KNJIŽEVNOST MUSLIMANSKIH NARODA U EVROPI

 

Slikovni rezultat za osmanska knjizevnost


Kada govorimo o osmanskoj državi i civilizaciji, treba imati na umu da to predstavlja veliki spektar pitanja i problema, koji danas plijene pažnju kako stranih tako i domaćih autora i istraživača. S tim u vezi, osmanska književnost i filozofska misao, zaista predstavljaju interesantne teme, o kojima se može dosta toga napisati.

U ovom radu, bit će obrađen samo jedan segment osmanske književnosti pod nazivom Književnost muslimanskih naroda u Evropi u periodu Osmanskog Carstva. Ova tema predstavljaju značajni kotač u mehanizmu kakav je Osmansko carstvo, kao i u pogledu proučavanju osmanske civilizacije, koja je u vremenu u kojem je postojala, kao i danas ostavila mnogo tragova. Dok je cilj rada prikazati osnovne crte iz osmanske književnosti, koja je prije svega karakteristična za narode evropskog dijela Osmanskog carstva. 


KNJIŽEVNOST MUSLIMANSKIH NARODA U EVROPI

Prvi dodiri i susreti s islamom na Balkanskom poluotoku, došli su u vrijeme dolaska horasanskog evlije1 Sarija Satulka, koji je živio u XII st. Iako o njegovom prisustvu nema izvora i dokumenata, koji su relevantni, ipak postoje usmene predaje, koje su bile prisutne i kod muslimanskih i kod nemuslimanskih naroda.

S druge strane, da je sjećanje na Sari Satulka zaista ostalo, svjedoče i njegovi muslimanski mezari u Rumuniji, Bugarskoj, Grčkoj, Bosni i Hercegovini i Albaniji, kao i grobovi u crkvama Svetog Spiridona na Krfu i sv. Nauma u Ohridu. Drugi susret s islamom na Balkanu, počeo je osmanskim osvajanjem 1356. g, kada je Sulejman – paša sa 40 saboraca prešao Dardanele i stigao na tlo Rumelije.2

Pojedine porodice iz balkanskih država su vrlo brzo i lako prihvatali islam, kako bi zadržali svoj način život iz prethodnog doba. S tim u vezi, od početka XV pa do XVII i XVIII st, novu vjeru islam prihvataju narodi poput Bošnjaka, Albanaca, Roma, Pomaca, Torbeša, Goranaca. Na prostorima gdje su se Osmanlije nastanili i gdje je prihvaćen islam, najprije su se proširili, tekstovi usmene književnosti, a zatim najljepši primjeni arapske i perzijske narodne književnosti.

Recitovanje ovih djela su započela u vojnim kasarnama, medresama, mahalama, kućama itd. Može se reći da je na ovaj način udaren temelj muslimanskoj narodnoj književnosti u Evropi. Veliki broj djela usmene narodne književnosti prenesen je iz Anadolije na Balkan i u velikom broju su sačuvani originali ovih djela.3

Bogata narodna književnost muslimanskih naroda

Sve vrste narodne književnosti, koje su se na prostoru Balkana razvijale i širile, ne predstavljaju ništa drugo osim glasa osmanske imperije u Evropi. Postoji veliki broj primjera iz usmene narodne književnosti, kao što su: fraze, poslovice, zagonetke, manije4, zatim uspavanke, dosjetke, bajke, legende itd. S druge strane, iz pisane narodne književnosti u slogovnom metru postoje: košma, varsai, ilahije, nefesi, destani, turkije, te u kvalitetnoj (aruz) metrici: divan, selis, semai, kalenderi itd.

