  obrazovanje  u  Stambolu.  Obrazovanje  i  odgoj  išli  su  zajedno jedno  sa drugim  pod  ruku.  U  njegovom  govoru  bilo  je  izmješano  mnogo  turcizama  koje  je sam  narod  iznjedrio  i  usvojio kao svoje.
 

Opširnije...