Važno je spomenuti i postojanje narodnih pjesnika – pjevača, koji su se nazivali ašik. Iz podataka donesenih u rukopisnima djelima, može se vidjeti da se pojavilo mnogo pjesnika saza kao što su: Ferki, Purderi, Safvet, Mirati, Mustafa, Šefki, Hifzi i dr. Zabilježene su i šale o Nasruddinu Hodži, te je objavljeno nekoliko knjiga u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Albaniji, Kosovu, Makedoniji i Bugarskoj.5

Treba reći da su postojale i narodne turske priče Kere mile Asli, Tahirle Zuhre, Ašik Garib, Koroglu i Asuman ile Zevce, ali o njima nije ništa pisano niti su zabilježene ove varijante priča. Nažalost ovi tekstovi na Balkanskom poluotoku, nisu prikupljeni i uređeni na jednom mjestu. Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do objavljivanja pojedinih knjiga sa tekstovima iz narodne turske književnosti u Jugoslaviji, Bugarskoj i Rumuniji. U Bugarskoj su objavljeni: Turske poslovice i aforizmi autora Jusufa Kerimova i Bejtullaha Šišmanolua, zatim Narodna Poezija bugarskih Turaka, Rize Mollofa, 1995.g.6

Oslanjajući se na knjige koje obuhvataju tekstove turske narodne književnosti u Bugarskoj, Nimetullah Hafiz ih je sabrao pod naslovom Tekstovi turske narodne književnosti u Bugarskoj I – II, objavio u Ankari 1990. g. Zatim u Jugoslaviji: Nimetullah Hafiz Tekstovi turske narodne književnosti na Kosovu, 1985, i u Makedoniji, 1986. g. S druge strane stanovništvo istočne Rumunije bili su muslimani sa Krima, nogajski Turci, Gagauzi i Tatari. Oni nisu objavili neko obuhvatnije djelo osim jednog zbornika folklora pod naslovom Boztorgay, objavljen 1980, a sastoji se od turkija, manija, pjesama, poslovica, itd.7

Među djelima narodne književnosti ističu se i poznati predstavnici iz Bosne, kao što su: Mula Mustafa Bašeskija djelo Medžuma, 1986. g. Još krajem XIX st, Mehmed – beg Kapetanović Ljubušak objavio je Narodno blago i Istočno blago I - II. Kosta Herman je objavio Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, 1888. i dr.

Kada je riječ o albanskoj narodnoj književnosti, treba reći da je objavljeno djelo u dva toma u Beču 1853, autora Johana Georga von Hahna. Tu su prije svega podaci o albanskoj historiji i jeziku, ali se tu nalaze i mnogi tekstovi albanske narodne književnosti. S druge strane, tekstovi romske narodne književnosti nisu prikupljeni ni objavljeni. Treba spomenuti knjigu na albanskom jeziku Ali Krasniča. Također, glavno djelo goranske narodne književnosti jeste Goranske narodne pjesme 1987. g.8

Književnost muslimanskih naroda na orijentalnim jezicima (arapskom, turskom i perzijskom)

Dok su osmanlije u Evropi razvijali narodnu književnost, paralelno s tim su razvijali i svoju divansku književnost. Svoj doprinos, ovoj književnosti, dali su i muslimanski narodi u evropskim zemljama. S tim u vezi, divansku književnost razvijali su prosvjećeni muslimani. Postoji veliki broj pisaca koji su pisali svoja djela na arapskom i perzijskom jeziku. Ta dijela bila su stihovane priče u mesnevi formi, tezkine, stihovane hronike, gazeli i kaside.9

Treba reći da su oni napisali i mnoga historijska djela, ali veliki broj ovih djela je nestao.10 Sva djela koja su pisana na turskom, arapskom i perzijskom jeziku, a pripadaju narodima evropskih zemalja pod osmanskom vlašću, počinju se prikupljati i objavljivati. Veliki uspjeh u tome su imali Bošnjaci poput Safveta – beg Bašagića, koji je objavio djelo Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti (1912. – 1986.), zatim Mehmed Handžić Rad bosansko – hercegovačkih muslimana na književnom polju (1934.), Hazim Šabanović Književnost muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima (1973.), Fehim Nametak Pregled književnog stvaranja bosansko – hercegovačkih muslimana na turskom jeziku (1989). Divanska književnost Bošnjaka (1997) i Divanska književnost XVI i XVII stoljeća u Bosni i Hercegovini.11

Alhamiado književnost muslimanskih naroda

U Španiji, nakon povlačenja Arapa, Mozarapi su dugo pisali španjolske pjesme i djela na arapskom pismu. Ova vrsta djela danas se čuva kao raritet. Ovim djelima Španci su dali ime aljamia ili aljamiado književnost. Tako je na prostoru Balkana, u zemljama koje su bile pod vlašću Osmanlija, narodi su pisali svoja djela na arapskom jeziku, te su bila poznata pod nazivom alhamijado književnost.

Među najstarijim tekstovima alhamijado književnosti, nalaze se dva mala rukopisa koje su sultani koristili za učenje stranih jezika, a danas se nalaze u Aja Sofiji. Ova dva djela pod naslovom Rječnik, nastala su prije 1512. g, na arapskom, perzijskom, grčkom i bosanskom jeziku. Važno je napomenuti i Poljske muslimane – Tatare koji su živjeli na istoku Poljske, koji su imali djela pisana arapskim pismom, na poljskom ili bjeloruskom jeziku. U

Bosni se ova vrsta književnosti počela pisati u prvoj polovici XVII i XVIII st. Ovo što je važno istaći, jeste činjenica da je većina ovih tekstova predstavljala najvrijednije jezičke, kulturne i historijske spomenike.12

Neki od prvih pisaca koji su istraživali alhamiado tekstove u Bosni i Hercegovini bili su Otto Blau Krauss, Braun, Babler, Ćorović, Kemura, a kasnije Derviš M. Korkut, Alija Nametak, Mehmed Handžić, Osman A. Sokolović, Fehim Nametak i dr. Međutim, najplodnije rezultate istraživanje ovih alhamiado tekstova dali su Abdurahman Nametak Hrestomatija bosanske alhamiado književnosti (1981.) i Muhamed Huković Alhamiado književnost i njeni stvaraoci (1986.). Treba spomenuti da i među albanskim muslimanima postoje bogati primjeri alhamiado književnosti. Najprije je nastala u Albaniji, a sto godina kasnije i na Kosovu i Crnoj Gori. Najvažnija djela predstavljaju Divan Nazima Beratija ili Frakule (1680. – 1754.) a potom djela Sulejmana Naibija. Treba spomenuti i djela koja obrađuju Muderizi i Hasan Kaleshi.13

Književnost balkanskih naroda se počinje postepeno mijenjati nakon povlačenja osmanske vlasti. Međutim, kako osmanska vlast ne prestaje u isto vrijeme u svim balkanskim državama, tako ni književnost se kod svih naroda istovremeno ne mijenja. S tim u vezi, Bošnjaci u doba Austro – Ugarske stvaraju tzv. književnost preporoda. Treba reći da u isto vrijeme izlaze listovi na bosanskom i turskom jeziku, kao što su Behar, Gajret, Bošnjak, Musavat. Najznačajniji književnici okupljeni oko ovih novina i časopisa su Mehmed – beg Kapetanović Ljubušak, Savet – beg Bašagić, Edhem Mulabdić i Musa Ćazim Ćatić.14

____________________________________

1) Evlija - posvećenik 
2)Ihsanoglu, Historija osmanske države i civilizacije II, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2008, 280. (dalje: Ihsanoglu, Historija osmanske države) 
3) Ibidem, 281. – 282. 
4) Manije – pjesme sa strofama po 4 stiha.
5) Ihsanoglu, Historija osmanske države, 283. 
6) Ibidem, 284. 
7) Ibidem, 285. 
8) Ihsanoglu, Historija osmanske države, 287.
9) Ibidem, 287. 
10) Od autora koji su iza sebe ostavili pisana djela su: na prostoru Grčke: Usuli, Hajali, Ahmed, Kazim Husejin itd.; na prostoru Makedonije: Zari, Ishak Čelebi, Heridi, Vusulo itd.; na prostoru Bosne i Hercegovine: Hasan Kafi Pruščak, Derviš – paša Bajazidagić, Fevzi Mostarac, Mula Mustafa Bašeskija i dr; na prostoru Rumunije: Helaki, Tariki i Zarifi i na prostoru Mađarske: Arif i Mir. 
11) Ihsanoglu, Historija osmanske države, 288. – 289.
12) Ihsanoglu, Historija osmanske države, 290. 
13) Ibidem, 291. – 292. 
14) Ibidem, 292.

 




Pripremio: Dino Proha, MA